Možda je zaista i 260 nedjelja na #1 ATP liste slučajnost, možda je 16 grend slem trofeja slučajnost, možda je osvajanje 33 mastersa slučajnost, možda je bolji skor protiv najvećih rivala slučajnost... Možda živimo u svijetu slučajnosti.
"Rodžer Federer servira i ima dvije meč lopte do pobjede... Publika je u transu, Švajcarac je na korak od velikog uspjeha (...) Uf, kakav potez Novaka Đokovića, šta je ovo bilo! Uspio je da vrati nemoguće i vrati se u meč... I još jednom, navijači su u nevjerici!".
Ovakve rečenice komentatori izgovaraju jednom u životu, sem u slučaju Novaka Đokovića - kod njega važe neka druga pravila, zato smo u nedjelju doživjeli "deža vi".
Igrao se peti set kada je Rodžer Federer napravio brejk za 8:7 i potom na svoj servis imao dvije meč lopte (40:15) za osvajanje Vimbldona, čak 21. grend slema u karijeri, tako da je 15.000 navijača čekalo još samo JEDAN poen nakon kog bi uslijedila erupcija oduševljenja.
Grickali su nokte, šuškali, pričali među sobom kako je još jednom dokazao da je najbolji teniser svih vremena, i to sa 37 godina, ali onda - šok!
Novak Đoković je svojim "dubokim" riternom sa osnovne linije iznenadio Rodžera Federera za muk na tribinama kompleksa "All England Club", a onda na drugu meč loptu Švajcarca pogodio viner dijagonalom, pošto je njegov rival htio da završi meč na mreži.
Bio je to jedan od najboljih poteza na susretu, ali aplauzi jedva da su se čuli... Pojavio se (opravdani) strah da je Federer propustio svoju šansu.
Dvije spašene meč lopte i potpuni preokret do kraja, pred "profedererovskom publikom", donijeli su grend slem trofej Novaku Đokoviću kada su urednici Wikipedia stranica posvećenih Švajcarcu bili na "sejv" od dopisivanja novog "mejdžora".
Čekajte, ovo smo već negdje vidjeli?
U pravu ste. Bilo je to prije skoro osam godina kada su se Rodžer Federer i Novak Đoković susreli u polufinalu US Opena, kada je Švajcarac uz sebe imao još više navijača, ali ne i recept za Srbinove udarce sa osnovne linije kada se "lomi".
"Rodžer, Rodžer" čulo se na tribinama punih Amerikanaca kada se Federer spremao za servis, a Đoković iz riterna pogodio nestvaran viner za 40:30.
Nabacio je osmijeh na lice Đoković i sačekao potom još teži servis Federera, vratio ga dvoručnim bekhendom i natjerao svog rivala da lopticu "zakuca" u mrežu. Pojavila se nervoza koja je mogla da se siječe reketom, a ishod je bio isti - Novak Đoković je pobijedio i ušao u finale, kasnije i osvojio trofej protiv Nadala, dok je Rodžer Federer bio razočaran.
Švajcarac je bio bjesan kao nikada do tada tako da su poslije meča izostale standardne pohvale na račun drugog tenisera, štaviše nije mogao da vjeruje šta ga pitaju novinari...
"Samopouzdanje? Da li se šalite? Mislim, molim vas. Vidite, neki igrači odrastu igrajući tako. Sjećam se kada sam gubio juniorske mečeve - gube sa 5:2 u trećem setu, a onda počnu da ‘šamaraju’ loptice. Iz nekog razloga tad sve ulazi u teren jer je to način na koji su naučili da igraju kada su u zaostatku. Ja nikada nisam igrao na taj način. Vjerujem u moto da će se vrijedan rad isplatiti jer na početku karijere nisam možda uvijek radio najviše što sam mogao. Zato je meni veoma teško da razumijem kako neko može da odigra takav udarac na meč lopti. Ali možda on to radi već 20 godina, tako da je to za njega normalno. Morate njega da pitate".
Sličnom taktikom Novak Đoković se poslužio i na meč loptama na ovogodišnjem Vimbldonu, ali nismo čuli od Rodžera Federera da li je slučajnost ili ipak samopouzdanje.
Osam godina kasnije izgleda da je i Švajcarac naučio da mirnije prihvati poraz, sportski je čestitao Srbinu na pobjedi, ali se može primijetiti i značajna razlika kod Đokovića - posebno u načinu proslavljanja.
Nakon "šamara" iz 2011. godine okrenuo se ka publici i gestovima slao poruke "Zašto ne navijate za mene?", dok je u finalu iz 2019. godine ta reakcija izostala.
Pomirio se sa time da je publika na strani Rodžera Federera, čak je rekao da zamišlja da svako "Rodžer" sa tribina znači "Novak", tako da je poslije prvog poena mirno otišao na svoju poziciju i čekao drugi servis.
Kada se meč završio, polako i staloženo, uz mali osmijeh na licu, prišao je mreži i pozdravio se sa Federerom, bez jakih reakcija prema publici - čuvao se za slavlje sa porodicom!
Naučio je kako da kanališe energiju i pretvori je u svoju korist, tako da ga više ne zanima nijedan krik sa tribina, shvatio je da ne može da pridobije tuđe navijače - samo može da zaradi svoje ovakvim potezima i koračaju ka novim trofejima.
A, kao prilog tezi da Novakovi ubitačni forhendi na meč loptu rivala nisu slučajnost, prilažemo i detalj iz 2018. godine kada je na drugoj strani bio Nadal.
Možda je zaista i 260 nedjelja na #1 ATP liste slučajnost, možda je 16 grend slem trofeja slučajnost, možda je osvajanje 33 mastersa slučajnost, možda je bolji skor protiv najvećih rivala slučajnost...
Možda živimo u svijetu slučajnosti.
Moral of the story: do not approach Djokovic's forehand when break point, or championship point, up, deep in a 5th set, at Wimbledon.BBC#Wimbledonpic.twitter.com/60rEdicRFb
— Matthew Willis (@MattRacquet) July 14, 2019