Ima 83 godine, a svom omiljenom klubu, novosadskim crveno-bijelima vjerna je 65 godina.
Odbojkaški klub Vojvodina i ove sezone bori se za titulu prvaka Srbije, a na utakmicama koje igraju na domaćem terenu, pod krovom novosadskog Spensa, na tribinama gledaju poznato lice - baku Miroslavu koja ne propušta nijednu utakmicu voljenog kluba.
Iako je već u devetoj deceniji života, Miroslavi Poljičak ne predstavlja problem da bodri svoj voljeni klub ne samo u odbojci, već i drugim sportovima. Ima 83 godine, a svom omiljenom klubu, novosadskim crveno-bijelima vjerna je 65 godina.
Iako je rođena u Šapcu, od mladosti je stanovnica Novog Sada, a navijačka strast razvila se iz ljubavi prema sportu kojima se aktivno bavila.
"Rukomet sam trenirala pet godina. Počela sam u Slaviji 1952. godine, a kasnije sam prešla u Železničar. Tri godine sam igrala košarku, prvo u Železničaru, a poslije u Vojvodini i od 1954. sam vjerna novosadskim crveno-bijelima", navodi baka Miroslava u razgovoru za agenciju "Anadolija" i prisjeća se kako je tada sport izgledao, pogotovo ženski: "Bili smo amateri i nismo imali opremu kao što ona danas postoji. U ženskom rukometnom timu smo nosili muške fudbalske dresove, jer nije bilo para za nove, ali ništa nam nije falilo".
Kao podsjetnik na stara vremena i dalje s pažnjom čuva crno-bijele fotografije na kojoj se vidi mlada Novosađanka u dresu s loptom ili grupna slika sa saigračicama. Kako kaže, bavljenje sportom naučilo ju je redu i disciplini pa uprkos obavezama na kojima bi joj mogli pozavidjeti mnogo, mnogo mlađi ima vremena da redovno posjećuje odbojkaške i rukometaške utakmice, ali prati i vaterpolo, košarku, tenis i atletiku. Član je nedavno osnovanog "Fan kluba novosadskih odbojkaša".
"Svi ti momci su mi veoma dragi. Učlanila sam se s drugaricama u fan klub da bismo bodrili tu našu djecu. Dobili smo i navijačke šalove", ponosna je Miroslava, koja ne krije mladalačko oduševljenje poklonom voljenog kluba.
Miroslava posećuje utakmice Vojvodine u različitim sportovima, ali fudbal vise ne prati.
"Fudbalski navijač sam bila samo tokom mladosti kada su na terenu bile legende kao Todor Toza Veselinović i Sima Milovanov. To je bilo fantastično društvo, sjajni igrači, ali u to vrijeme je i fudbal bio drugačiji", prisjeća se baka Mira.
Iako je tri decenije u penziji, vlasnica je knjigovodstvene agencije u kojoj provodi puno radno vrijeme. Ali se za sport uvijek nađe vrijeme, što pred televizorom, što na tribinama sportskih borilišta.
"Odrasla sam u sportu i to mi je posebna ljubav. Bavljenje sportom te nauči redu i disciplini, a ja i dan danas stižem svuda, iako imam puno obaveza. Nekada su škole organizovano dovodile učenike na utakmice. Srce mi je puno kada vidim najmlađe kako navijaju. Nažalost, malo je ljudi na tribinama, naročito mladih, a kafići su prepuni, što je strašno i sramota. Djecu treba vaspitavati od malena da se bave sportom", zaključuje Miroslava.