Šef stručnog štaba banjalučkog Borca Vinko Marinović izjavio je da su mu na početku trenerske karijere najviše pomogli Dragan Jović, kojeg je naslijedio na klupi Banjalučana, te Velimir Sombolac savjetima.
Ekipu Kozare iz Gradiške doveo je do titule šampiona Republike Srpske i plasmana u Premijer ligu BiH, nakon toga kratko je sjedio na klupi Kolubare iz Lazarevca, poslije čega je stigao u Borac.
Prvo je bio asistent tadašnjem šefu stručnog štaba Draganu Joviću, a nakon njegovog odlaska, preuzeo je ulogu prvog trenera i od tada sa dosta uspjeha predvodi crveno-plavi tim.
Nekadašnji defanzivac Kozare, kluba u kojem je počeo i završio igračku karijeru, pa Borca, Crvene zvezde, Žerminal Beršota i Laktaša, u intervjuu za "Sportski žurnal" izjavio je da za uspjehe u trenerskoj karijeri najviše duguje svom nekadašnjem "šefu", Draganu Joviću.
"Na početku trenerske karijere, najviše mi je savjetima pomogao Velimir Sombolac, a praktično Dragan Jović, čiji sam bio pomoćnik u Borcu i od koga sam preuzeo mjesto šefa stručnog štaba. On je odličan trener i čovjek uz koga sam trenerski stasao. Bili smo odličan tandem i nadopunjavali smo se. Želim mu mnogo sreće u nastavku karijere, pogotovo sada u Angoli, gdje radi", nije krio riječi hvale Marinović za Jovića.
Vinko Marinović najveće uspjeh u igračkoj karijeri ostvario je nastupajući za beogradske crveno-bijele. U dresu Crvene zvezde nastupao je od 1995. do 1999. godine. Iako mu to nije bio zadatak, kao defanzivac na 79 utakmica postigao je desetak golova. Najdraži mu je onaj protiv Hartsa. "Gol u Edinburgu za izjednačenje 1:1 protiv Hartsa u Kupu kupova mi je najdraži u dresu Crvene zvezde. Poslije 0:0 u Beogradu, zadužen sam bio da čuvam Dejva Mekfersona. On nam je dao gol, Škoti su poveli 1:0 u 44. minutu. Rekao sam sebi: daćeš gol inače te više u Zvezdi nema. U 59. minutu nakon kornera savladao sam Žila Rusoa. To je prvi gol Crvene zvezde u Evropi poslije ukidanja sankcija, a moj najdraži pogodak karijere. Kasnije je došao Kajzerslautern, pa slavna Barselona…", prisjeća se Marinović.
Marinović je prošlu sezonu sa Banjalučanima završio na šestom mjestu, a na istoj poziciji "Velikan iz Platonove ulice" nalazi se i na kraju jesenjeg dijela prvenstva tekuće sezone.
"Nije mala stvar sakupiti 27 bodova. Bilo je utakmica i u kojima smo oštećeni, protivnicima su priznati neki nepostojeći golovi i sl. Ne bih o tome, da se vraćam, mogu biti zadovoljan učinjenim na jesen s tim da na proljeće nastavimo u istom ritmu", rekao je Marinović.
Pred početak sezone pred crveno-plave nisu postavljeni visoki ciljevi. Ipak, dobro rezultati u prvoj polovini sezone povećali su apetite. Borac ima lijepu šansu da se na proljeće bori za izlazak na međunarodnu scenu.
"Trudićemo se da na terenu obezbijedimo što bolji plasman. Da li će to biti dovoljno, sada ne mogu da kažem. Prethodne dvije sezone bila je sporna licenca. Imamo mnogo dugovanja. Vidite samo šta se dešavalo sa slučajem 'Perica Stančeski'. Nadam se da će sve biti u najboljem redu".
Banjalučane na proljeće ima dobar raspored.
"Jesenas smo sve derbije igrali na našem terenu, a u drugom dijelu gostujemo ekipama iz gornjeg dijela tabele. Objektivno, Sarajevo, Zrinjski i Široki Brijeg su kvalitetniji, Željezničar je uz njih, Olimpik je nezgodan, Velež se nada… Mislim da smo pobjedom u posljednjem kolu kod kuće 'rođene' usporili, da ne kažem otpisali, ali oni imaju evropsku licencu, koja je jako bitna u konačnom raspletu", svjestan je Marinović da se neće sve odlučivati na zelenom terenu.
Vinko Marinović najveće uspjeh u igračkoj karijeri ostvario je nastupajući za beogradske crveno-bijele. U dresu Crvene zvezde nastupao je od 1995. do 1999. godine. Iako mu to nije bio zadatak, kao defanzivac na 79 utakmica postigao je desetak golova. Najdraži mu je onaj protiv Hartsa. "Gol u Edinburgu za izjednačenje 1:1 protiv Hartsa u Kupu kupova mi je najdraži u dresu Crvene zvezde. Poslije 0:0 u Beogradu, zadužen sam bio da čuvam Dejva Mekfersona. On nam je dao gol, Škoti su poveli 1:0 u 44. minutu. Rekao sam sebi: daćeš gol inače te više u Zvezdi nema. U 59. minutu nakon kornera savladao sam Žila Rusoa. To je prvi gol Crvene zvezde u Evropi poslije ukidanja sankcija, a moj najdraži pogodak karijere. Kasnije je došao Kajzerslautern, pa slavna Barselona…", prisjeća se Marinović.
"Mnogo prašine se podiglo oko toga. Mnogi me zovu, pitaju, novinari se interesuju… Savršeno sam miran jer imam važeći ugovor sa Borcem i posvećen sam poslu koji imam. Hvala ljudima iz Fudbalskog saveza Republike Srpske koji su mojom kandidaturom pokazali da imaju povjerenje u mene i moj rad. Ipak, treba pričekati rasplet oko izbora selektora 'A' tima BiH, koji će umnogome uticati i na imenovanje stručnih štabova omladinskih selekcija", rekao je trener Borca.
Iako radi u Banjaluci, Marinović i dalje živi u Gradišci.
"Porodičan sam čovjek i to mi ne predstavlja problem. Poslije svih napora, odmaram se i relaksiram u društvu supruge Klaudije i kćerki Kristine i Ree. One su moja najveća podrška i bogatstvo, najbolji prijatelji i radost".
Planovi?
"Fudbal je veliki stres, pogotovo na klupi. Valja se nekada malo i odmoriti, napuniti baterije, umiti se hladnom vodom. Vidjećemo šta nose naredni dani. Neka nam 2015. godina bude još bolja i uspješnija", poručio je trener Borca Vinko Marinović.