Srpski džudista još jednom emotivnom izjavom dotakao se suđenja na Olimpijskim igrama.
Džudo reprezentacija Srbije nije uspjela da osvoji medalju na Olimpijskim igrama u Parizu. Nakon neuspjeha u pojedinačnoj konkurenciji, gde su Strahinja Bunčić i Milica Žabić poraženi u mečevima za bronzu, timski je Srbija stigla do repersaža i tamo stala - bolji je bio Brazil koji je dobio priliku za odličje.
Jedan od reprezentativaca Srbije u timu koji se tokom čitavog jutra borio protiv Holandije, Japana i Brazila bio je i Nemanja Majdov. On je u pojedinačnoj konkurenciji poražen u prvom meču i to odlukom sudije da mu dodijeli tri opomene, zbog čega je imao veoma burna obraćanja na društvenim mrežama. Neko bi rekao i da se nije ponašao sportski, a Nemanja bi sve ponovio, samo bez psovki!
Kasnije je spustio ton, a na kraju timskog takmičenja otkrio je i zbog čega je tačno bio kivan na sudije koje su ga spriječile da osvoji olimpijsku medalju za Srbiju.
"Što se tiče mog individualnog dijela imao sam izliv emocija na društvenim mrežama. Iza svake riječi stojim, možda bih izbacio one psovke, ali vjerujte mi, ono je blaža verzija šta su mi radili u posljednje četiri godine. Imao sam 15 diskvalifikacija u posljednje četiri godine, uvijek sam ćutao zbog Olimpijskih igara, došao sam ovdje, a oni mi nisu dali šansu da se borim. Ja dajem život za ovo, imam dvoje djece koje ne gledam devet sati dnevno da bih se spremio da dođem ovdje... Meni ne daju da uzmem medalju, ne znam šta će se za četiri godine desiti, a kad bih znao da će biti ovako zaustavio bih s džudoom sada. Ali, opet se nadaš, da će biti pravde, da će da mi dozvole da pokažem nešto što mogu. Sve su to nijanse, ti ni na ulici ne možeš nikoga baciti na glavu, sve to ide u četiri minuta, pa zlatni bod... Problem je što oni ne daju šansu da dođeš do zlatnog boda, a i kad dođeš u dva napada ti daju dve kazne i ideš kući. Tako je, kako je. Slava Bogu na svemu, mi ovdje predstavljamo Srbiju i pravoslavne hrišćane i to je naša najveća medalja i ponos", emotivno je ispričao jedan od najboljih srpskih džudista.
Nemanja je istakao da je Srbija ostvarila istorijski učinak pobjedom nad Holandijom u prvoj rundi i plasmanom u četvrtfinale Olimpijskih igara. Posebno treba istaći samo šest takmičara na Olimpijskim igrama u Parizu, pa nije bilo mogućnosti da se kombinuje tim pred svaki meč. Najveća žrtva toga bila je Marica Perišić koja je morala da se bori čak i protiv desetak kilograma težih protivnica. I u takvim okolnostima sudije nisu bile fer prema srpskim borcima...
"Istorijski rezultat, uspjeli smo da pobijedimo Holandiju koja je svjetska velesila. Bilo je neočekivano da pobijedimo protiv Japana, čak smo imali dogovor da se ne trošimo, već da čuvamo snagu za repasaž. Ali niko se nije predao ni u jednom meču! Sa Brazilom smo mogli bolje, ali izvukli smo maksimum sa ovim sudijama koje su bile ovjde. Kad je trebalo da odluče, da je neriješen meč, oni su davali drugu kaznu, a to sve mijenja. Čak su nam davali i treće kazne. Po pravilu je trebalo da bude 3:1 za nas i imao je Kukolj svoj meč. Što je do nas mi smo odradili, dali smo srce na strunjaču, idemo uzdignute glave. Ponosno smo predstavljali Srbiju", rekao je srpski džudista nakon nastupa u timskim borbama.
Po riječima Nemanje Majdova, sudije nisu vrijedne njegovih suza. Iako je već zaplakao na Olimpijskim igrama u Parizu, poučen iskustvom sada zna da ne treba da im pridaje na značaju.
"Imao sam preveliki izliv emocija individualno, sada mi je bilo svejedno, a opet su me zeznuli. Krivo mi je što su mi tada suze potekle i ne želim da vidim da meni suze teku zbog tih stvari. Oni ne zaslužuju da vide mene u suzama, nisu vrijedni mojih suza. U meču sa Japancem dali su mi nezasluženo kaznu. To oni namjerno urade. Ja sam u prvom meču slomio prst, pogledajte. Izdržao sam, ovo su Olimpijske igre, predstavljate naš narod! Nije mi palo na pamet da odustanem jer mi predstavljamo i naše pretke", zaključio je Majdov.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!