Španski trener Pep Gvardiola, koji je sa Barselonom pravio čuda, otvorio dušu i napravio spisak od šest pjesama koje najbolje ooisuju njegov život, porodicu, ljubav prema fudbalu...
Pep Gvardiola je, bez dileme, jedan od najboljih fudbalskih trenera današnjice. Harizmatični Katalonac, koji se dokazao kao strateg Barselone, a sa Mančester sitijem ima plan da zavlada Evropom, mnogo polaže na muziku, koja mu je inspiracija.
U intervjuu za BBC Radio 5, Gvardiola je izdvojio šest pjesama koje su uticale na njegov život i koje su ga, kaže, obilkovale u čovjeka kakav je danas.
Prva na listi je "Don't Look Back in Anger" grupe Oasis. Inače, osnivački mančesterskog benda - braća Galager, Noel i Lijam - veliki su navijači Mančester sitija, a njihove pjesme se puštaju na stadionu ovog kluba.
Braća Galager su odavno u svađi i bend više ne postoji, ali su njegove pjesme, pogotovo sa albuma "(What's the Story) Morning Glory?" vanvremenski hitovi.
"Ne možete da zamislite koliko volim ovu pjesmu. To je remek-djelo. Pretvori me u najbolju verziju sebe", rekao je Gvardiola.
Ova pjesma je, primijetio je Gvardiola, poslije terorističkog napada u "Mančester areni" tokom koncerta Arijane Grande u maju prošle godine, "postala pjesma za sve".
Podsjetio je na snimak sa trga u Mančesteru na kojem ljudi ćutke odaju poštu žrtvama napada, a onda jedna žena počinje da pjeva baš ovu pjesmu.
"Veoma dirljiv momenat", dodao je Gvardiola.
Na pomenutom koncertu Arijane Grande, kada se dogodio horor, bile su i Gvardiolina žena i kćerke.
"Žena me je nazvala me i rekla da se nešto dogodilo, ali da ne zna šta. Tada se veza prekinula. Bio sam kući sa sinom. Probali smo da je dobijemo. Nismo uspjeli, pa smo otišli do Arene. Kasnije je opet nazvala i rekla da su dobro i da dolaze kući. Imali smo sreće. Mnogi ljudi su nastradali", ispričao je Gvardiola.
Druga pjesma, koja je za njega značajna je "The Healing Day" od Bila Feja. Otkriva da je, zapravo, porodičan tip i da voli da bude kod kuće, sa ženom Kristinom i decom.
"Volim Bila Feja. Često slušam ovu pjesmu. Savršena je da ostaneš kod kuće i čitaš knjigu ili budeš samo sa djecom. Kod kuće se osećam sigurno. To je jedino mjesto gdje mogu da se glupiram, a da me niko ne osuđuje".
Da iza svakog (uspješnog) muškarca stoji žena, potvrđuje i Gvardiola. Kaže da veliku zahvalnost duguje svojoj Kristini, za koju kaže da je "nevjerovatna žena i majka".
"Kada pričamo o nekoj selidbi, ako ona kaže da ne idemo, onda nema selidbe. Ne mogu ovaj posao da radim bez porodice."
Na Gvardiolinoj listi pjesama je i "Fiesta" Đoana Manuela Serata.
"Sera je jedan od najboljih katalonskih pjevača. U ovoj pjesmi govori o danu svetog Đoana, koji se proslavlja 23. juna. Riječ se o katalonskom prazniku, koji se proslavlja na ulicama, svi se zabavljaju...", rekao je Gvardiola, dodajući da su mu zabave mnogo nedostajale, jer je izabrao da se bavi fudbalom, a kad ste u Barseloni onda je sve određeno radu i učenju.
Ipak, tokom ljeta, kada bi škola bila gotova, išao bi i on na proslave svetog Đoana, a ta pjesma ga podsjeća na detinjstvo.
Osim ove voli još jednu "domaćicu". Izdvojio je "Amor Particular" od Luisa Ljaha.
"Ovo je jedna od najljepših ljubavnih pjesama koje sam ikada čuo, a pjeva je legenda Katalonije, veliki pjevač. Ovo je prava pjesma. Otkrio sam je kao tinejdžer. Onda je došla prva ljubav, pa druga ljubav, zatim stvarni život. Pjesma je do mog života definitivno", kaže Gvardiola.
Gvardiola je poput svakog Španca, Latina, emotivan, strastven.
"Ne stidim se da kažem koliko volim svoj narod. Baš suprotno, mislim da sam rekao to previše puta i da to govorim češće nego što bi, možda, trebalo. Ali, takvi smo mi Latini - moje lice i moj govor tijela uvijek savršeno pokazuju kako se osjećam u određenom trenutku i to je zaista tako, nema laži, prevare, skrivanja"., kaže Gvardiola i dodaje:
"Možda ponekad i preteram u iskazivanju emocija sa mojim igračima, pa kažem sebi: 'Pep, ne radi to'. Ali, fudbal je strast na terenu, ponekad moram da ih zagrlim, ne moramo čak ni da pričamo. Ljudi zaboravljaju da smo i mi ljudska bića, a ne da nas doživljavaju kao robote, hladne mašine".
Poslije odlaska iz Barselone, Gvardiola je jedno vrijeme živio u Njujorku. A kad kažete muzika i Njujork... pa, naravno Frenk Sinatra.
"Šta da kažem o Njujorku, a da Sinatra već nije objasnio. Harizmatičan grad, posebno mjesto, grad kojem svako želi da se vrati... Sinatra je bio borac, imao je radnu etiku, ne samo talenat. Svi znaju kakav je glas imao, pun harizme, ubedljiv. Oduvijek sam ga mnogo volio, jer je donosio sve odluke, pjevao je samo pjesme koje je on želio da pjeva. A da biste bili borac na sceni više od 50 godina morate da budete baš dobri".
Gvardiola kaže da je želio da se na godinu dana odmori od fudbala.
"Pogodio sam trenutak. Naravno da nisam bio potpuno iskjučen od fudbala, ali život u Njujorku, a ne u Evropi, bilo je potpuno drugačije iskustvo. Kada sam potpisao za minhenski Bajern počeo sam da učim njemački jezik. Uh, koliko je težak. Po tri, četiri sata sa profesorom i poslije dva mjeseca sam mislio: 'Zvaću ljude iz Bajerna i reći im da otkazujemo saradnju'. Pa taj jezik je težak i za njemačku djecu! A zamislite mene sa 41. godinom tada? Ali, ja sam tvrdoglav".
Još jedan velikan svjetske muzičke scene uticao je (i utiče) na Pepa Gvardiola. Riječ je o Eltonu Džonu a pjesma je "Your Song" (to mu je bio prvi veliki hit u karijeri).
"Želja mi je da odem na njegov koncert. Imao sam 18 godina kada sam prvi put čuo ovu pjesmu. Eltona sam upoznao kada smo igrali protiv Votforda. Čekam da zakaže koncert. Kada to uradi, odmah ću doći".