Partizan samo neko veliko čudo može da vrati u igru u Evroligi, a pošto je tu manje-više sve rešeno, šta je preostalo crno-bijelima za nastavak godine koja je tek počela?
Sezona Partizana u Evroligi je praktično gotova. Matematički još nije sve izgubljeno, mada je svima jasno da je potrebno da se dogodi pravo čudo. Da ekipa napravi seriju od najmanje 4-5 pobjeda i da se tako uključi u borbu za plej-in. Djeluje da ni sami igrači u to ne veruju, posebno poslije lekcije od Olimpijakosa u Pioniru (104:66).
Uprkos svim izjavama koje stižu, poput one u kojoj Kameron Pejn ponavlja da je cilj finale Evrolige. Ekipa je trenutno zakucana na dno tabele (skor 6-16) i nije ni blizu prave forme. Sve to i te kako zabrinjava, kako navijače, tako i ljude u stručnom štabu na čelu sa Đoanom Penjarojom.
Mogu li crno-bijeli da nađu izlaz iz krize? Da bi se uopšte o tome pričalo moraju za početak da upišu bar jednu pobjedu u elitnom takmičenju. Da se vrati bar neka mala doza samopouzdanja pred nastavak sezone i borbu za trofeje. Nova 2026. godina počela je onako kako se stara završila - haosom i porazima...
Ima li spasa od katastrofe?
Jedan od tri cilja o kojima je predsjednik kluba Ostoja Mijailović pričao na početku sezone praktično je već sada propao. To je direktan prolaz u plej-of, odnosno mjesto među šest ekipa na tabeli. Šta su druga dva cilja? Osvajanje ABA lige i Kupa Radivoja Koraća. Dva su još "živa", ali sa ovakvom igrom i dešavanjima na parketu ne djeluje ni malo ohrabrujuće.
Kup počinje za oko mjesec dana (od 18. do 21. februara u Nišu) i ako ekipa Partizana ne krene uđe u dobar niz rezultata do tada, otići će u Niš žestoko poljuljana i sa velikim manjkom sampouzdanja. Nešto što je neophodno da bi se igrao turnir na kom je svaki meč eliminacioni. Onda slijedi završnica ABA lige, pa i domaće lige i ako ne dođe do "buđenja" crno-bijelima se crno piše. Mogu li da spase sezonu od potpune katastrofe?
Razlika i rezultati koji brinu
Od kada je Partizan napravio preokret i pobedio Crvenu zvezdu u evroligaškom derbiju 12. decembra - nema trijumf. Dakle više od mjesec dana bez pobjede u elitnom takmičenju. Sedam izgubljenih mečeva, od kojih je na četiri rival davao preko 100 poena (Žalgirisa, Makabi, Monako i Olimpijakos). I to nisu bili tesni porazi.
U tih sedam izgubljenih mečeva prosječna razlika je 24,7 poena. Ni u jednom od tih sedam susreta crno-bijeli nisu bili čak ni blizu pobjede, nije bilo nijedne neizvjesne završnice niti uzbuđenja do samog kraja. Do kraja januara ih čeka gostovanje u Minhenu protiv Bajerna (20. januar u 20.30 časova), meč protiv Hapoela koji je najavljen da će kao domaćin igrati baš u Mihnenu (23. januar u 20.30h) i onda gostovanje Armaniju u Milanu (29. januar u 20.30h). Može li na nekom od tih mečeva da se "ukrade" pobjeda?
Ima li bilo šta pozitivno?
Igrački teško da može nešto da se pronađe pozitivno u igri Partizana u posljednjih sedam evroligaških utakmica. Možda donekle to da je Tonje Džekiri pokazao da ima kvalitet i da donosi nešto novo u igru u reketu, pošto umije da pogodi i sa poludistance i pravi dobre blokove. Mada rezultati to ne potkrepljuju.
Ono što može da bude pozitivno jeste povratak Karlika Džounsa. Mogao bi da se vrati na teren u narednih mjesec dana i da dosta pomogne ekipi. Naravno, ne treba ni da se zaboravi i da će mu biti potrebno vremena da uđe u takmičarski ritam i da se vrati u formu u kakvoj je bio prije povrede i svega. Među povrijeđenima je i Šejk Milton koji bi mogao na operaciju zbog loma šake kosti, Sterling Braun je bolestan, dok se na bol požalio i Džabari Parker.
Kola Partizana strmoglavo idu nizbrdo, ima li ko da "povuče ručnu" i da pomogne? Znaće se veoma brzo...