Sjećanje na čovjeka koji je branio na Svjetskom prvenstvu, pa ostavio sve.
Čudni su putevi Božiji, a jako je bila čudna karijera golmana koji je prije dvadesetak godina iznenadio cijeli svijet kada je krenuo "Božijim putem" - van fudbala.
Bilo je ljeto 1998. godine, kada je Argentinac Karlos Roa stajao pred stativama reprezentacije svoje zemlje na Mundijalu u Francuskoj. Poslije svoje prve sezone u Majorki (i Evropi) otišao je na Svjetsko prvenstvo da sa 29 ostvari san i da potvrdi svoj kvalitet.
Selektor Danijel Pasarela sastavio je ekipu od izuzetno moćnih igrača. Bili su tu Gabrijel Batistuta, Huan Veron, Arijel Ortega, kapiten Dijego Simeone, Havijer Zaneti, Klaudio Lopez, Abel Balbo, Marselo Galjardo...
U polju as do asa, a pred golom upravo Roa, kome je argentinski „El Kajzer“ više vjerovao nego Hermanu Burgosu (danas "Čolovom" pomoćniku u Atletiko Madridu) i Pablu Kavaljeru, koji je bio argentinska"jedinica" na sljedećem Svjetskom prvenstvu, 2002.
Iako je Argentina stala u četvrtfinalu protiv Holandije (a baš je malo nedostajalo da se tu sastane sa SR Jugoslavijom), Roa je imao odličan turnir. U grupnoj fazi Mundijala nije primio gol (1:0 protiv Japana, 5:0 protiv Jamajke, 1:0 protiv Hrvatske), a u osmini finala je odbranio odlučujući šut u penal seriji protiv Engleske.
Dejvid Bati je gađao u lijevu stranu, Roa je to "pročitao", zaustavio loptu i počelo je ogromno slavlje. Bio je heroj pobjede protiv velikog, tradicionalnog rivala.
Bila je to čuvena utakmica u kojoj je Dejvid Bekam dobio crveni karton zbog udaranja Simeonea.
Roa je te večeri bio argentinski heroj, a narednog ljeta je ostavio sve i završio karijeru.
Nakon Mundijala u Francuskoj, tada svjetski poznati golman vratio se u Majorku i imao sjajnu sezonu. Počela je pobjedom u Superkupu Španije protiv Barselone (2:1, 1:0), a završena je porazom u finalu Kupa kupova protiv moćnog Lacija, za koji su tada evro-trofej osvojili Siniša Mihajlović i Dejan Stanković.
Roa je te večeri nastupio na Vila parku u Birmingemu, sa već donesenom odlukom da je to njegov posljednji evropski meč.
"Molio sam Boga da mi da šansu da igram na Svjetskom prvenstvu i dao mi je. Zamolio sam ga i da mi da šansu da igram u Evropi i dao mi je. Hoću da ostvarim svoje obećanje prema njemu i da se sada povučem", rekao je on tog ljeta.
Razlog tako nagle odluke bila je religija, jer je Roa bio vjernik hrišćanske adventističke crkve, protestantske vjerske zajednice koja svoje vjerovanje temelji na Svetom pismu.
"Za Božije ljude i za one koji poštuju Njegovu riječ, nejdelja je veoma poseban dan, a fudbal mi ne dopušta da radim ono što moram tog dana. Jedan od razloga zbog kojih sam odlučio da napustim Španiju je to igramo većinu utakmica nedjeljom, a to je dan kada se Gospod odmarao nakon što je stvorio svijet. Nisam u ovom trenutku Božiji sveštenik, već čovjek iskrene vjere. Napuštam jednu stazu, da bih pošao sljedećom", rekao je on i šokirao javnost.
Tokom godine van fudbala, predviđao je i da će 2000. godine nastati smak svijeta.
"Biće to teška godina. U svijetu je mnogo gladi, ratova, kuge, sirotinje, poplava… Uvjeravam vas da će biti u problemu oni koji nemaju duhovnu vezu sa Bogom i koji ne žive onako kako on želi", govorio je 1999.
Poslije godine posvećene religiji, Roa se vratio svojoj staroj, fudbalskoj stazi, ali je nažalost shvatio da više nije tako dobar. Odradio je preostale dvije godine ugovora u Majorki, ali je poslije lošijih igara prebačen na klupu, dok je pred stative stao njegov zemljak Leo Franko.
Roa je sa 33 otišao u Albasete, sa 36 se vratio u Buenos Ajres i definitivno okončao karijeru u klubu Olimpo.
Poslije svega, ne krije da se kaje zato što je sam sebi razorno uticao na karijeru.
"Bila je to veoma teška odluka na vrhuncu karijere. Bio sam ubijeđen da radim pravu stvar za sebe i za porodicu. U fudbalskom smislu, to nije bio dobar potez, jer povratak naredne godine uopšte nije bio lak. Čak i sada me ljudi zaustavljaju na ulici i govore mi da sam ih iznevjerio i da sam ih rasplakao. Ali, na kraju krajeva, ne bih rekao da je to bila loša odluka u svakom smislu", kaže sada igrač koji se povukao na vrhuncu i iznenadio cijeli svijet.