Više stotina građana Gradiške i okoline dočekalo je i pozdravilo zlatne kadete košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine Nikolu Đakovića i Srđana Kočića u Novoj Topoli.
Varošica na putu između Banjaluke i Gradiške iznjedrila je dvojicu junaka, koji su zajedno sa vršnjacima napravili podvig i iznenadili košarkašku Evropu osvojivši titulu na Eurobasketu u Litvaniji.
Svoje prve košarkaške korake započeli su u KK Top basket, da bi zatim Đaković otišao u Budućnost iz Bijeljine, a Kočić, iako ga je tražila Crvena zvezda, izabrao sarajevsku ekipu Spars.
"Ne mogu da vjerujem šta smo napravili. Na trenutak mi se čini da sve sanjam, ali onda postanem svjestan da smo najbolji u Evropi. Hvala svima na velikoj podršci, a pogotovo mojoj porodici", rekao je Kočić za "Glas Srpske".
Najmlađi član čete selektora "zmajića" Josipa Pandže, Nikola Đaković (2000. godište), bio je pod utiscima dočeka više od 500 članova porodice, komšija i prijatelja.
"Hvala vam, trenutno sam najsrećniji čovjek na svijetu. Želim da se zahvalim svima, koji su nas bodrili i koji su nas ovdje dočekali. Još nismo svjesni da smo osvojili medalju i da smo prvaci Evrope", rekao je Đaković banjalučkom listu.
Veliki osmijeh i sreća obasjali su lice njihovog prvog trenera Vlade Todorovića, kojem pripada veliki dio zasluga što je zlatna medalja zasijala na grudima njegovih učenika.
"Oni su izuzetno talentovana djeca. Onog momenta kada sam primijetio da su prevazišli ovu sredinu, odlučio sam da ih pošaljem u klubove koji su ih tražili. Sada je veliko pitanje da li će ostati u Bijeljini i Sarajevu, jer im ovaj uspjeh otvara vrata najjačih evropskih klubova i liga", rekao je Todorović.
Neka ovo bude samo prvo u nizu slavlja kojim su Stanovnici Nove Topole, Gradiške i okolnih mjesta pozdravili mlade šampione.
Ponosan je bio i Đakovićev djed Savo Vasiljević, koji je kazao da nema riječi kojom može opisati svoju sreću i ponos što je njegov unuk donio zlato iz Litvanije.
"On je talentovan dječak i uvijek je govorio da je košarka njegov život. Ovim je ostvario nešto što mene ne čini samo ponosnim nego je taj osjećaj hiljadu puta jači", rekao je Vasiljević sa suzama radosnicama u očima.