"Posljednjih godina shvatio sam da sve ono što se uči u školi i na fakultetima nema nikakve veze sa životom. Kolektivna svijest nam je promijenjena, ali toga još nismo svjesni ", kaže budući doktor filozofije i ragbista Bijelih zečeva.
Sreten Zec, ragbista banjalučkih Bijelih zečeva i budući doktor filozofije uspješan je na polju sporta i nauke.
Život je posvetio ragbiju i školovanju, a dvije ljubavi zauzimaju podjednako mjesto. I za jednu i za drugu, nađe se dovoljno vremena, jer, kako kaže, entuzijazam je najvažniji u svemu.
Za naš portal priča o vremenu kada je krenula ragbi priča na našim prostorima.
RAGBI
Sreten Zec rođen je 1976. godine. Jedan je od najzaslužnijih ljudi za pokretanje ragbija na našim prostorima.
"Sa ragbijem sam se upoznao na doktorskim studijama u Beogradu krajem 2009. godine, a ubrzo sam ga i zaigrao. Na Filozofskom fakultetu vidio sam plakat za ragbi treninge i želio sam da počnem nešto da treniram, kako bih upoznao ljude. To tada, nisam znao ni pravila, niti sam ga ikada gledao na TV-u. Otišao sam na uvodni trening, koji je održan u sali i sjećam se da je bilo izuzetno hladno. Bilo nas je tek sedam, osam. To je bilo u srijedu, a već četiri dana kasnije bila je zakazana utakmica", prisjeća se Zec na početku razgovora za MONDO.
Nedjelja je brzo došla, a s njom i prva utakmica.
"Nisam znao ni pravila, niti koju poziciju igram. Ušao sam kao rezerva s planom da ću igrati ukoliko bude neophodno. Već nakon 10 minuta, jedan igrač se povrijedio. Bio je to jedini put u karijeri da sam vidio prelom na utakmici. Momak koji je igrao kao centralni, stub igrač, slomio je nogu tako da sam morao na njegovo mjesto, gdje igraju najkrupniji ljudi, iako igram krilnu poziciju. Tako me zadesilo već na prvoj utakmici".
Taj meč bio je prelomni trenutak u njegovoj karijeri. Ko 'preživi' taj prvi susret, ili ostaje ili odlazi.
"Ja sam ostao tri sezone. Dvije godine igrao sam za FAK (Filozofsko-akademski klub) u beogradskog Univerzitetskoj ligi, a u trećoj sezoni nakon prve utakmice odlučio sam, u dogovoru sa kolegama, da pokrenem ragbi i kod nas".
Početkom marta 2012. godine, u Banjaluci je osnovao prvi ragbi 13 klub u Republici Srpskoj - Bijele zečeve.
"Imao sam volju i želju da ragbi zaživi na našim prostorima, da osnujem klub kako bih imao s kim igrati u Banjaluci. Iz Beograda sam donio nekoliko lopti, tako da je 7. marta 2012. organizovan prvi trening u Kampusu univerziteta. Tada nas je bilo osam i tako je sve krenulo".
Priča o ragbiju proširila se Banjalukom. Sve više mladih ljudi priključilo se treninzima, tako da je četiri mjeseca kasnije organizovana i prva utakmica. U gradu na Vrbasu gostovala je Crvena zvezda iz Beograda, koja je na stadionu FK Krajina slavila 28:6.
"Trenirali smo tri puta sedmično, tražili smo nove ljude zainteresovane da nam se priključe, pričali o ragbiju i dočekali da 7. jula odigramo prvi meč. Tada smo odmjerili snage sa beogradskom crveno-bijelima. Prvi put skupilo nas se dvadesetak za istorijsku utakmicu. Iz sezone u sezonu se borimo i nastavljamo sa ovom pričom", priča nam Zec i naglašava da je čak i britanski Gardijan pisao o ovom meču.
Tog ljeta, Sreten Zec i u svom rodnom gradu, Novom Gradu, osnovao je još jedan klub - Nove gromove. Ta dva kluba započeli su ragbi eru u Republici Srpskoj i danas su jedini koji nastupaju.
Prvu utakmicu Bijeli zečevi i Novi gromovi odigrali su 29. septembra, kada su Novljani predvođeni Zecom slavili u finalu Kupa Republike Srpske i tako podigli prvi trofej u istoriji ragbija Republike Srpske.
Ranije je formirano još nekoliko klubova, ali većina njih danas nije aktivna.
Tokom karijere nastupao je za beogradske FAK i Stari Grad, Bijele zečeve i Nove Gromove, pa Ratnike i Rudar, a nosio je i dres reprezentacije BiH.
"Današnji sport zasniva se na entuzijazmu. Najjači entuzijazam, želja i volja da ragbi i dalje postoji je moja. Ranije je bilo par klubova, čiji status je danas 'zaleđen', poput Rudara iz Stanara, Ratnika iz Drvara i banjalučkih Čeličnih veprova, koji su egzistirali samo pola godine".
Na pitanje da uporedi stanje tada, kada je krenula ragbi euforija u Banjaluci, ali i cijeloj Republici Srpskoj, i danas, Sreten kaže:
"Prvu sezonu odigrali smo sa svega dvije lopte. To je sve što smo imali. Imali smo neke 'skrpljene' dresove, danas bar imamo to. U odnosu na taj period, mnogo više se zna o ragbiju. Na višem smo igračkom nivou, počinje peta sezona otkako se ragbi igra kod nas, ali ni danas nemamo nikakvu finansijsku podršku, niti od grada, niti od nadležnih institucija. Borimo se sami, a intuzijazam vremenom opada. Ja se držim, bitno mi je da postoje bar ta dva kluba koji su živi i aktivni, a nadam se da će se vrijeme promijeniti i da će i ostali ponovo zaživjeti", vjeruje Zec u bolje dane.
Da bi stanje bilo bar malo bolje, potrebno je da se formira autonomni ragbi savez.
"Borimo bitku da nas proknjiže kao savez. Ne tražimo ništa više od nadležnih. Svi se bore oko nekog novca, a mi samo želimo da imamo pristup evropskim fondovima i administrativnu podlogu".
Ipak, nije sve u novcu.
"Najbitnija je volja i želja za sportom. Najveći problem je što je kod nas kompletnom stanovništvu ubijena volja za životom. Novac ništa ne rješava".
Veliku pomoć imao je i u Leniju Gilu, momku koji je došao iz Engleske, a sa sobom je sa "ostrva" ponio ljubav prema ragbiju. Iako po nekoliko mjeseci provede u Iraku, gdje radi, vrijeme provedeno kod kuće mnogo znači za Zeca, Bijele zečeve, ali uopšteno i ragbi Republike Srpske.
U nedostatku igrača, Leni je nedavno u finalu Kupa Republike Srpske nastupio za Nove gromove, koji su poraženi od Bijelih zečeva 8:40.
"Od 2013. godine sa nama je i Leni Gil, Englez koji je oženjen našom djevojkom i zajedno sa svojom djecom žive u Gradišci. On nam je glavna finansijska podrška. Kupio nam je nove dresove, vodi treninge i mnogo nam znači njegova pomoć. Da njega nije bilo posljednje dvije godine, teško da bismo mogli finansijski izdržati sve utakmice i drago mi je da je tu. Takođe, i njemu se sve ovdje sviđa, više nego u Engleskoj, samo mu je ragbi nedostajao", ima samo riječi hvale o svom kolegi.
Stanje je izuzetno teško u društvu, a ne samo u ragbiju i sportu uopšte.
"Pred nama je najteža godina za Republiku Srpsku i naše stanovništvo. Ljudi ne vide da se svijet promijenio. Kod nas su i dalje svi u 'materijalnom fazonu'. Bez duhovnosti se ne može. Istina, duhovnost ne postoji bez materijalnog i fizičkog, ali to se mora objediniti. Smatram da ako izdržimo ovu godinu, da će sljedeće sve biti mnogo bolje", optimista je Zec.
FILOZOFIJA
Zec je uspješan i na polju nauke. Nakon završenog ekonomskog fakulteta u Banjaluci, završio je filozofiju i sociologiju, a uskoro bi trebalo i da doktorira. Budući doktor filozofije privodi kraju doktorat na Filozofskom fakultetu beogradskog univerziteta, na temu Niče i biologija.
"Ekonomiju sam upisao iz neznanja, da se tako izrazim. Te 1995. godine, kada sam završio gimnaziju, mogao sam da biram da idem u rat ili na fakultet. Nisam imao nikakvih aspiracija, želja mi je bila samo da ne izgubim glavu na ratištu. Iako sam ekonomiju završio među prvim, što se tiče inteligencije i volje tu nema ništa sporno, nakon završene gimnazije nije bilo previše opcija, tako da sam upisao ekonomiju".
Od 2001. do 2003. godine živio je u Sjedinjenim Američkim Državama, a nakon povratka, kako kaže, "navukao" se na filozofiju.
"Tada je krenuo put duhovnog razvoja. Posljednjih godina shvatio sam da sve ono što se uči u školi i na fakultetima nema nikakve veze sa životom. Duhovnost nije samo religija, pa ni filozofija. Svijet je mnogo bogatiji i dimenzionalniji nego što možemo iz pretpostaviti iz našeg ugla. Vjerujemo da smo komad materije koji treba da živi i umre i da je to sve. To je zaista smiješno", priča nam Zec i nastavlja u dahu:
"U posljednjih deset, dvadeset godina promijenjena je kompletna nauka. Sva današnja znanja u 'kofliktu' su sa nekadašnjim znanjima. Vjekovima ih nismo shvatali, tumačili smo ih na sasvim drugi način. Svi sveti spisi imali su kalendar do 2012. godine, mislilo se će da doći kraj svijeta, ali došao je kraj samo jedne ere, nakon čega nam je kolektivna svijest promijenjena, ali toga još nismo svjesni", zaključio je Sreten Zec, budući doktor filozofije.