Napadač Širokog Brijega Vagner Santos Lago od prošlog vikenda je najbolji strelac u istoriji Premijer lige BiH. Brazilski golgeter u intervjuu za MONDO govorio je o ovom rekordu, svojim počecima bh. fudbalu, kao i o onom šta želi da radi
Brazilski fudbaler navikao nas je na golove, gotovo svakog vikenda upisuje se u strelce ili bar namjesti neki, a poslije deset godina igranja za Široki Brijeg ušao je u istoriju fudbala u BiH.
Gol Vagnera Santosa Laga, kako glasi njegovo puno ime, koji je dao na gostovanju Mladosti iz Velike Obarske bio je njegov 91. gol u Premijer ligi BiH. On je tako prestigao Emira Obuću i postao najbolji golgeter u istoriji elitnog takmičenja, iako nije klasični napadač.
"Sigurno da mi je drago. Ja koji nisam pravi napadač, ja sam srećan, moram da zahvalim svim saigračima i Širokom Brijegu koji mi pruža priliku da još igram fudbal. Drago mi je, baš mi je drago zbog ovog rekorda", počeo je Vagner priču za MONDO na prilično dobrom našem jeziku.
"Sigurno da nisam očekivao da ću postići ovako nešto, da ću biti rekorder u nekoj zemlji. Došao sam ovamo planirajući da budem tu godinu-dvije pa da idem negdje da igram u jačoj ligi, ali smatram da je to nešto što je Bog odredio za mene i drago mi je da sam uspio i zahvaljujem Bogu što sam uspio u karijeri u bh. fudbalu".
Teško je odabrati najljepši ili najdraži od 91 gola koje je zabio, ali priznaje neki će mu ostati u posebno lijepo sjećanju.
"Zabio sam dosta lijepih golova i ovdje i u Brazilu. Jedan od ljepših mi je prošle godine u Kupu protiv Radnika. Možda mi je najdraži gol za 2:0 koji sam postigao u ponovljenom meču protiv Sarajeva, poslije onih incidenata. Čovjek je izgubio život, igrali smo poslije toga, bila je dobra utakmica, zabili smo dva gola u drugom poluvremenu i pobijedili. Nije mi to da imam nešto protiv Sarajeva, nego je bila dobra atmosfera i euforija na terenu, navijači su navijali kako treba i drago mi je zbog toga".
Dok ispisuje istoriju bh. fudbala i Premijer lige, Vagner se prisjeća i početaka u našem fudbalu.
"Došao sam ovdje preko mog brata Bajana koji je bio prije mene u BiH šest mjeseci, raspitao sam se da dođem na kratko i došao sam na probu u Široki Brijeg. Na početku nisam mogao potpisati jer su već imali tri stranca pa sam otišao u Posušje na dvije godine a onda se vratio u Široki. Kada sam došao, u početku sam se morao naviknuti i na vrijeme, ovdje je hladno, u Brazilu je toplo tokom cijele godine. Bilo je malo teško, sve je drugačije, drugačiji je i fudbal, ovdje se igra čvrst fudbal, morao sam se prilagoditi na uslove, na igru i eto, drago mi je što sam došao i što igram i danas".
Iako je 1. januara napunio 36. godina kapiten Širokog Brijega prava je noćna mora za golmane u Premijer ligi. Stigao je do brojke 91, gotovo sigurno probiće i magičnu granicu od 100 golova, a koliko će preko toga, kaže, zna samo Bog.
"Ja želim prije svega pobjedu svog tima, a drago mi je ako dođem do 100 golova u Premijer ligi. Ide dobro, nećemo dugo čekati na to, a molim Boga za zdravlje, da budem na nivou, gol će doći, samo treba igrati i doći će", kaže Brazilac.
Vagner priznaje da bi poput mnogih brazilskih fudbalera prihvatio da zaigra za «zmajeve», ali uprkos odličnoj formi i činjenici da ima državljanstvo BiH nikada nije dobio poziv.
"Imao sam nadu da zaigram za reprezentaciju, iako ja nisam došao mlad kao moj brat, došao sam ovdje sa 26 godina. Da budem iskren, nadao sam se, ali nisam baš ono očekivao poziv kao nešto sigurno. Sada je već kasno, ali to je život, idemo dalje".
Vagnerov brat Rikardo Santos Lago, poznatiji kao Rikardo Bajano takođe je igrao za Široki Brijeg, ali mnogo kraće, tek šest mjeseci. On je bio i reprezentativac BiH, ali je odigrao samo jednu utakmicu za "zmajeve", nastupivši protiv Srbije u meču kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo odigranom 9. oktobra 2004.
Imao je priliku da ode iz BiH, ali je odlučio da ostane, jer uprkos interesovanju brojnih klubova, konkretnih ponuda je bilo malo.
"Jedina konkretna ponuda koju sam dobio je ponuda Matersburga, da idem u austrijsku ligu. Na početku je išlo OK, očekivao sam da se završi transfer, ali na kraju ponuda nije bila baš najbolja. Mogao sam da zaradim nešto više nego ovdje, ali tamo je standard mnogo viši, troškovi veći, pa sam se u dogovoru sa ljudima iz kluba odlučio da ostanem u BiH", kaže Vagner Santos Lago.
Poslije deset godina igranja u Premijer ligi BiH on je možda i najkompetentniji da ocijeni kakav je kvalitet našeg fudbala.
"Premijer liga je bolja nego kad sam došao. Napreduje, ali sporo ide taj napredak. Što se tiče igrača i njihovih kvaliteta, prije pet-šest godina to je bilo na višem nivou nego danas. Danas je nestalo para, pa većina klubova forsira mlade igrače, što je normalno. Generalno Premijer liga ide na bolje, ali bio bih zadovoljniji da se broj klubova u ligi smanji, pošto ima dosta klubova, a nema para. Većina klubova nema para da plate igrače, pričao sam sa igračima drugih klubova, svi kažu da je teško, da nema para. Hvala Bogu, u Širokom je dobro, nemam takvih problema. Volio bih da je deset ili najviše 12 klubova u ligi, bilo bi puno bolje, čak i u nižim ligama što se tiče organizacije", smatra Vagner.
On je jedan od rijetkih stranaca koji su igrali u Premijer ligi BiH, a njegov klub, Široki Brijeg, prilično je zatvoren kada je u pitanju izbor igrača. Slučajno ili ne, od posljednjeg rata dres ovog kluba dres ovog kluba nosili su isključivo Hrvati, uz ponekog stranca, dok Srba i Bošnjaka nije bilo.
"Ja se ne miješam u politiku odabira igrača u Širokom. Nemam ništa ni protiv Hrvata, ni Muslimana, ni Srba. Poštujem politiku u klubu, a da igra Brazilac, Irac, meni nije bitno njegova nacija. Uvijek govorim da dobar igrač uvijek ima otvorena vrata svagdje. A nije moje da se miješam u politiku kluba".
"Naš cilj je da izborimo Evropu svake sezone i ako bude prilika da osvojimo prvenstvo BiH nama će biti drago, pogotovo što osam-devet godina nismo bili prvaci. Mi ćemo probati ako se ukaže prilika. U Kupu imamo isti cilj, da idemo do kraja ako možemo. Da se možda i kroz kup plasiramo u Evropu.
Vagner i njegova supruga Lika zavoljeli su Široki Brijeg, tu su i rođena njhova djeca, ćerka Lana i sin Davi, i tu planiraju i ostati, a kapiten Širokog Brijega već zna čime će se baviti kada prestane da igra, ili bar čime želi da se bavi.
"Meni i mojoj porodici je fino živjeti ovdje, mirno je mjesto, ne samo Široki Brijeg nego i cijela zemlja. Kada završim karijeru želio bih da radim kao trener, na početku sa djecom, da steknem iskustvo da kasnije mogu trenirati seniore. To je plan koji imamo, a vidjećemo kako će biti dalje".
Osim trenerskog, Vagnera zanima još jedan poziv i to prilično neobičan, bar kada je riječ o fudbalerima.
"Ja sam protestant i želim da budem sveštenik, da imam vremena da idem propovijedati. To je cilj koji imam, to mi je životna želja i želim da imam što više vremena da idem u crkvu i da mogu to obavljati", rekao je Vagner na kraju razgovora za MONDO.