U 44. godini, Slađana Erić se vraća odbojci i dijeli svoja iskustva iz karijere. Otkrijte kako se nosi sa komentarima o svom izgledu.
Srpska odbojkašica Slađana Erić ne odustaje i u 44. godini se i dalje profesionalno bavi odbojkom, sportom u koji se zaljubila još kao klinka. Rođena je u Tuzli i još od 2000. godine bila je u prvom timu Crvene zvezde, gdje je postala miljenica navijača, da bi ovog ljeta potpisala za Jedinstvo iz Brčkog, gdje se vratila poslije deset godina. I to nije očekivala.
"Da se desio iznenada ovaj povratak u Brčko - jeste. Kao i poslije svake sezone uvijek kažem da sam završila i onda kada dođe avgust, uveliko treniram", ispričala je Slađana Erić za "Glas Srpske" i objasnila da u Bijeljini nije imala gdje da trenira, dok je za nju povratak u Beograd bio nezamisliv. Na kraju, pozvala ju je Sandra Mitrović, koja joj je prijateljica, gdje je poslije jedne kafe uspjela da je ubijedi da zaigra opet u Brčkom.
"Ona je došla na jednu kafu i dovela me ovdje. Rekla sam joj da je imala puno sreće, pošto ponavljam, nisam imala gdje da treniram. Sve se desilo vrlo spontano. Nekoliko dana sam razmišljala šta i kako, a pošto mi je Brčko relativno blizu kuće, napravila sam dogovor sa Sandrom i odlučila sam da vidimo šta će biti dalje", dodala je nova odbojkašica Jedinstva.
Do kada će Slađana Erić igrati?
I sama kaže - ne zna. Za 26 godina karijere, igrala je u 19 klubova, a u posljednje vrijeme su za njenu dušu: "Pa, naravno. Vidiš, ja sigurno sa ovoliko godina gledam da sebi malo priuštim i lijepo i korisno. Uvijek se okrećem suncu, moru i ostrvima. Ispostavilo se i da su posljednje tri ekipe zaista bile na moru i ostrvima, ali u svim klubovima bili su moji prijatelji - bilo da je trener ili predsjednici klubova. Ispostavilo se da sam išla na nekoj prijateljskoj osnovi i da sam pozivana kao pomoć, više nego što sam baš birala sunce, plažu i taj hedonizam."
"Od Logan Tom sa kojom sam igrala, pa mi je bila i trener, do Apolona, protiv kojih sam prije toga igrala, i Galate, i Uba... Kad god dođe kraj sezone, negdje mi bude dosta svega. Ali onda se vratim u taj neki ritam treninga. To je moj život, tako živim cijeli život."
Zvezda se ne zaboravlja
"Mislim da se to nikada neće ponoviti. I žao mi je što današnja djeca to nikada neće osjetiti - taj način, taj odnos... Mi nismo imale ništa. Ni pametne telefone, ni odbojkaška pomagala, ni klimatizovane dvorane kakve danas imaju, ni teretane", prisjetila se Slađa Erić svojih dana u Zvezdi.
"Trčala sam po 'Marakani' uzduž i poprijeko. Mislim da sam znala tačan broj stepenica na cijelom stadionu. Ali to jedinstvo, ta grupa... Terzu je Aleksandar Boričić iz muške juniorske ekipe prekomandovao za trenera ženske ekipe. On je prvo odbijao. Bilo je teško Terzu nagovoriti da bude trener ženske ekipe. U toj prvoj sezoni sam igrala sa starijim igračicama, bile su Boričićeve kćerke Aleksandra i Ivana, Jelena Maljković, Maja Ilić, i mnogo djevojaka koje su bile starije od mene po pet-šest godina. A onda, kada su one otišle, došla je smjena generacija, došla je ta moja generacija / Đera (Ivana Đerisilo), Anja (Spasojević), Maja (Ognjenović), Dragana Ilić, Ivana Krdžić, Maja Lakušić, Nina Bjegović, Lana Tomić, Marina Vujević… Nažalost, neke od njih nisu nastavile sa odbojkom. Mi smo disale i igrale kao jedna."
"Ostavljale smo srce na terenu za spektakularne navijače - Delije. Hiljade i hiljade ljudi dolazile su da gledaju odbojku. Mi smo oživjele odbojku u Beogradu i tada u Jugoslaviji."
Smetaju li joj komentari o izgledu?
Sve češće se o Slađani Erić piše zbog njenog atraktivnog izgleda i vrhunske forme u kojoj se nalazi u 44. godini, a takve stvari joj ne smetaju. Osim, kada se to "prevede" u peta decenija.
Pošto planira da piše knjigu o svojoj karijeri, kaže da neće portale savjetovati za naslov: "Imam više ideja za naslov, ali ne znam. Mislim da je naslov jako bitan. Neće biti portalski sigurno, ha-ha. Kada mi portali kažu da sam u petoj deceniji, srce me zaboli. Ali onda dobijem sto poruka i kažu: 'Baš lijepo izgledaš u svojim godinama.' Ma, mogla bih i film da snimim. Materijala ima. Samo ta Zvezda, te četiri godine, šta smo sve imale, šta smo prošle... Tu je bilo više suza nego aplauza. Ali kroz te suze, tu borbu, taj strah, rad i odricanje, na kraju sam uvijek završavala sa osmijehom i trofejom."