Juniorski tim Igokee je šampion Republike Srpske. Ipak trener tog tima Žarko Milaković ne zanosi se titulama, ukazuje na velike probleme Bh košarke.
Juniorski tim Igokee novi je šampion Republike Srpske.
Mladi košarkaši Igokee, tako su ovom timu obezbijedili prvi titulu šampiona u mlađim kategorijama. Prije godinu ipo dana u šampionu Bosne i Hercegovine odlučili su da više pažnje poklone mlađim kategorijama. Rad sa mladima povjeren je Žarku Milakoviću, a rezulati se vide.
Povod za razgovor bila je titula šampiona, međutim puno je problema u košarci u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, tako da smo se ubrzo okrenuli ozbiljnijim temama, a ne kao što bi većina hvalila svoje košarkaše i uspjeh.
Najprije o tituli na završnom turniru u Višegradu, gdje su savladane ekipe Leotara 66:51, potom Šampion Alfom 63:46 i onda u finalu ekipa Vrela iz Čajniča 84:62.
“ Prošle godine smo bili vice prvaci Lige Mladih BiH, ove godine prvaci Republike Srpske u konkurenciji juniora. Igrači zaslužuju sve pohvale za prihvatanje, odricanje, upornosti i željom da ostare svoje ambicije. Rezultat sam po sebi jeste lijep i satisfakcija za dalje, ali nije obavezujući u mlađim kategorijama . Ako je rezultat u službi razvoja djece i ako je došao kao posljedica velikog rada i odricanja uz talenat ovih dječaka onda je to u redu. Mi smo samo prije nekih 17 mjeseci pokrenuli ovu ideju oko mogućnosti razvoja i rada sa mlađim selekcijama kao stvaranje baze domaćih igrača za prvi tim, koji sutra mogu da nose najviši nivo lige na ovim prostorima ABA-lige. Sigurno imamo ispravan put i uslove da dugoročno obezbjedimo kvalitetan razvoj talentovane djeca sa ovih prostora”, rekao je za naš portal Milaković.
Svjestan je da talentovani mladi igrači veoma brzo napuštaju naše prostore.
“ Kad kažem talentovanih, želim da naglasim da su nam najtalentovanija djeca otišla u zemlje regiona i dalje, tražeci baš to, bolje uslove za razvoj i prohodnost do najkvalitetnijih takmičenja. Od 2009. godine čak 27 maloljetnih dječaka je napustilo prostore Republike Srpske. Ako pričamo o ovoj generaciji juniora 1998. i 1999. godište onda su to Simanić Bratunac- KK Crvena Zvezda, Glišić Banja Luka - Adžić Trebinje- KK Partizan, Marić Trebinje- Unikaha, Mutić Banja Luka-Real Madrid, Sikiraš Pale- Stella Azura... ti dječaci su nosioci u svojim klubovima, pa kad na to nadovežemo Musu, Baju, Zubca, Popovića, Todorovića... zamislite da smo uspijeli da zadržimo te talentovane dječake na ovim prostorima da se razviju kroz naše lige kao svojevremeno Kukić, Hukić, Teletović, Barać... onda ne bi imali problem sa kvalitetom lige i interesovanjem publike i sponzora”, iznosi zaista zanimljiv podatak Milaković.
Smatra da “suvi” talenat nije dovoljan za uspjeh.
“ Svakako da talenat nije dovoljan za uspjeh, talenat je obaveza da se ulaže, odriče i radi još napornije, kako bi se on ostvario i pretočio u kvalitet.Na žalost, trenutno nemamo kvalitetna takmičanja za mlađe kategorije na entitetskim nivoima, jasan kalendar, jasnu ideju i viziju kako možemo da obezbjedimo i pomognemo djeci da imaju kroz kvalitetno takmičenje što bolji razvoj. Savez konstantno pravi kompromis u nedostaku autoriteta, puno stvari tu ne štima, i imam utisak da su samo lične pobune kočnica. Mislim da je to posljedica i nedostatk velikih i stabilnih klubova, jer samo oni svojim autoritetima i rezultatima mogu pomoći i fukcionisanju saveza. Nekako se to sve razvodnilo”, kaže Milaković.
Prije dvije godine formirana je Liga Mladih Bosne i Hercegovine, koja je dala sjajne rezultate, a sada je neizvijesno njeno odigravanje.
“Ideja Lige Mladih BiH je sjajana ideja i projekat, ali već poslije druge godine imamo neizvjesnot da li će je uopšte biti, opet iz nekih ličnih pobuna. Ta liga je dala devet prvaka Evrope na EP za kadete, od kojih je pet sa područija Republike Srpske. Naglašavam iz entuzijazma Emira Halimića koji je tri godine pravio bazu i kadetske i juniorske reprezentacije BiH, viziju Dragana Bajića da šest mlađih igrača provuče kroz EP U18 koji su postali četvrti u Evropi , talenat Josipa Pandže koji se nadovezao i postao prvak Evrope, gdje su igrači sa prostora Republike Srpske imali veliki udio”.
Zaključak je da imamo veliki igrački i trenerski talenat, ali da moraju biti ispraćeni.
“Liga mladih BiH mora biti prioritet u formiranju kalendara takmičenja za svaku narednu takmičarsku sezonu, ako želimo da imamo kvalitetno takmičenje i što je bitnije zadržimo što veći broj talentovane djece na ovim prostorima da bi ovde svoj talenat prerastao u kvalitet”, kaže Milaković.
Da njegov rad nije prošao nezapažen svjedoči poziv Srbije, odnosno selektora U20 reprezentacije Aleksandra Bućana da mu bude pomoćni trener.
“ Velika je čast dobiti poziv Košarkaškig Saveza Srbije i selektora U20 selekcije Aleksandra Bućana, da neko 300 km daleko u drugoj državi primjeti i cijeni to šta i kako radiš. Nadam se da ću opravdati povjerenje i dati svoj maksimum”, kaže Milaković koji je bio član Stručnih štabova mlađih reprezentativnih selekcija Bosne i Hercegovine.
“ Da, radio sam i sa selekcijama KSBiH, imao sam udio dvije godine sa Emirom Halimićem da selektiramo kadetsku reprezentaciju koja se na kraju popela na krov Evope kao najveći uspjeh na ovim prostorimai da pomažem u juniorskoj reprezentaciji Draganu Bajiću, gdje smo ostvarili cilj - ostanak u A diviziji i provukli godinu dana mlađe igrače koji su prošle godine zauzeli četvrto mjesto na EP U18 u Grčkoj. Zato sam se odlučio da prihvatim poziv iz Srbije, iz jednog jedinog razloga- sigurnosti, zbog, kao što sam već par puta rekao nesigurnosti i ličnih interesa koji koče stvari na ovom prostoru”.
Puno je problema u košarci u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovni.
Milaković je bio generalni sekretar Udruženja košarkaških trenera Republike Srpske. Na seminare, koji je organizovao UKTRS dolazili i eminentni stručnjaci Duško Vujošević, Svetislav Pešić, Aleksandar Džikić, Borislav Džaković, Slobodan Klipa, Boško Đokić, Dejan Radonjić, Aleksandar Trifunović, Vlada Jovanović, Aleksandar Bućan, pokojni Aleksandar Petrović…
Sada je sve stalo.
“ Četri godine smo radili sa velikim entuzijazmom gdje su svojim znanjem i autoriteom puno doprinijeli Zoran Mikeš i Dragan Bajić kao predsjednici UKTRS-a. Bio sam izvršilac naših ideja, a ideja je ta da UKTRS bude neprofitabilna organizacija koja isključivo služi za eduaciju i zaštitiu trenera. Udruženje košarkaških trenera RS ( UKTRS ) u sklopu svojih redovnih aktivnosti organizovao je Seminarza Košarkaške trenere sa eminentnim predavačima koji su nam dolazili iz Srbije i Crne Gore.Uspjeli smo uspostaviti tijesnu saradnju sa UKTS, EABC ( Evropska asocijacija košarkaških trenera), odradili smo 42 vrhunska predavanja, kao i promocije knjiga i publikacija”, kaže Milaković.
Smatra da sitni interesi “uništavaju” košarku.
“ Nažalost, opet su se ipriječili nečiji lični interesi i bezidejnost da se to podrži i digne na još viši nivo. Problemi su ti što je većina trenera lično vezana za klub u smislu da su ili predsjednici ili vlasnici škola košarke gdje im je u interesu što manje i finansiskih i edukativnih obaveza, što je razumljivo. Zato opet naglašavam da nam nedostaju „veliki“ stabilni klubovi, autoriteti, stabilni kalendari i kvalitetna takmičenja”, završio je priču Milaković, kojoj je povod bio osvojen šampionat Republike Srpske u juniorskoj konkurenciji njegovog tima, a ipak više smo govorili o velikim problemima u košarci.