EP: "Atomski" Partizan, jaka i Zvezda!

Da Letonac Davis Bertans nije povrijedio koljeno u posljednjoj utakmici finala plej-ofa, Partizan bi od svojih igrača na Evropskom prvenstvu u Sloveniji mogao da sastavi kompletnu ekipu - od broja četiri do broja 15.

Tu su trojica aktuelnih i devetorica nekadašnjih Partizanovih igrača, s tim da smo Predraga Samardžiskog (igrao za Partizan, FMP Železnik i Crvenu zvezdu) odlučili da "prepustimo" klubu u kome je daleko najduže bio prvotimac, a to je FMP.

PARTIZAN - PRVA PETORKA

Lester Bo Mekejleb (Makedonija, 28 godina): u Partizanu proveo godinu dana (2009/10), osvojio ABA ligu, domaće prvenstvo i Kup, doprinio plasmanu na Fajnal for Evrolige. Trenutno član Fenerbahče Ulkera.

Bogdan Bogdanović (Srbija, 21): doveden septembra 2010, ustalio se u prvom timu tek minule sezone, kada se na klupu vratio Duško Vujošević. Dao pun doprinos osvajanju ABA lige, a pogotovo domaćeg prvenstva 2013. Debituje na EP, mogao bi da bude oslonac nacionalnog tima u narednih 10 godina.

Jan Veseli (Češka, 23): "Leteći Čeh" u Partizan je stigao iz Geoplin Slovana 2008. godine. Za tri sezone osvojio je sve što se moglo osvojiti na domaćoj i regionalnoj sceni, a uz Mekejleba je bio član F4 ekipe iz Pariza 2010. Na Eurobasketu je podsjetio na svoje najbolje dane, nakon što je u Vašington Vizardsima proveo dvije sezone za zaborav.

Žofri Lovernj (Francuska, 21): Snažni krilni centar, o kome se prethodno nije mnogo znalo, za šest mjeseci u Partizanu je osvojio dva trofeja, zatim bio izabran na draftu (Denver Nagits) i izborio se za mjesto u reprezentaciji. Željno očekuje debi u Evroligi predstojeće jeseni.

Nenad Krstić (Srbija, 30): Kao "pubertetlija" došao u Partizan iz rodnog Kraljeva i za četiri godine (2000-2004) toliko napredovao igrački i fizički, da je direktno otišao u NBA ligu, u Nju Džersi Netse. Da decembra 2006. nije pokidao ligamente koljena, vjerovatno bi i dan-danas bio u NBA. Ovako, nakon EP će se vratiti u Moskvu, da odradi treću sezonu u ekipi CSKA. Sa crno-bijelima ima tri titule i jedan Kup.

KLUPA

Vlado Ilievski (Makedonija, 33): Bilo je u novijoj Partizanovoj istoriji i igrača od kojih se prerano odustalo, a jedan od njih svakako je vižljasti makedonski plejmejker. U Humskoj je bio od 1998. do 2000, osvojio dva Kupa, a onda preko Turske i Slovenije stigao do dresa Barselone...

Nemanja Gordić (BiH, 24): Doveden "usred" prošle sezone, poslije rastanka sa Torijem Tomasom, odlično je odigrao ulogu drugog plejmejkera, iza još neiskusnog i nestabilnog Lea Vestermana. Na više utakmica bio je igrač odluke, ali je poslije osvajanja ABA lige i srpske titule odlučeno da ne ostane. I dalje traga za novim klubom.

Danilo Anđušić (Srbija, 22): Bio crno-bijeli samo 15 mjeseci, do decembra prošle godine, kada je dobio sporazumni raskid ugovora i u potrazi za većom minutažom potpisao za Virtus iz Bolonje. Osvojio "duplu krunu" 2012, a proglašen je i MVP igračem finalnog turnira Kupa Koraća.

Đorđe Gagić (Srbija, 22): Poslije godinu dana rada sa Duškom Vujoševićem, postao je univerzitetski, pa i "A" reprezentativac, usljed brojnih otkaza na poziciji krilnog centra. Sa crno-bijelima osvojio titulu, Kup i ABA ligu.

Blagota Sekulić (Crna Gora, 31): U Partizanu igrao "jedno ljeto" (2002/03) i učestvovao u pohodu na drugu, od 12 uzastopnih titula državnog prvaka. Igrajući sa Vujanićem, Hausom, Krstićem, Tripkovićem, Ostojićem, Kecmanom i drugima, nije mogao bolje od posljednjeg mjesta u jakoj grupi Evrolige, sa skorom 4-10.

Semih Erden (Turska, 27): Stigao iz Darušafake kao talentovani 18-godišnjak, ali u svojoj jedinoj sezoni u Partizanu nije "najbolje" reagovao na Vujoševićev način rada, pa se ekspresno vratio u domovinu, u Fenerbahče. Tamo je postao jedna od boljih "petica" Evrope i 2010. čak obezbijedio NBA angažman, u Boston Seltiksima. Sada je opet "kod kuće", u Anadolu Efesu.

Crvena zvezda ne može da se pohvali tolikim brojem reprezentativaca, ali je ipak u mogućnosti da od svojih "sinova" sastavi jaku petorku.

Njen virtuelni tim sa EP 2013. imao bi odlične rezerve na unutrašnjim pozicijama, ali baš nikoga da zamijeni bekove...

CRVENA ZVEZDA - PRVA PETORKA

Nemanja Nedović (Srbija, 22 godine): Stara izreka kaže da niko nije postao prorok u svom selu, pa je tako i Nedović morao da ode iz Crvene zvezde u potrazi za minutima i afirmacijom. Jedna sezona u Lijetuvos Ritasu - uz ranije bljeskove u Zvezdi i na raznim juniorskim i Ol star događajima - bila je dovoljna da ga draftuju i potpišu Golden Stejt Voriorsi. Odmah poslije EP, čeka ga put u Ameriku i izazov karijere...

Jaka Blažič (Slovenija, 23): Tek će debitovati u crveno-bijelom dresu, nakon transfera iz Olimpije ovog ljeta. Blažič na EP igra petnaestak minuta po utakmici, pošto Božidar Maljković na njegovoj poziciji više vjeruje Domenu Lorbeku i Zoranu Dragiću.

Nemanja Bjelica (Srbija, 25): Menadžer Lućano Kapikjoni preporučio ga je Svetislavu Pešiću, kao totalnog anonimusa, kada je ovaj ljeta 2008. sjeo na Zvezdinu klupu. Bjelica je iz Austrije došao na probu u Pionir, a sve poslije toga je - istorija. Iz Kahe Laboral nedavno je prešao u Fenerbahče, a "jednim okom" gleda ka NBA ligi, gdje prava na njega drže Minesota Timbervulvsi.

Pero Antić (Makedonija, 31): U Zvezdi je bio dvije godine (2005-07), pošto ga je Dragan Šakota doveo iz atinskog AEK-a. Radovao se jednom od rijetkih trofeja koje su crveno-bijeli osvojili u 21. vijeku (Kup Koraća 2006), a najveće uspjehe ostvario je kao već iskusan igrač. Prvo je sa Makedonijom bio polufinalista EP 2011, a zatim ga je Dušan Ivković doveo u Olimpijakos, sa kojim je postao dvostruki uzastopni prvak Evrope. Ide u Atlanta Hokse, da se u 32. godini oproba i u najjačoj ligi svijeta.

Raško Katić (Srbija, 32): Bio je solidan centar tokom dvije sezone u Partizanu, prije toga u Hemofarmu i njemačkom Tibingenu, ali je povratkom u Zvezdu ljeta 2012. povukao potez karijere. To što je sa pune 32 godine prvi put pozvan u reprezentaciju - i to na prvobitni spisak, prije priče o otkazima - dovoljno govori o Katićevom napretku na igračkom polju, kao i njegovim liderskim kvalitetima. Sa Zvezdom je osvojio Kup Koraća 2013.

KLUPA

Milko Bjelica (Crna Gora, 29): Zvezdino "dijete" i rođeni Beograđanin, igra za Crnu Goru na dvojno državljanstvo, pošto mu je deda porijeklom iz te zemlje. Za četiri-pet godina u prvom timu nije ostavio dublji trag, ali je kasnije u Lijetuvos Ritasu i Kahi Laboral postao solidan "kombo" centar u evropskim okvirima.

Elmedin Kikanović (BiH, 25): Ljeta 2007. doveden iz tuzlanske Slobode. Tokom tri sezone u Zvezdi pružao je solidne partije i odlično se nosio sa teretom svog imena, prezimena i vjeroispovesti. Nažalost, taj dio njegove karijere završen je "padom" na doping testu. Poslije izdržane suspenzije otišao je u ruski Jenisej. I dalje je tamo.

Vladimir Štimac (Srbija, 26): Otišao je u Žalgiris sa samo 18 godina, kao trofejni reprezentativac u mlađim kategorijama, a u 21. se vratio u Srbiju i dvije godine bio crveno-bijeli. U prvoj sezoni, pod vođstvom Pešića, bio je dio tima koji je u finalu srpskog plej-ofa umalo prekinuo dominaciju Partizana. Preko Letonije, Češke, Turske i "A" tima Srbije, stigao je do ugovora sa evroligašem, Unikahom.

Učesnici kontinentalnog šampionata u Sloveniji su i neki bivši igrači drugih srpskih timova.

OSTALI - PRVA PETORKA

Stefan Marković (Srbija, 25 godina): Igrao za Hemofarm od 2006. do 2010. i odlaska u inostranstvo - prvo u Beneton, pa u Valensiju. Vjerujemo da će ga dobre partije na Eurobasketu preporučiti klubu kakav zaslužuje svojim kvalitetima i "ličnom kartom". Na početku prelaznog roka dovođen je u vezu sa Crvenom zvezdom i Bajernom, koji su se, ipak, odlučili za neka druga rješenja.

Marko Šutalo (BiH, 30): Nekada bek Vojvodine, Novog Sada i Hemofarma (2009-2012), prihvatio je poziv zemlje u kojoj je rođen njegov otac. Dobrim šutom za tri poena pomogao je selekciji BiH da ostvari tri pobjede, ali joj ni to nije bilo dovoljno za plasman u drugu fazu EP. Prošle sezone igrao za Široki, trenutno je bez angažmana.

Anton Gadeforš (Švedska, 23): Jedan od "egzotičnih" igrača, za kakvima su umjeli da posegnu Miroslav Nikolić i kragujevački Radnički. Stanovnik Šumadije bio je od 2010. do 2012. Sada igra u svojoj zemlji, za Sundsval Dragonse.

Gaj Pnini (Izrael, 30): Kakva je to bila "bomba", kada je jeseni 2008. objavljeno da Pnini iz Hapoel Jerusalima stiže u FMP Železnik! Bilo je to iznuđeno rješenje, pošto je izraelski savez "zamrznuo" njegov transfer iz Hapoela u Makabi i naložio mu da provede jednu sezonu van zemlje. Kontroverzni krilni igrač nije se dobro snašao u Srbiji i poslije samo dva mjeseca produžio je u toplije krajeve, na Kipar...

Predrag Samardžiski (Makedonija, 27): Snažni centar kao junior je bio "viđen" za odlazak u NBA ligu, ali će ta njegova ambicija vjerovatno ostati neostvarena. Sa Partizanom je 2005. osvojio titulu i Kup Koraća, a sa FMP-om (2005-2010) ABA ligu i domaći Kup. Polufinale EP 2011. sa Makedonijom može se nazvati vrhuncem njegove karijere. U posljednjih godinu dana išao je iz Lijetuvos Ritasa, u Zvezdu, pa u turski Mersin.

"ŠESTI ČOVJEK"

Nemanja Krstić (Srbija, 20): Izdanak omladinske škole Hemofarma, prošlog ljeta je poslije transformacije tog kluba u KK Vršac "digao sidro" zajedno sa još nekoliko talentovanih igrača. On i Nemanja Dangubić prešli su u Mega Vizuru, gdje su zaslužili poziv na širi spisak "orlova". Krstić i Vasilije Micić na kraju su ušli u najboljih 12 za Sloveniju.

VETERAN ZA PRIMJER

Nebojša Joksimović (Slovenija, 31): Srbin rođen u Koperu došao je u Hemofarm iz Pivovarne Laško i pune četiri sezone bio nezamjenjivi član prve petorke. Vrščani su tih godina bili "vječiti drugi" iza Partizana, ponekad i niže plasirani, mada su po talentu često bili bar izjednačeni sa crno-bijelima. Joksimović je posljednje tri sezone ostavio sjajan utisak u dresu Igokee, a poslije EP će ostati u Sloveniji i Ljubljani, pošto je potpisao ugovor sa Olimpijom.

(Ivan Bogunović, MONDO)