Nekadašnji slovenački reprezentativac i član nekoliko NBA timova, kaže da je u Bambergu ponovo košarkaški srećan.
Slovak Anton Gavel u petak je zadao Partizanu mt:s odsudni udarac, ali nema dileme ko je bio najbolji pojedinac ekipe Bamberga na cijeloj utakmici (77:72) i ko je tu, generalno, prva violina.
Boštjan Nahbar od početka sezone igra fenomenalno u Evroligi.
Treći je po ukupnom indeksu korisnosti, na listi strijelaca gleda u leđa samo Bobiju Braunu iz Montepaskija, a što je najvažnije, njegov tim nalazi se na putu ostvarenja ambicija.
Bamberg sa skorom 2-3 zauzima četvrto mjesto u D grupi i trenutno je favorit u trci sa Lijetuvos Ritasom (1-4) i Partizanom (0-5).
"Otvorili smo sebi vrata Top 16, ali moramo i da prođemo kroz njih. Čeka nas još pet utakmica... Sljedeće nedelje čekamo Barselonu, idemo Bešiktašu, kasnije gostujemo Lijetuvos Ritasu i naravno dolazi nam Partizan u posljednjem kolu", rekao je Nahbar poslije meča u Pioniru.
On je iz pobjede nad crno-bijelima izvukao brojne pozitivne stvari za svoj tim.
"Jurili smo rezultat 38 minuta i na kraju uspjeli da preokrenemo. Vrlo pametno smo odigrali završnicu. Prezadovoljni smo, jer znamo koliko je ovo težak teren za gostujuće timove", istakao je on.
"Kako smo pobijedili? Prvo, nismo prestali da vjerujemo. Pogodili smo neke jako bitne šuteve, bili smo koncentrisani kod izvođenja slobodnih bacanja, a imali smo i sreće, pošto su igrači Partizana bili brzopleti u posljednja tri-četiri napada. To ih je i koštalo pobjede".
Upitan koliko je na konačan ishod uticalo iskustvo Bamberga i neiskustvo momaka u crno-bijelim dresovima, odgovorio je da stvari nisu takve kakvima se čine na prvi pogled.
"Mi imamo starije igrače, ali bez nekog staža u Evroligi. Gipson je sa 32 godine debitant. Ford, Džejkobsen, Goldsberi, to su sve momci koji imaju iskustva na terenu, samo ne toliko na ovom nivou takmičenja. I baš zato sam zadovoljan reakcijom ekipe na loš rezultat tokom većeg dijela utakmice".
Uz pohvale beogradskoj publici, pred kojom kaže da voli da igra, još od Evrobasketa 2005, tridesetdvogodišnji krilni igrač smatra da je Bamberg u Pioniru uradio ono što nije uspio nedavno u Moskvi.
"To je bila ista utakmica kao ova, samo su uloge bile obrnute. Mi smo vodili, vodili, a oni pobijedili".
Gledajući ga kako kvalitetno, ali i lako igra, nametnulo se pitanje zbog čega nije u nekom većem i ambicioznijem klubu od Bamberga. Nahbar je imao spreman odgovor.
"Ljetos je bilo razgovora i sa drugim klubovima, ali nisam više htio da budem igrač za 10-15 minuta po utakmici. Hteo sam klub gdje ću da budem lider, pare uopšte nisu bile bitne. Tražio sam mjesto gdje ću da se smijem na terenu i uživam u basketu. To nisam imao u Turskoj. Efes je najgore iskustvo moje karijere i nisam htio da se to ponovi. Jako sam zadovoljan svojom odlukom".
U jednoj od dvije sezone u Efesu bio je saigrač Igora Rakočevića, sa kojim je ostao dobar prijatelj. To je jedna od rijetkih pozitivnih stvari po kojima će pamtiti boravak u Istanbulu.
"Obećanja su bila jedna prije sezone, a kad je počelo, sve se promijenilo. Bio sam igrač koji postavlja blokade i ide u ćošak da čeka šut za tri poena. Meni je potrebna lopta u rukama, volim da vodim tim i osjetim igru. U Bambergu sam upravo to dobio".
Daleko od toga da je fizički inferioran igrač, naprotiv. Nahbar na terenu, ipak, zrači dozom elegancije, kakva se ne sreće često u današnjoj vrhunskoj košarci.
"Uvijek kažem, ponosan sam što sam produkt jugoslovenske škole košarke. Jesam dosta individualno napredovao dok sam bio u Americi, ali moja baza je jugobasket, igrači kao što su bili Dražen Petrović, Kukoč i Danilović. Ugledao sam se na njih, trenirao kao oni", završio je Boštjan Nahbar.
Rođen 1980. godine u Slovenj Gradecu, profesionalnu karijeru počeo je u Olimpiji, zatim je prešao u Beneton, a iz Treviza se zaputio u NBA ligu. Tokom šest sezona bio je član Hjustona, Nju Orleansa i Nju Džersija.
Potom je potpisao za moskovski Dinamo, gdje je ostao samo godinu dana, iako je imao ugovor na još dvije i to za fantastičnih 3,2 miliona evra po sezoni - neto. Uslijedile su dvije godine u Efesu, zatim pauza od šest mjeseci, pa Uniks i konačno Bamberg.
Od reprezentacije se oprostio na Svjetskom prvenstvu u Turskoj 2010.
(I. B. - MONDO, foto: Beta, autor: Darko Vojinović)