Dominique Wilikins - bez njega bi košarka bila siromašnija. U Atini su ga obožavali. "Zeleni". Titulu evropskog prvaka osvojio je u svom rodnom gradu - Parizu. Ovo je novi tekst kolumniste MONDA Edina Avdića.
Zaobišli su ga u čuvenom izboru za 50 najboljih NBA igrača svih vremena. Nije ga bilo ni u orginalnom Dream Teamu. Izmakla mu je titula šampiona. Atlanta, njegov matični tim, ga je poslala u Clipperse u trenutku kada je bila prva na Istoku. U Grčkoj je osvojio prvi bitan trofej u karijeri i spakovao kofere prije kraja ugovora. Bio je najbolji strijelac Spursa u njihovoj najgoroj sezoni. Vrlo često je izostavljen sa raznih anketa i glasanja, ali niko ne može poreći da je Nique bio jedan od najatraktivnijih igrača koji ikada igrali ovaj sport.
Vreli atinski dan, saobraćajna gužva koja izluđuje. Gomila novinara završava svoja pitanja igračima Panathinaikosa prije početka prvog oficijelnog treninga sezone. Cilj je samo jedan. Postati evropski šampion na kraju. Samo, glavne zvijezde nema... Opružen iza koša, leđima naslonjenim na konstrukciju Dominique Wlikins gleda u tribine novoizgrađene OAKA dvorane i prinosi pumpicu ustima...
Božo Maljković i kondicioni trener prilaze čovjeku koji će te 1995/96. inkasirati 3,5 miliona dolara neto, bez bonusa i pitaju šta ga u čemu je problem...
- "Mislim da neću moći da treniram".
- "Zbog čega?", pitaju zbunjeni treneri.
- "Polucija, polucija... kada je tako proradi mi astma..", govori Wilkins dok primiče pumpicu ustima.
- "Da probaš, ipak, prvi je trening sezone...".
- "Ne, ne, polucija", kratko je odgovorio Nique.
Tako su išli u krug. Astma, polucija, baba koja umire, a umirala je nekoliko puta. Sudije koje sviraju korake u polasku. Pun reket. Zona. Fiskulturne sale zamaskirane kao dvorane. Klizavi tereni. Dominique je na utakmicu Eurolige protiv Maccabija sletio ispred OAKA-e, helikopterom. Navijači su pali u delirijum.
Pavlos Janakopulos, gazda, još tada je volio da dijeli kovertice. Legendarne kovertice. "Evo kupi nešto... Šta? Došla ti je majka? Pa zašto ne govoriš!? Odvedi je na večeru...". I slijedi kovertica. Otvoriš to "za večeru" kad tamo 50.000 dolara, za "sitne troškove".
Pavlos je koverticu odnio Dominiqueu pred početak grčkog kupa. "Ovo je za tebe ako osvojimo".
Teško je to objasniti. Veliki igrači uglavnom zarađuju milione ali polude kao mala djeca kada vide kovertu sa kešom. Neki jer taj novac mogu da potroše mimo nadzora supruge, neki jer jednostavno vole prizor poredanih dolara naspram nekog broja na računu. Wilkins je sam osvojio Kup Grčke. Čak i nakon pokidane tetive bio je zvijer kada je htio da bude. Da ti lupi bananu preko obruča sa druge strane. Da se nasmije dok Sigalas pokušava da mu zasmeta na skok-šutu, onom njegovom, sa savijenim koljenima, gdje često izgleda kao da lopta putuje odozgo - nadole.
"Sa Jordanom ćeš da kockaš, sa Niqueom ćeš da upoznaš žene, lijepe žene".
To je stara, urbana NBA legenda. Mike je mnoge zavio u crno koji su pokušavali da u kasinu ostanu kolliko i on. Dominique je svim mladim igračima koji su u njegovo vrijeme prošli kroz Atlantu omogućio da se "druže" sa ljepoticama sa juga. Ne, nije bio škrt kada su žene bile u pitanju. "Ovo je moja draga prijateljica, a ovo je Doc Rivers...".
U Atini je imao nevjerovatnu kuću. Vodili su me da je vidim. Redovi pred tom kućom su bili kao pred noćnim klubom. Grci vole poznate ličnosti. To je pravo idolopoklonstvo. Prema njima su bolesno ljubazni. Na svaki komentar se smiju kao da Eddie Murphy lično priča seriju viceva. Žene su iz te kuće izlazile i ulazile kao da je frizerski salon. Promet je bio toliki da je Nique prilikom bijega iz Atine ostavio otvorena vrata, dovoljno da putnici - namjernici ušetaju i odnesu kompletan enterijer.
Euroligu, svoj jedini veliki klupski trofej je osvojio u rodnom gradu - Parizu. Naravno njegov tata je bio vojno lice. Zato se i rodio tamo. Sam je dobio CSKA Moskvu. Kudelin, Karašev, Kisurin, Gundars Vetra i Džulijus Nvosu. Wilkins im je sasuo 35. Barci u finalu 16 uz 10 skokova i jednu silaznu putanju Stojka Vrankovića. Prva Euroliga u istoriji Panatinaikosa. Na povratku Nique je slupao automobil. Četvrti te sezone. Ostavio ga je pored puta.
Prije finala sa Olympiacosom počeo je da dobija prijetnje smrću. Njegov drug - kondicioni trener po imenu Gino se potukao sa 10-ak huligana Olympiacosa u teretani. Oni sa metalnim šipkama. On sa tegovima do pet kilograma. Tuča na život i smrt koja se prenijela na obližnju piceriju. Tu je Gino zgrabio kuhinjski nož.... Epilog: šest navijača Olya na odjeljenju intenzivne njege i Gino u komi na aparatima.
Nakon ovoga kap je prelila čašu i Dominique se spakovao, zaboravivši da vrati posuđeni novac nekim saigračima. Da, posuđivao je uprkos ugovoru od 3,5 miliona. Dešava se.
U Spursima je bio najbolji strijelac tima koji je ostao bez Admirala Robinsona. Nique nikada nije imao puno savjesti kada je šut u pitanju. Bio je na oko 40% realizacije. Spursi su imali najgori skor u zadnjih 25 godina, ali su na ljeto draftovali Tima Duncana. Avery Johnson i dalje smatra da je San Antonio trebao da napravi jedan prsten i za Wilkinsa. Otišao je u Fortitudo kod Davida Riversa i Pere Skansija, tamo se još uvijek pamti ona trojka uz faul koju je Danilović pogodio preko njega u finalu plejofa.
Sve najbolje godine njegove košarke su vezane za Džordžiju. Tamo je išao na koledž. Draftovala ga je Utah. Nije mu padalo na pamet da zaigra u Solt Lake Cityu pa ga je Atlanta dovela u razmjeni igrača. John Drew, Freeman Williams i nešto love. Danas bi Gregg Popovich sazvao komitet za takvu razmjenu.
Svakoga iz moje generacije je bolila briga za Atlantu. Jedino smo htjeli da vidimo Dominiquea, i to kako zakucava. A zakucavao je na sve što hoda.
Za mog gledanja košarke tri su kucača bila bez premca. Carter na prvom, a Mike i Wilkins dijele drugo mjesto. Dresovi Atlante su u drugoj polovini 80-tih bili jedni od najbolji u ligi. Dominique je imao mangupsku frizuru, hod kao da je jahao konja čitav život i nestvaran odraz iz mjesta. Vince je stvarno pomjerio granice svega što smo vidjeli od zakucavanja, kako na takmičenju tako i u igri ali Wlikins je u svoje vrijeme važio za najboljeg kucača preko ljudi, možda je u jednom trenutku prišao Kemp. Dominique je sve radio iz naskoka. Jednostavno je sramotio ljude svojim potezima. Njegova "vjetrenjača" gdje loptom dodirne koljeno ostaje kao najbolja ikada viđena u košarci.
Najbolja zakucavanja Dominika Vilikinsa
Tokom 12 godina u Atlanti nudio je spektakl svako veče. Tradicionalno anemična publika u tom gradu gdje su fudbal i baseball sportovi broj jedan i dva je u periodu 85-92. punila Omni i gledala dobar tim koji je redovno igrao playoff zahvaljujući Niqueu i treneru Mikeu Fratellu. Pomogali su Doc Rivers, Spud Webb, Jon Koncak sa trajnom frizurom i u jednom trenutku najvećim ugovorom u ligi, Moses Malone ali onaj iz kasnijeg perioda, Kevin Willis - jedan od najsnažnijih igrača u istoriji lige (kojeg su su zbog kratkih ruku zvali T-rex) i kojeg je Jordan jednom prilikom pitao: "Kako održavaš ravnotežu sa tako malim stopalima?", te današnji NBA sudija Leon Wood...
U periodu 84-92. Wilkins nije išao ispod 26 poena po utakmici. Bio je najbolji strijelac lige 1986 sa 30 poena po meču. Osvojio je dva takmičenja u zakucavanju (po mnogima je pokraden na All Staru u Chicagu. Trofej je otišao Mikeu). Igrao je devet All Star utakmica. Atlanta je uglavnom ispadala u polufinalu Istoka. Jednostavno je to bio njihov maksimum. Uvijek su u tom periodu bila barem tri bolja tima. Wilkins je u sedmoj utakmici polufinala istoka protiv Bostona ubacio 47 poena i Hawksi su opet ostali kratki za dva poena. U toj seriji su pri vodstvu od 3:2 izgubili šestu i sedmu sa ukupno četiri razlike.
Džordan vs Vilikins
Onda je Dominique na vrhuncu moći pokidao Ahilovu tetivu....
U to vrijeme Ahilova tetiva je bila najgora sportska povreda. Za igrače sa stilom poput Wilkinsa je značila i vjerovatni kraj karijere ili nastavak igranja sa značajno slabijim učinkom. Nijedno nije bilo tačno. Wilkins je po povratku na teren došao do 30 poena po meč naredne sezone. Ono što je počeo da radi prije povrede, poboljšanje šuta za tri poena je dalo sjajne rezultate. Nique je ubacio 120 trojki 1993 godine, najviše u karijeri.
Atlantu su uglavnom pamtili po lošim potezima menadžmenta ali su nadmašili sami sebe 1994. godine. Atlanta je na All star pauzi imala najbolji omjer na Istoku, Dominique je bio najbolji strijelac tima i oni su ga mijenjali u Clipperse za Danny Manninga!? Opravdanje je bilo da nisu htjeli da produže ugovor sa Wilkinsom, odnosno da nisu htjeli da plate veliki novac za igrača na zalasku karijere, a da istovremeno nisu htjeli da odšeta kao slobodan agent na kraju sezone.
Neko se čak javio sa opservacijom kako je Manning raznovrsniji igrač od Wilkinsa i da će više pomoći u playoffu!? To više pomoći je značilo poraz u polufinalu istoka od Indiane, a Manning za kojeg se pričalo da će produžiti ugovor se otisnuo u Phoenix.
Na All Staru u Clevelandu 1997. godine gdje je obilježeno 50 godina NBA lige na listi od 50 najboljih igrača u 50 prvih godina lige za Wlikinsa nije bilo mjesta iako je u tom trenutku bio među 10 najboljih strijelaca svih vremena. Dominiquea nije bilo u razmatranju ni za orginalni Dream Team gdje je generacijski pripadao navodno zbog već pomentuog oporavka od povrede tetive. Mada upućeni kažu da je tu sa dvije ruke guran Chris Mullin. Tako je Nique pozvan u Dream Team 2 u Toronto. Na istom pozivu se Isiah Thomas duboko zahvalio.
Atlanta u svojoj istoriji ima jednu NBA titulu, dok su nastupali u St. Louisu. Tim je predvodio jedan od najboljih krilnih centara u istoriji lige Bob Petit, ali i neko ko je u tom periodu smatran rasistom i ko je otvoreno sabotirao afroameričke saigrače u timu. Wilkins je srušio rekord Hawksa po ukupnom broju ubačenih poena, a koji je držao Bob Petit. Nique je trenutno među 15 najboljih strijelaca u istoriji NBA lige.
Predložite našem kolumnisti Edinu Avdiću o kome ili čemu da piše u nekom od narednih tekstova. Ukoliko želite da mu uputite želje, čestitke i pozdrave na Twitteru koristite hashtag #edinmondo.
Atlanta Hawksi koji su tokom ljeta ponovo imali problema sa rasističkim ispadima, ovoga puta generalnog menadžera Dannya Ferrya i koji ponovo traže novu vlasničku strukturu, ove godine igraju možda i najbolju košarku u svojoj istoriji. U to se ubraja i rijedak džentlmenski potez ove organizacije.
Dominique Wilkins je dobio svoju statuu ispred dvorane, tek jedan od svega 12 igrača koji su do sada imali tu čast. Uz prijem u Kuću slavnih koji je Wilkins imao 2006. godine najveće priznanje koje košarkaški radnik može da dobije. Odmah se na ovu vijest komentarom oglasio Larry Bird: "Je l' statua u defanzivnom stavu?", sa kojim je Wilkins u svojim najboljim godinama vodio fantastične duele.
Sve najbolje godine Dominique Wilkins je poklonio Atlanti, za titulu nije bilo dovoljno, ali za Kuću slavnih jeste. Često osporavan kao potrošac lopti bez puno rezona, Wilkins je u svoje vrijeme bio samo ispod Jordana po atraktivnosti. Kada neko napravi vašu statuu a još niste preminuli onda se kaže da ste živa legenda.
Dominique Wilkins je sada to….
______
Proverite da li ste propustili neki od prethodnih tekstova kolumniste Monda Edina Avdića.