Tuča NBA igrača i navijača 2004. ostaće zapamćena kao najskandalozniji obračun u košarci. Poslije 17 godina, otkrivena njegova pozadina!
Jedna od najpoznatijih tuča između navijača i sportista odigrala se 19. novembra 2004. u dvorani "The Palace of Auburn Hills" u Detroitu. Godinama kasnije, glavni akteri prvi put su dobili priliku da o njoj progovore, iznesu svoju odbranu ili objasne svoje postupke, u dokumentarcu "Untold: Malice at the Palace".
Ako pratite košarku, vjerovatno vam je priča poznata. Na parketu su se susreli Indijana i Detroit. U trenutku kada Pejsersi vode 97:82, Ron Artest faulira Bena Valasa iz Pistonsa, koji ga odguruje. Apsolutno ništa do tada neviđeno, koškanja se dešavaju stalno, i nikom ništa.
Ali, navijači, među kojima je i nekoliko njih za koje uprava stadiona priznaje da im je "davno trebalo ukinuti sezonske karte" zbog nedoličnog ponašanja, odlučuju da se uključe.
Neće samo dobacivati, već hvataju prvu stvar koja im je pod rukom i gađaju košarkaše. Jedan od njih baca čašu punu piva s preciznošću koja bi mu, u nekom drugom univerzumu, garantovala blistavu bejzbol karijeru.
Šta se dalje dešava? "Problematični" Artest odlazi ka stolu zapisničara, koji se sklanjaju, penje se na njega i leže na leđa. Niko tada nije znao da se košarkaš bori sa ličnim demonima, ozbiljnim psihološkim problemima, zbog čega je u haosu pokušao da uradi ono čemu ga je terapeut naučio, da legne i fokusira se, da pruži sebi desetak sekundi mira i možda tako smiri sopstvenu reakciju. Volas ga gađa peškirom, smiruju ga da opet legne.
I onda iz publike dolijeće drugi projektil. Bačen, riječima Redžija Milera, "kao da je u usporenom snimku".
Artestu pada mrak na oči, ulijeće na tribine i kreće da udara redom. Pogrešne navijače. Jedva ga odvlače, ali metež koriste još dva navijača da uđu na teren i započnu novu tuču.
Prvog Artest udara, drugi mu uzvraća, klizećim startom ulijeće Džermejn O' Nil koji je htio da odbrani saigrača, ali se okliznuo... Nastaje nezapamćeni haos, zbunjeno obezbjeđenje se zalijeće na Redžija Milera, ne shvataju da je u pitanju igrač jer je u odijelu, zbog povrede nije igrao. Nekako izvode košarkaše, sa tribina na njih prosipaju pivo, vodu, kese pune grickalica...
Pogledajte fotografije.
Tuča koja je promijenila NBA zauvijek: Prvi put progovorili poslije 17 godina - napad bio PLANIRAN
Ne postoji mnogo snimaka ove tuče na Internetu, iako je trajala svega šest minuta, male su šanse da ste ikada odgledali cijelu, iz svih uglova. Sve do sada, "Untold" donosi scene koje nismo mogli da vidimo, a ovo nije priča koju ste čuli hiljadu puta, naprotiv, akteri o njoj prvi put smiju da govore. Čim se incident dogodio, uslijedile su dve stvari - čelnici NBA lige nisu dozvolili igračima da govore o tuči, komesar Dejvid Stern najstrože je zabranio i da zucnu. Ali su slobodu da o tome pričaju imali svi drugi, i užasne poruke su krenule da se nižu u svim medijima.
"Bitange", "NBA batinaši", "hiphop 'kultura' uništila košarku", samo su neki od komentara i nadimaka koje su konzervativni mediji pohrlili da nalijepe igračima afroameričkog porekla i cijelu priču dodatno ukaljaju i rasizmom.
Isti mediji koji oduševljeno izvještavaju o hokeju, predominantno "bijelom" sportu, u kojem se svakodnevno dešavaju i mnogo gori obračuni.
DRAKONSKE KAZNE ZA "BITANGE"
Niko se u tom trenutku ne bavi skandaloznim ponašanjem navijača, već je kompletan fokus na igračima koji to sebi nikako nisu smjeli da dozvole, na šta to liči da ulijeću na tribine, to su bitange, nije im mjesto u sportu, bla, bla... Rezultat su suspenzije i kazne kakve NBA liga ne pamti prije, a ni poslije toga.
Suspendovano je devet igrača na ukupno 146 utakmica, čime su izgubili oko 11 miliona dolara plate. Petorica su optuženi za fizički napad i osuđeni na uslovnu kaznu i društveno korisni rad. NBA liga uvela je promjene u dostupnost alkohola na utakmicama, obezbjeđenje između igrača i fanova, kao i dres kod.
Iz redova Pejsersa, kažnjeni su Artest, Stiven Džekson, Džermejn O'Nil, Entoni Džonson, Redži Miler i Dejvid Harison. Iz Pistonsa, Ben Volas, Šonsi Bilops, Derik Kolman i Elden Kembel.
Istina, 2004. nije bila toliko davno, ali tri stvari su se otada bitno promijenile kada je u pitanju nivo svijesti o određenim društvenim pojavama. Rasizam je i dalje goruća tema, ali mu se ne pristupa više tako nehajno kao tada. Mentalno zdravlje sportista danas je važna tema, dok se njime 2004. niko nije bavio. I na kraju, toksičnost sportskih medija i dalje je prisutna, mada možda ne u tolikoj meri.
Ali ne toliko davne 2004, te tri stvari uslovile su kaskadu šokantnog nerazumevanja, ishitrene reakcije i katastrofalnih posledica tuče na parketu.
HOĆU DA SE POŠIBAM SA NBA IGRAČEM
Nisu igrači jedini koji daju autentično viđenje ovog događaja. Netflix je pronašao i obojicu policajca koja su bila na dužnosti u "Palati". Da, obojicu, bilo ih je samo dvojica na više od 20.000 ljudi. Među kojima su bili i čovjek koji je bacio pivo, i onaj koji je sišao na teren da se bije. Prema nezvaničnim informacijama, jedan od njih je ranije najavljivao da planira da se potuče s nekim od igrača da bi dobio novac od odštete. I nekadašnji šef operacija stadiona priznaje da "možda nije bila dobra ideja" pustiti navijače pet sati prije utakmice u halu, i otvoriti im šank.
Najbizarnije u cijeloj priči je kako je identifikovan navijač koji je započeo tuču. Policija i tužilaštvo pregledali su snimke, znatno lošijeg kvaliteta nego danas, upinjali se da pronađu krivca, i nisu uspjevali. A onda ga je prepoznao okružni tužilac Dejvid Gorsika, sasvim slučajno - shvatio je da je to bivši dečko njegove komšinice. Džon Grin, koji je zavitlao čašu piva na Artesta dok je ležao, osuđen je na mjesec dana zatvora i uslovnu kaznu.
Ko je najopušteniji nakon ovog događaja? Prvi "pik" morao bi da bude upravo Artest, koji o cijelom događaju priča kao se desio nekom drugom. Zavalio se na kauč pred kamerama, izuo se, odsutno čačka prste na nogama dok objašnjava zašto mu je pao mrak na oči te večeri.
Čak je i Redži Miler, kojem je bezumlje u "Palati" vjerovatno oduzelo šansu da se ovjenča prstenom, relativno zen po pitanju cijele frke.
A ko nije? Džermejn O'Nil, koji je pred ovaj incident bio među najvećim nadama NBA lige. U tim je ušao kao golobradi klinac i predviđali su mu blistavu karijeru, da bi ga tuča u kojoj, ruku na srce, jedva da je i učestvovao, obilježila za cijeli život. O' Nil se i žalio na suspenziju i pred federalnim sudom dobio njeno skraćenje. Ali mu to nije bila velika utjeha.
Jasno je da Artestovi saigrači imaju gorak ukus u ustima. Uletjeli su za njega, dobili rekordne kazne, a Ron je odlučio da odsluži suspenziju, odigra nekoliko utakmica i onda zahtjevao da bude trejdovan. Iz Sakramenta je, umjesto njega, doveden Peđa Stojaković. Artest se kasnije izvinio Pejsersima, i rekao da je bio mlad, da ga je ego "vozio" i da se osjeća kao kukavica.
Iako neki od aktera ovog sukoba kažu da prvi i posljednji put pričaju o tuči koja im je promijenila karijeru, na njihovim licima, i u njihovim riječima, osjetno je da su je ipak proživljavali tiho, u sebi, svakog dana. I pitali se šta bi bilo da ta čaša piva nije letjela tako precizno...
Pogledajte.
(MONDO)