Podgoričanin Zoran Batrović, saigrač preminulog predsjednika tzv. Fudbalskog saveza Kosova iz Prištine i Partizana, govori da je Fadilj bio veliki čovjek
Postoje ljudi i neljudi. Sve ostalo je samo prodavanje magle, politički poeni, prazna priča naroda koji je zadojen mržnjom prema komšiji, koji bi trebao da mu bude najbolji prijatelj.
Fadilj Vokri je bio veliki čovjek. Pa tek onda veliki fudbaler.
“Teško mi je. Otišao je moj veliki drug, prijatelj, veliki čovjek, Vokri je bio jedan od mojih najvećih prijatelja, jedini sa kojim sam do danas bio u stalnom kontaktu. On je bio čovjek koji je svakome činio samo dobre stvari”, rekao je za usncg.me, Zoran Batrović, Podgoričanin koji je sa preminulim Fadiljem igrao u Prištini i u Partizanu.
A tandem Batrović - Vokri je oduševljavao ljubitelje fudbala u bivšoj Jugoslaviji. Noseći dres Prištine od 1983. do 1986. terorisali su protivničke golmane u eliti, Partizan ih je razdvojio ljeta 1986, ali ih je opet spojio 1988.
“Vokri je bio dio moje najljepše fudbalske mladosti i zbog toga sam, u ovom teškom trenutku, neizmjerno ponosan što sam imao priliku da budem saigrač sa takvim čovjekom. Vječna mu slava i veliko hvala za sve u životu što smo zajedno prošli. Zauvijek će biti u mom srcu nezaboravljen. Na kraju, legende nikad ne umiru, a Vokri to jeste”, rekao je Batrović.
"Kosovo je izgubilo legendu" (FOTO)
Vokri, predsjednik tzv. Fudbalskog saveza Kosova, je umro juče u 57. godini nakon što mu je pozlilo na treningu. Kao petnaestogodišnjak počeo je da igra fudbal u lokalnom klubu, da bi 1980. prešao u Prištinu, gdje je, nastupajući u Drugoj ligi, odigrao 84 utakmice i postigao 33 gola. Kada je Priština ušla u jugoslovensku Prvu ligu, odigrao je još 88 mečeva i dao 22 gola.
Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 1984. godine, kao prvi kosovski Albanac koji je obukao dres selekcije nekadašnje države. Za reprezentaciju je nastupio 12 puta i dao šest golova, da bi 1986. prešao u beogradski Partizan, gdje je na 27 utakmica postigao 13 golova.
Za najboljeg fudbalera Jugoslavije proglašen je 1987. godine, poslije čega je igrao za farncuski Nim i turski Fenerbahče. Iz Turske se vratio u Francusku i prije završetka karijere igrao još nekoliko godina za više tamošnjih timova.
Više od 10 godina bio je na čelu Fudbalskog saveza Kosova. Diplomirao je na Fakultetu za menadžment i biznis. Ostavio je iza sebe suprugu Edit i troje djece.