Pivot crnogorske rukometne reprezentacije Vuk Lazović, sin glumca Danila Lazovića, neočekivano se našao u centru pažnje poslije trijumfa nad srpskom selekcijom na Evropskom prvenstvu. "U mom srcu Crna Gora i Srbija - jedan narod".
Zeleni dresovi Crne Gore u meču protiiv Srbije izazvali su veliku pažnju i mnogo komentara, jer su ocijenjeni kao "crnogorska prvokacija".
A onda, dodatne tenzije, a one su ovih dana pojačane zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori, protiv kojeg je Srpska pravoslavna crkva i dio javnosti, u centru pažnje crnogorski rukometaš Vuk Lazović, koji je rođen u Beogradu i čiji je otac pokojni glumac Danilo Lazović.
Sajt Balkan-Handball.com objavio je intervju sa Lazovićem, a prethodno je novinar ovog portala koji izvještava sa Evropskog prvenstva u Austriji, objavio ovakav uvod:
"Kao novinar koji je dosta toga prošao u karijeri i koji je pet dana u hotelu 'Europa' u Gracu svjedočio prijateljstvu srpskih i crnogorskih igrača i stručnih štabova na čelu sa Nenadom (Preruničićem) i Zoranom (Roganovićem) na EURO 2020, dižem obje ruke u odbranu Vuka Lazovića, a spuštam pogled ka arhitekti svega, onome ko je mislio da je mnogo pametno da pošalje momke u zelenim dresovima na teren u trenutku kada se pola zemlje diglo i šeta crnogorskim ulicama i trgovima. Sramota je da se više saosjećaja ima za igračicu u dopingu, nego dečka koji se pušta na vjetrometinu kada ga treba zaštititi od svakojakih 'slobodnih strijelaca' i budala. Nema tu ni čojstva, ni junaštva", glasi početak teksta.
Crnogorski rukometni reprezentativac je izjavio da mu ni na kraj pameti nije bilo da će se protiv njega povesti takva haranga.
"Ovo je već četvrta godina da igram za reprezentaciju Crne Gore, koja je bila maksimalno korektna u svakom trenutku prema meni, kao i ja prema njoj. Ova situacija do koje je došlo, to je novinarska manipulacija. Niti sam provocirao, niti mahao bilo kojom zastavom, niti je to meni bilo bitno u tom trenutku. Ja sam sportista koji uvijek daje maksimum na terenu i koji gine za svaku pobjedu, da li za reprezentaciju ili klub. Tako sam vaspitan, takve gene imam u sebi", rekao je Vuk Lazović.
Potvrdio je ono što je novinar ovog sajta vidio - prijateljstvo momaka iz srpskog i crnogorskog tima na svakom koraku.
"Više nego prijateljstvo! Mi smo zajedno odrastali, igrali zajedno po Evropi. To je ta ista generacija. Čujemo se, vidimo se, prijatelji smo. Tu nema mjesta nikakvim zlim namjerama, provokacijama i teškim riječima. To je manipulacija. Bio si svjedok svega toga. Vidio si kakva je atmosfera vladala prije i poslije utakmice. U Gracu nije bilo mjesta za politiku".
U cijelom ovom haosu, pominje se njegov otac Danila i novinski komentari tipa: "Šta bi ti on rekao?".
"To je za mene bolna tema jako", rekao je Vuk, koji je prekinuo intervju u suzama.
"Otac mi stoji istetoviran na ramenu. Jako mlad sam ostao bez njega. Cijeli život se borim da njegovo ime nikada ne obrukam. Mislim da nisam i nikada ga neću obrukati. Teško mi pada, dva dana se to provlači kroz medije, pišu mi raznorazni ljudi neke ružne poruke, ima i onih koji pišu lijepo. Nikada nisam htio, niti dozvoljavao da iko kaže nešto loše o mom ocu ili da ja prezentujem njega u lošem svjetlu. Juče sam tokom cijelog dana pokušavao da se isključim iz cijele situacije i skoncentrišem na utakmicu iako je bilo jako teško. Dao sam maksimum protiv Belorusije, nije bilo dovoljno, idemo kući".
Lazović je rođeni Beograđanin.
"Tako je, rođen sam u Beogradu, otac mi je iz Brodareva, Srbin, majka mi je sa Cetinja, imam rodbinu u Crnoj Gori. Poslije poziva koji nisam dobio od srpske reprezentacije, zbog mnogih razloga, nekih ljudi koji su mi rekli da 'nikada neću zaigrati za Srbiju', a koje neću spominjati. Zbog tih nekih ljudi nisam u reprezentaciji, a sada se provlačim kao izdajnik i neko ko je nešto napravio. Samo sam igrao rukomet i borio za svoju porodicu".
Na konstataciju novinara da za Crnu Goru imaju pravo da igraju i momci koji se osećaju kao Srbi, Lazović se nadovezao:
"Mi smo jedan narod. U mom srcu mi smo jedan narod. Meni je majka Crnogorka, otac mi je Srbin. Volim obie države isto. Ja sam Srbin koji igra za Crnu Goru. Volim Crnu Goru i Srbiju. Nikada nikoga nisam provocirao i nikada neću. To što je sada takva situacija, što neki ljudi odozgo nameću takvu situaciju, manipulišu nama sportistima…".
Da nije bilo zelenih dresova, vjerovatno bi se drugačije gledalo na tu utakmicu?
"Vjerovatno, vjerovatno. To je opet politika, neću da ulazim u to jer me ne zanima. Momke nisam htio da ostavim na cjedilu i da kažem da neću da igram. Oni su za mene braća, prihvatili su me kao svog. Doživljavam ih kao svoje. Izašli smo na teren, pobijedili, proslavili. Nikoga nisam provocirao, niti mahao zastavom".
Da li si bio svjestan šta bi mahanje tom spornom zelenom zastavom moglo da proizvede?
"Kako ne, kako ne. Zato nisam uopšte prilazio toj zastavi, upravo iz tih razloga. Moj otac je bio veliki Srbin, znam ko je on, znam ko sam ja i cijela moja porodica. Baš iz tog razloga nisam želio da dođe do bilo kog kontakta i provokacije. Osuđujem laži koje su iznijete povodom te situacije, a koje su naštetile mom prezimenu i porodici".
Zanimljivo, na kanalu YouTube je u "trendingu", dakle među najpopularnijim videima, izvođenje "Gorskog vijenca" u režiji njegovog oca.
"Znam, sigurno da jeste. Znam ga cijelog napamet", rekao je Vuk Lazović za sajt balkan-handball.com.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.