I jedan i drugi spadaju među najbolje fudbalere u istoriji. Italijani su imali privilegiju da ih istovremeno gledaju na svojim terenima tokom druge polovine osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog vijeka, s tim da je Argentinac tada bio na vrhuncu karijere, a Bađo tek počinjao da se penje na vrh.
Po mišljenju njegovog nekadašnjeg saigrača, Đankarla Marokija, "Mali Buda" nikad nije dobio poštovanje koje zaista zaslužuje, a koje Maradonu prati i dan danas.
"Igrao sam šest godina sa Bađom u Juventusu i Bolonji, tako da je to najduža veza koju sam imao sa nekim, izuzev sa svojom ženom" počeo je bivši reprezentativac Italije razgovor za "Skaj sport".
"Igrajući u veznom redu imao sam privilegiju da izbliza gledam kako igra fudbal. Kada bi imao loptu u nogama, to je bilo nešto najljepše što ste mogli da vidite u sportu", smatra Maroki.
"Robi je bio poput zeta kog bi svaki otac poželio svojoj ćerki", dodao je i nastavio: "Bio je pouzdan, smiren i vjerovatno je to razlog zašto se nije dobro slagao sa svojim trenerima. U to vrijeme su se cijenile 'desetke' poput Maradone - ženskaroši, koji vole noćni život, povremeno se drogiraju... To je jedino objašnjenje koje mogu da nađem", uvjeren je prvak Italije sa Juventusom 1995. godine i osvajač Lige šampiona sa Torinezima godinu dana kasnije.
