Milorad Čavić otkrio nam je kako izgleda jedan dan u Olimpijskom selu. Njega najviše fascinira što su sve oko njega sami šampioni.
Srpska olimpijska legenda i nada, Milorad Čavić, malko je "prekršio pravila" i odlučio da na svom blogu otkrije neke sitnice vezane za život u Olimpijskom selu.
"Iz bezbjednosnih razloga, moram odmah da vam kažem da nam nije dozvoljeno da dajemo previše detalja o Selu, kao i da nam je zabranjeno da objavljujemo slike iz Sela, sve dok se Olimpijske igre ne završe", napisao je Čavić i dodao:
"Ali, uradiću najviše što mogu da vas upoznam s onim što smijem da kažem".
Čavić je u Selo ušao 23. jula, svega šest dana prije prve trke i kaže da je odmah osjetio veliko uzbuđenje oko sebe. Možda i pretjerano, jer se u prethodnom obraćanju na Twitteru požalio da u Selu trešti muzika i da je sve jedna velika diskoteka.
"Dok šetam hodnikom od svoje sobe do sale za ručavanje, trkači jure pored mene u svojim pripremama za atletska nadmetanja, vidim boksere i ostale takmičare u borilačkim vještinama kako se zagrijavaju na ulici. Kad dođem u trpezariju, privremenu zgradu napravljenu za 5.000 ljudi, mogu da biram hranu iz pet do šest svjetskih kuhinja i naravno Mekdonalds".
"Ali, najbolja stvar vezana za trpezariju nije uopšte izbor hrane, već da svako koga sretnete je na neki način šampion u onome što radi i čime se bavi. Ako malo porazmislite o tome, shvatite da imate pristup najboljima od najboljih u sportu".
"Kad završim s obrokom, nosim ostatke u posebne kante gdje se ostavlje sve što se jednog dana može ponovo upotrebiti, odnosno reciklirati - prije svega papir i plastika. U slobodno vrijeme, iz trpezarije idem u 'Internacionalnu zonu', gdje možete igrati bilijar, video igrice, gledati filmove ili jednostavno popiti kafu s prijateljima. Upoznavanje novih ljudi je prilično lako ovdje, svi su fini i opušteni, tako da sam siguran da ću steći nove prijatelje".
"Poslije toga, sjednem na autobus koji kruži selom, kako bih lakše mogao da se vratim do svog stana kako bih uzeo svoju opremu za plivanje, jer je uveliko vrijeme za trening. Pokupim peškir, naočare i kupaće gaće, poslije čega se spustim na glavnu autobusku stanicu u selu. Odatle nas busevi voze do naših borilišta. Potrebno je deset ili 15 minuta vožnje do bazena, što uopšte nije loše!"
Selo nam pruža sve što nam je potrebno - neograničenu hranu i piće, vešernice, zabavu, transport, mogu da kažem da se o svemu brinu", završio je Milorad Čavić u svom novom blogu.
Uskoro očekujemo da nam otkrije koga je sve upoznao i kakva je prijateljstva sklopio.
(MONDO, foto: miloradcavic.com)