Dječaci i djevojčice iz Banjaluke i Kozarske Dubice odigrali humanitarnu utakmicu mini rukometa i prikupili novčana sredstva za svoje drugare koji su bili poplavljeni.
Izvor: MONDO/Goran Arbutina
Gomila djevojčica i dječaka na parketu sa loptama, igra se mini rukomet i dvjestotinjak gledalaca na tribinama ih bodri dok oni trče, šutiraju, bore se za svaku loptu...
Povod su bile velike poplave koje su zadesile Banjaluku i RS, a pomoć ugroženima ovog puta pružili su sportisti i to oni najmlađi.
Škola mini rukometa "Banjaluka", koja okuplja dječake i djevojčice od šest do 12 godina, organizovala je humanitarnu utakmicu protiv drugara iz Kozarske Dubice, a gledaoci su kupovinom ulaznica od dvije, pet ili deset KM, pomogli mališanima iz Banjaluke koji su ugroženi poplavama.
"S obzirom da ove poplave i katastrofa koja se desila nije mimoišla ni članove škole rukometa Banjaluka odlučili smo se za jednu humanitarnu utakmicu sa drugarima iz Kozarske Dubice. Namjera nam je bila da naši dječaci i djeovjčice razmijene iskustva i da se nadigravaju sa drugarima iz Dubice te da pokušamo prikupiti novčanu pomoć za naše članove koji su najugroženiji poplavama. Odziv roditelja i ljudi koji su čuli za našu akciju je dobar tako da očekujemo da prikupimo određena novčana sredstva", rekao je Boris Srdić, jedan od osnivača Škole mini rukometa "Banjaluka".
Gosti iz Kozarske Dubice nisu se ni jednog trenutka dvoumili da li da dođu u Banjaluku i pomognu ovu akciju.
"Dobili smo poziv iz Banjaluke da dođemo i bili smo zainteresovani da pomognemo jer ovo je stvarno katastrofa koja je pogodila našu Republiku. Došli smo ovdje sa dječacima i djevojčicama iz RK Kozara i ŽRK Dubica da odigramo utakmicu i donijeli i naš prilog za akciju. Naš grad nije toliko pogođen, poplavljeno je jedno naselje sa dvadesetak kuća, kojima smo takođe pomogli, ali nije to ni blizu kao u drugim gradovima, poput Doboja, Bijeljine, a kako čujemo i nekih dijelova Banjaluke. Dosta te djece iz škole mini rukometa Banjaluka je ugroženo i došli smo da im pomognemo", rekao je Vladimir Suvajac, trener djevojčica u RK Dubica.
Izvor: MONDO/Goran Arbutina
Jučerašnji prizor obradovao je ljubitelje sporta, posebno rukometa u ovom gradu i vratio nadu da Banjaluka ponovo može da bude grad sporta, grad rukometa.
Iako su tek počeli da se bave sportom, mali rukometaši i rukometašice oduševili su svojom energijom, željom za igru, ali i disciplinom koju su pokazali dok su im treneri davali savjete, pokazivali vježbe i prenosili im dragocjeno iskustvo.
Škola mini rukometa Banjaluka je osnovana na inicijativu Draška Budiše, dugogodišnjeg rukometnog radnika i koordinatora svih omladinskih selekcija u RK Borac, a jednog dana možda će se govoriti o njoj kao o školi u kojoj su počinjali neki novi evropski prvaci, olimpijski pobjednici...
"Ključna stvar u našem gradu što se tiče rukometa je taj rad sa najmlađima, odnosno vraćanje rukometa u osnovne škole tako da smo počeli sa četiri osnovne škole, poslije je dodana još jedna škola. Do sada smo brojali najviše 130-140 članova, ovih dana ih je nešto manje zbog svih ovih okolnosti. Akcenat je na mini rukometu i ono što je važno napomenuti nakon 12-te godine naša djeca prelaze u RK Borac i nastavljaju se baviti rukometom tako da smo obezbijedili za naše članove taj neki kontinuitet treniranja. Samim osnivanjem ove škole i vraćanjem rukometa u osnovne škole smo stvorili neku bazu od 130 djece koja za nekih par godina može preći u RK Borac i činiti polaznu osnovu za neko vrhunsko bavljenje rukometom. Mislim da ima dosta talentovane djece, imamo kvalitetne kadrove i ako nam se ostale kockice poslože možemo praviti generacije i generacije dobrih rukometaša i rukometašica", rekao je Srdić.
Izvor: MONDO/Goran Arbutina
Jedna od onih koji će možda jednog dana ponovo proslaviti Banjaluku je devetogodišnja Lorena, mala rukometašica koja obožava ovaj sport.
"Treniram sedam mjeseci ovdje i jako mi se sviđa ovaj mini rukomet. Ranije sam trenirala rukomet u Borcu pa sam htjela da nastavim sa mini rukometom. Današnje druženje sa drugarima iz Dubice je super", pomalo stidljivo rekla nam je Lorena i odmah otrčala nazad do svojih drugarica koji su trebali da počnu utakmicu.
Na kraju možemo samo da kažemo bravo za Lorenu i ostale drugare i drugarice, bravo za sport i solidarnost!