Borčevci...

Rukometaši banjalučkog Borca m:tel večeras od 20 časova jure šest golova "minusa" protiv ČSM Bukurešta u revanšu četvrtfinala EHF Čelendž kupa.

Banjalučki klub u svom imenu, istoriji, tradiciji i filozofiji ima sve što je potrebno za podvig jer se "bori" i kad se čini da je bitka unaprijed izgubljena.

Tako je bilo i davne 1976. godine kad je slavnu generaciju Banjalučana predvodio Abas Arslanagić, nadajmo se, ovogodišnji dobitnik "ključeva grada" Banjaluke!

Legendarni Ako je uz pomoć Milorada Karalića, Zdravka Rađenovića, Nedjeljka Vujinovića, Dobrivoja Seleca, Mome Golića, Nebojše Popovića, Mire Bjelića, Radeta Unčanina, Slobodana Vukše, Bore Golića, Zorana Ravlića i trenera Pere Janjića "slomio" dansku Fredericiju (17:15) i okitio se titulom prvaka Evrope.

Izvor: MONDO

Uz dužno poštovanje legendarnom golmanu u svjetskim okvirima, nije ni aktuelni čuvar mreže crveno-plavih Bojan Ljubišić "za bacit". Naprotiv!

Iako je veteran, ove sezone je mnogo puta dokazao da je u odličnoj formi i ukoliko na početku skine "zicer" ili dva, odnosno ukoliko popularnog Hansa "razbrane" rumunski Brazilci i ostali reprezentativci brojnih evropskih zemalja, moraće dobrano da se pomuče mu zatresu mrežu.

Veliki plus je i čvrsta odbrana, koja je spoj mladosti i iskustva, i ako se uđe u utakmicu kao što je to bilo u drugom dijelu prvog susreta u Rumuniji, onda se to "malo čudo" može dogoditi.

Uostalom čuda se u sportu stalno dešavaju.

Pa ni onaj "dječiji vrtić" koji je predvodio Velimir Petković s klupe nije imao bolje uslove za rad od ove sadašnje generacije "borčevaca", niti su bili ni približno plaćeni kao njihovi tadašnji protivnici, pa su iznenadili i bili bolji od npr. Talanta Dušebajeva, jednog od najboljih u istoriji ovog sporta, i na kraju se okitili IHF kupom.

Neka se pred susret "borčevci" prisjete Zlatana Arnautovića, Davora Perića, Aleksandra Kneževića, Janija Čopa, Senjanina Maglajlije, Samira Nezirevića, Andreja Golića, Dragana Markovića, Gorana Stupara, Draška Prtine, Mustafe Torla i Mehmedalije Mulabdića, jer ako su oni mogli da nadmaše moćni CSKA i to u Moskvi, što oni ne bi mogli Rumune?

Izvor: MONDO/Vedran Ševčuk

Da te banjalučke klince 1991. godine nije razdvojio nesretni rat, dominirali bi Evropom sigurno još nekoliko godina. I to sve bez "pare dinara".

Istina, ona država je bila uređenija, sigurno se mnogo lakše živjelo od ovog današnjeg stanja, ali opet, prilika je velika i kako je trener Mirko Mikić rekao, najvažnije je vjerovati jer ukoliko imaš povjerenje u sebe, onda si napravio najveći dio posla. A izuzetno je važno i jedinstvo Borčevih rukometaša i njihovo bezgranično povjerenje u Mikića!

Da su se "čuda" dešavala i u novije vrijeme, pamte ljubitelji rukometa u gradu na Vrbasu i sezonu 2000/01. kada je Borac u drugom kolu EHF kupa eliminisao ukrajinski Šahtjor.

Prvi meč u Donjecku domaćin je dobio sa 31:22, ali su u revanšu, pred prepunim “Borikom” Banjalučani slavili sa ogromnih "plus 18" (33:15), a sličan podvig desio se deceniju kasnije, takođe u drugom kolu EHF kupa, kada je Borac u Turskoj poražen od Ankare sa 24:31, a sedam dana kasnije furioznom igrom u drugom poluvremenu sve nadoknadio u Banjaluci za konačnih 39:23 (14:13).

Tu je i faktor, uvjereni smo u to, dupke punog "Borika", koji je znao junački da ponese svoje rukometaše i sigurno će tako biti i večeras. Rukometna publika u Banjaluci odlično poznaje ovaj sport, a dodatni začin, "mirođija" u večerašnjem spektaklu sa Rumunima biće najvatrenije pristalice "Lešinari".

Ma koliko iskusan protivnik bio, sigurno mu neće biti svejedno kad dvoranom zagrmi: "Napred Borac, Borac Banjaluka", jer su se i boljima od Rumuna znale "odsjeći i ruke i noge", pa se to može, a vjerujem i da hoće, desiti i rukometašima ČSM Bukurešta.

Zato hrabro i strpljivo, pa šta bude!

P.S. Koliko "Lešinari" željno iščekuju meč sa Rumunima, najbolje pokazuje jutrošnji vatromet u Banjaluci.