Legendarni centar kaže da ga za utakmice Partizana u Hali sportova, posebno u Kupu šampiona, vežu najljepše uspomene.
Početak novog ciklusa Evrolige i prvo paralelno učešće "vječitih" rivala, poslužili su kao povod za razgovor sa čovjekom koji je u teškim vremenima bio jedan od najboljih ambasadora Srbije u svijetu, a koji je u elitnom kontinentalnom takmičenju nosio i crno-bijeli (jednu sezonu) i crveno-bijeli dres (na dvije utakmice, tokom "lokauta" u NBA ligi 1998/99).
Vlade Divac (45) u Partizanu je prije odlaska u Los Anđeles Lejkerse proveo tri godine i u svakoj osvojio po jedan trofej. U prvoj titulu prvaka Jugoslavije, u drugoj Kup Jugoslavije, a u trećoj Kup Radivoja Koraća, koji je tada bio međunarodno takmičenje.
Nepovoljna okolnost bila je to što su Kup evropskih šampiona do 1991. igrali samo prvaci država, a Divčeva generacija dva puta nije mogla preko splitske Jugoplastike u finalima domaćeg plej-ofa, tako da je na evropski vrh jurišala samo u sezoni 1987/88.
Hala sportova na Novom Beogradu te zime je bila tijesna da primi sve koji su željeli da vide supertalentovanu ekipu Partizana u susretima sa Trejserom iz Milana, Barselonom, nikad jačim Arisom...
Kasnije, na Fajnal foru u Belgiji, osvojeno je treće mjesto.
"Imam samo lijepe uspomene na tu sezonu. Halu sportova zvali su 'hramom košarke' i ona je stvarno tako izgledala", prisjeća se Divac u mini-intervjuu za MONDO.
"I dan-danas imam dosta prijatelja, kojima je iz tog vremena ostalo da u fudbalu navijaju za Crvenu zvezdu, a u košarci za Partizan. Partizan privlači ljude jer nije košarkaški klub kao svaki drugi, nego retko pozitivan sistem, koji funkcioniše već 30 godina".
Koliko "vječiti" mogu ove sezone u Evroligi?
"Siguran sam da će Partizan raditi ono što radi svih ovih godina - igrati dobru košarku. Koliko će postići u takmičarskom dijelu, zavisiće od uigranosti i stepena napretka mlade ekipe. Imaju iskustvo od prošle godine i vjerujem da će im ono pomoći da naprave bolji rezultat. Zvezdu nisam mnogo gledao, ali bih volio da ona krene Partizanovim stopama, u smislu afirmacije mladih igrača. Ako se svake godine pravi nova ekipa, teško može da se dođe do nivoa kojem oni streme".
Da li kao predsjednik Olimpijskog komiteta Srbije stižete da pratite dnevna košarkaška zbivanja?
"Lige ne toliko pomno, ali ispratim takmičenja kao što je nedavno bilo Evropsko prvenstvo. Imali smo nesreću da u četvrtfinalu odemo na jednu od boljih ekipa na turniru, što nas je poslije dovelo u poziciju da ne igramo za medalju. Međutim, plasmanom na prvenstvo svijeta smo ostvarili osnovni cilj i to je važno, jer ne smijemo da dozvolimo da nas nema na velikim takmičenjima".
To se događa upravo u Vašem "sektoru", pošto smo propustili Olimpijske igre u Pekingu i Londonu?
"Jeste da nismo više Jugoslavija, nego Srbija, manja zemlja, ali to ne smije da nam bude izgovor, nego obaveza da bolje radimo".
Kako vidite perspektivu srpske košarke?
"Prije svega, veliko hvala Dudi Ivkoviću na svemu što je uradio za naš sport. Ostavio je dobru situaciju svom nasljedniku, a mislim da imamo dovoljno trenera koji mogu da konkurišu za novog selektora".
"U prethodnom periodu nismo pravili velike uspjehe, ali momci koji dolaze pokazuju da imaju kapacitet da svoj talenat pretoče u rezultat. Konkretno, Bogdan Bogdanović je nagovjestio da može da bude jedan od lidera nove generacije, naše juniorska i kadetska reprezentacija ljetos su ostvarile fenomenalne rezultate na evropskom, pa čak i na svjetskom nivou. Ali, ukoliko ih ne ispratimo na pravi način, izgubićemo i sljedećih 10 godina".
Šta to rade, recimo, Španci, pa su nas ostavili daleko za sobom?
"Ono što smo mi radili nekada. U njihovim klubovima se odlično radi sa mladim igračima, dok je kod nas situacija dosta loša. Teško možemo da imamo kvalitetnu reprezentaciju, ako nemamo kvalitetnu srpsku ligu. Ona postoji, ali je na jako niskom nivou".
Ne žalim za prstenom
Vlade Divac povukao se sa parketa 2005. godine, nakon 16 sezona u NBA ligi. Kao član Lejkersa, Šarlota i Sakramenta, mnogo je doprinio popularizaciji NBA na ovim prostorima, posebno u vrijeme kada je zajedno sa Peđom Stojakovićem igrao za Kingse. Tada je propustio i najrealniju šansu da se domogne šampionskog prstena, porazom od Lejkersa 4:3 u finalu Zapada 2002. godine.
"Ne razmišljam o tim utakmicama i ne žalim što nisam osvojio titulu. Sportista živi u sadašnjosti, ne gleda šta je bilo i šta će biti. To je za mene odavno završena priča".
Koliko pratite NBA i da li Vas neka ekipa podsjeća na "ludu družinu" Sakramenta sa dvojicom Srba, Veberom, Kristijem, Bibijem...?
"Pratim uglavnom kad počne plej-of. I dalje je riječ o najkvalitetnijoj i najbolje organizovanoj ligi, ne samo u košarci, nego u sportu uopšte... Mnogi pokušavaju da igraju kao Sakramento, ali nije lako okupiti prave igrače za takav sistem".
(Ivan Bogunović, MONDO, foto: MN Press)