Da li bi SFRJ postala prvak Evrope da je dobila priliku da zaigra? To nikada nećemo znati, ali jedno znamo sigurno - Danska ne bi.
Lenart Johanson, čovjek koji je 29. maja 1991. u Bariju predao pehar osvajača Kupa šampiona u ruke Diki Stojanoviću, a 30. maja 1992. potpisao odluku o izbacivanju reprezentacije Jugoslavije sa Evropskog prvenstva u Švedskoj, preminuo je u utorak u 89. godini.
Johanson je umro u rodnom Stokholmu "poslije kraće bolesti", prenijeli su mediji u toj zemlji.
On je bio predsjednik UEFA punih 17 godina, od 1990. do 2007. Između ostalog, smatra se jednim od najzaslužnijih za sprovođenje ideje o Ligi šampiona, takmičenja koje je do tada bilo rezervisano samo za aktuelne prvake, a koje će i narednih sezona garantovati 16 sigurnih mjesta za klubove iz samo četiri lige - Engleske, Španije, Italije i Njemačke.
Steaua iz Bukurešta osvojila je Kup šampiona 1986. i igrala finale 1989, nakon čega je Crvena zvezda trijumfovala 1991. u posljednjem izdanju "starog" KEŠ. Već naredne sezone uvedene su prve grupe u najjačem UEFA takmičenju, a do danas nijedan klub istočno od Minhena nije uspio da izbori plasman u finale.
"To je najveće takmičenje za fudbalske klubove, koje se gleda širom svijeta. Poslali smo je u 200 zemalja, a kada čujete fudbalere da pričaju o budućnosti, uvijek kažu: 'Volio bih da igram u finalu Lige šampiona'", rekao je Johanson za "Asošiejted pres" 2010.
Johanson je dve godine ranije govorio za serijal "Insajder", koji je bio emitovan na Televiziji B92, a u kom je govorio o vraćanju aviona sa reprezentativcima SFRJ, koji samo što je bio sletio u Švedsku desetak dana prije početka EURO 1992. Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija donio je 30. maja te godine rezoluciju 757, koja je glasila:
"Ne dozvoliti reprezentaciji Jugoslavije učešće na međunarodnim sportskim takmičenjima".
"Plavi" su bili jedan od osam učesnika završnog turnira, ali je UEFA u danima poslije sjednice Savjeta bezbjednosti u Njujorku sprovela ovu političku odluku, švedske vlasti naložile pilotu Stevi Popovu da hitno podigne "Boing 737" i napusti vazdušni prostor te zemlje, a ispostavilo se da je na turnir naknadno pozvana reprezentacija Danske - koja je to iskoristila i poslije sedam dana brzinskih priprema na senzacionalan način postala šampion Evrope.
Prvi i, do danas, posljednji put.
Ekipa selektora Ivice Osima ostvarila je sedam pobjeda i jedan poraz u kvalifikacijama protiv Farskih Ostrva, Austrije, Sjeverne Irske i, budućeg šampiona Evrope, Danske. "Plavi" su golovima Mehmeda Baždarevića i Roberta Jarnija pobijedili 0:2 u Kopenhagenu, ali su se Danci potom revanširali pobjedom od 1:2 u Beogradu, pa Osimov tim nije imao pravo na grešku do završetka ciklusa iako je tokom svakog okupljanja ostajao bez nove grupe igrača...
...na kraju i samog selektora.
Uveliko bez Hrvata i Slovenaca uslijedile su vezane pobjede od 7:0 i 0:2 nad Faranima, a onda i golovi Vladana Lukića i Dejana Savićevića za čuvenih 0:2 na "Prateru" protiv Austrijanaca i to u trenutku kada je Danska vodila 2:0 kod kuće protiv Sjeverne Irske. Iako taj tim više nije ni ličio na onaj koji je započeo kvalifikacije, a rat na prostorima bivše Jugoslavije uzeo maha, rivali iz Grupe 4 nisu mogli da zaustave "plave" na putu ka Evropskom prvenstvu.
Politika jeste.
Da li bi SFRJ postala prvak Evrope da je dobila priliku da zaigra? To nikada nećemo znati, ali jedno znamo sigurno - Danska ne bi.
U tih godinu dana od pobjede u Beču do početka priprema za EURO povukao se i sam Osim, koji je u prostorijama FSJ na Terazijama vidno uznemiren saopštio da nije u stanju da vodi tim dok u zemlji bjesni rat, pa je grupu od 18 momaka na put poveo Ivan Čabrinović. U avionu su se nalazili Omerović, Leković, Radinović, Stanojković, Dubajić, Najdoski, Petrić, Vujačić, Novak, Brnović, Jokanović, Milanič, Stojković, Jugović, Mihajlović, Savićević, Mijatović i Jakovljević.
Pred početak prvenstva trebalo je da im se priključe još Krčmarević i Petković.
"U našem kampu bili smo smješteni u bungalove, a okruženi policajcima u crnim uniformama koji su na povocu držali pse više nalik na razjarene vukove. I pored svega, momci su trenirali maksimalno, a mi smo se trudili da se usredsrede samo na fudbal. Ali nismo mogli, jer su novinari postavljali pitanja o svemu osim o igri. Tu ranu ne mogu da prebolim. Mogu samo da kažem da smo bili dostojanstveni i da smo Švedsku napustili uzdignutih glava", govorio je Čabrinović kasnije u intervjuu za "Novosti".
Siniša Mihajlović ispričao je potom i kako je izgledao let ka Beogradu.
Narednu takmičarsku utakmicu "plavi" su odigrali tek 24. aprila 1996. u Beogradu protiv Farskih Ostrva na startu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1998. Neponovljiva generacija fudbalera izborila je plasman na Mundijal u Francuskoj, ali nikada nije dobila priliku da zagra u Švedskoj 1992, Sjedinjenim Državama 1994. i Engleskoj 1996.
Mnogo godina kasnije, tada već penzionisani Johanson sa statusom počasnog predsjednika UEFA, govorio je za "Insajder" o pritiscima međunarodne zajednice na njega i ostale visoke čelnike, ali i odluci da zabrani Fudbalskom klub Obilić učešće u evro-kupovima ukoliko se tadašnji predsjednik kluba, Željko Ražnatović Arkan, ne povuče sa funkcije.
Ražnatović u to vrijeme nije putovao na utakmice Obilića u inostranstvu, jer se nalazio na međunarodnoj potjernici za razne zločine, ali je poslije nekoliko vatrenih izjava srpskim medijima, ipak, odlučio da podnese ostavku i funkciju predsjednika kluba prepusti supruzi, Svetlani Ražnatović.
Ona je potom osuđena za zloupotrebu položaja i pribavljanje finansijske koristi od nelegalne prodaje fudbalera, a kaznu je odslužila u kućnom pritvoru.
"Da, čuo sam za to i bio sam uznemiren zbog mogućnosti da se to desi. Razgovarao sam o tome sa saradnicima i porodicom, ali ne možete ništa da uradite kada hoće da vas ubije neko poremećenog uma. Ne možete se zaštititi od nekoga ko planira takve stvari", rekao je Johanson, nakon što ga je autorka intervjua pitala za to da li je svjestan koliko je Arkan bio opasan čovjek.
Nekoliko medija u Evropi prenelo je ovaj razgovor sa zaključkom da je Arkan planirao atentat na Johansona, nakon čega je Šveđanin reagovao demantijem tvrdeći da u izjavi uopšte nije govorio o čovjeku koji je i sam izgubio život u atentatu 15. januara 2000.
"Moj intervju emitovan u Srbiji nije vjerodostojno objavljen. Tačno je da sam pričao o glasinama da je trebalo da budem ubijen, ali nikada nisam rekao da znam da će to učiniti Željko Ražnatović. Pričali smo o mojoj odluci da izbacimo Jugoslaviju sa Evropskog prvenstva i prijetnjama koje sam poslije toga dobijao. Rekao sam da sam čuo da postoje prijetnje ubistvom i da sam bio zabrinut zbog planova bolesnih umova", ispričao je Johanson svoju verziju za švedske medije.
Jedanaest godina kasnije švedski mediji ispratili su Johansona nazivajući ga "najvećim međunarodnim fudbalskim liderom svih vremena".
"Nijedan Šveđanin nije imao sličan uticaj u svijetu fudbala. Njega su poštovali kao predsjednika UEFA i potpredsjednika FIFA, njegovo liderstvo izazvalo je divljenje širom svijeta", navodi se u saopštenju Fudbalskog saveza ove skandinavske zemlje.
Johanson je čovjek sa najdužim stažom na mjestu predsjednika UEFA, a iz fotelje u Nionu povukao se 2007. posle poraza od Mišela Platinija na izborima. Francuz ga je učinio počasnim predsjednikom, a potom morao da se povuče iz fotelje i napusti fudbal pod pritiskom istrage o korupciji među čelnicima evropske i svjetske "kuće fudbala".
Šveđanin je kao aktuelni predsjednik UEFA "upario" i funkciju potpredsjednika FIFA, koju je iskoristio da se kandiduje za predsednika te organizacije na izborima 1998, ali je izgubio od Sepa Blatera. Johanson je optužio Švajcarca da je "kupio glasove u prljavoj kampanji".
Blater je to demantovao, a navodno se njih dvojica nikada više nisu srela, vidjela ni rukovala. I Blater je kasnije udaljen iz fudbala poslije optužbi da je primao mito i zloupotrebljavao službeni položaj.
Pod Johansonom, UEFA se transformisala od administrativnog tijela do komercijalnog preduzeća koje upravlja najboljim evropskim klupskim i reprezentativnim takmičenjima. Sjedište je prebačeno iz Berna u Nion. Protivio se uvođenju tehnologije u fudbal, kao pomoć sudijama, a jednom prilikom je rekao:
"Ovo je igra za ljude, a ne za robote".
Johanson je uvijek ostao vjeran svom klubu AIK-u, čiji je bio predsjednik od 1967. do 1980. godine. On je prošao kroz sve rangove Fudbalskog saveza Švedske, čiji je bio predsjednik, prije nego što je došao na čelo UEFA.
Doveo je Evropsko prvenstvo u Švedsku 1992. godine, a trofej prvaka Švedske nazvan je po njemu početkom prošle decenije.