Srpski teniser Novak Đoković dugo se borio sa tim i sada je prihvatio da će biti i pobjeda i poraza u novoj fazi karijere za njega, nadomak 40. godine. Baš zbog toga što i u tome nalazi ljepotu, sada bi njegovi mladi rivali trebalo da se paze - tad je najopasniji.
Srpski teniser Novak Đoković i sa 39 godina nastavlja da pomjera granice. Prošle nedjelje osvojio je titulu u Pekingu, gdje je došao do najnevjerovatnijeg teniskog rekorda (ima sedam titula na turniru na kome nikad nije poražen i skor 34-0), a zatim je ipak ostao "bez goriva" i eliminisan je već na startu mastersa u Šangaju gdje je od njega, tri dana poslije finala, bolji bio Hurkač.
Nisu to stvari na koje je Novak Đoković navikao, čak ni u ovim godinama, ali nije da ne pokušava da se "privikne na novu normalnost". Upravo na nju, u kojoj nema ništa strašnog ili pogrešno, pokušao je da ukaže novinar Gaurav Kalra sa portala "First Post". U izuzetnoj kolumni koju je naslovio "Prihvatajući običnost, Đoković otkriva drugačiju veličinu", novinar je ukazao na to da sada vidimo neku drugu verziju Đokovića, onu koja nalazi zadovoljstvo i u manjim stvarima.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti, pošto na najbolji mogući način demonstrira ono što Đoković želi u veteranskim danima, a što mnogi ne razumiju i tjeraju ga da se penzioniše mimo svoje volje.
Baš zato Karlos Alkaraz, Janik Siner i ostala "mlađarija" treba da se paze jer Đoković u ovakvim situacijama postaje opasniji.
Kako Đoković sad prihvata poraze?
"Ovih dana svijetom krstari jedan 39-godišnjak. Čovjek velikih dostignuća i impozantne karijere. Svojim oružjem po izboru, teniskim reketom, udarao je toliko silovito i vješto da je većina rivala putem ostajala iza njega. Osvojio je 24 grend slem titule, više od bilo kog muškarca u istoriji, a na vrhu svjetske rang-liste proveo je 428 nedjelja, što je takođe rekord", piše kolumnista.
"Zove se Novak Đoković. Prošle nedjelje osvojio je turnir u Pekingu, prvi trofej u godini tokom koje je odigrao svega 27 mečeva. Potom je produžio u Šangaj, gdje se ponovo suočio sa surovom stvarnošću prolaznosti i pretrpio poraz u dva seta od mlađeg protivnika. Nije bilo reprize herojskih podviga kojima je stigao do 102. titule na ATP turu: 'Peking je bio sjajan, a ovdje sam rano ispao, ali u redu je', rekao je Đoković poslije poraza. 'Imao sam sjajnu nedjelju u Pekingu i radujem se što ću se malo odmoriti i pripremiti za dvoransku sezonu.'
U tim kratkim rečenicama krije se mnogo dublja istina. Da bismo razumjeli ovu fazu karijere Novaka Đokovića, moramo da prepoznamo kako je prihvatio običnost. Dok se iznova postavlja pitanje može li njegovo fizički iscrpljeno tijelo da izdrži napore i donese mu 25. grend slem titulu, čini se da je sam Đoković, bar naizgled, oslobodio sebe te silovite želje. Ponekad se plamen ponovo rasplamsa starim sjajem, kao kada je u polufinalu Australijan opena deklasirao Janika Sinera.
Ipak, između povremenih blistavih trenutaka nižu se porazi koji su postali dio svakodnevice. Džek Drejper, Dino Prižmić, Žoao Fonseka, Tijago Tirante, Marijano Navone i Hubert Hurkač - svi oni mogu da se pohvale pobjedom nad jednim od najvećih sportista modernog doba u 2026. godini."
Šta je novi izazov za Đokovića?
"A sada, dok se brutalni teniski kalendar približava svom posljednjem mjesecu, Đoković još ima male šanse da izbori plasman na Završni ATP turnir sezone, na kojem učestvuje samo osam najbolje rangiranih tenisera u toj godini. Zanimljiv podatak: Đoković je tokom nevjerovatne karijere ovaj turnir osvojio sedam puta. 'Volio bih da igram na Završnom ATP turniru', rekao je tiho. 'Planiram da igram samo u Parizu, pa ćemo vidjeti. Nadam se da mogu da ostvarim dobar rezultat tamo.'
Masters u Parizu, na kojem namjerava sljedeći put da se pojavi, posljednji je od devet turnira iz serije ATP 1000 koji se igraju tokom godine. Cilj će mu biti da stigne što dalje i osvoji dovoljno bodova kako bi se provukao kroz vrata Završnog ATP turnira u Torinu, koji se održava sredinom novembra."
"Tamo će sedmorica mnogo mlađih tenisera razmjenjivati razorne servise, forhende i bekhende u borbi za najvredniji trofej na ATP turu poslije četiri grend slema. Među njima će biti i ovaj neuništivi veteran, koji se neće boriti samo protiv mladalačke energije rivala sa druge strane mreže već i protiv unutrašnjeg glasa koji se pita zašto i dalje sebe izlaže ovakvim naporima."
"'Ovo je bila zahtevna godina', priznao je iskreno poslije pobjede u Pekingu. 'Mnogo puta sam se pitao da li želim da nastavim da igram i da se ovako osećam na terenu. Ali ova nedjelja mi je još jednom pokazala da nisam bio u pravu i dala mi veliki podsticaj za ostatak sezone.' Kuda onda vodi ova priča? Hoće li Đoković sebe izložiti naporima još jedne cijele sezone kada počne nova godina? Možda ni sam još ne zna odgovor na to pitanje. Za sada priprema svoje tijelo koje stari i um koji preispituje odluke za još nekoliko juriša."
Veličina se ne mjeri samo trofejima
"Glavna misao koja mu se mota po glavi sigurno neće biti obaranje novih statističkih rekorda, mada bi bilo lijepo da nadmaši dostignuće velikog rivala Rodžera Federera, koji je osvojio 103 titule na ATP turu. Ispred njega bi tada ostao samo Džimi Konors sa 109 trofeja. Umjesto toga, Đoković će nastaviti da pokušava da se uzdigne iznad običnosti koja mu je tokom cijele godine bila uporan pratilac.
Prihvatajući borbu, Đoković je podsjetio svijet da se sportista ne svodi samo na zbir pobjeda, titula i rekorda. Njega oblikuju i tvrdoglavost, potresi koji mu mijenjaju život i unutrašnja previranja koja ga ne napuštaju. Dok svoj zanat demonstrira pred publikom, vodi i jednu duboko ličnu bitku koju mora da dobije. 'Ova godina bila je prilično zahtjevna za mene. Imao sam mnogo fizičkih problema i zdravstvenih poteškoća. Samo sam pokušavao da pronađem pravi osjećaj na terenu', rekao je Đoković publici dok je u Pekingu primao trofej. 'Znam da, ako se dobro osjećam i dobro udaram lopticu, mogu da se takmičim na najvišem nivou.'
"Veličina se ponekad gradi upravo prihvatanjem običnosti", zaključio je autor sjajnog teksta o Đokoviću.