Za sutra u Prijedoru je najavljena deložacija porodice poginulog borca Đurađa Gončina. Iz Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila poručuju da se radi o malverzaciji.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora Zdravka Karlica rekla je da je za sutra najavljena deložacija porodice poginulog borca Đurađa Gončina kojoj je, kako kaže, prethodio sudski proces pun malverzacija.
"Ovo nije prvi slučaj da se za nepotraživani stan naknadno pojavi dopisana dokumentacija izvan svih rokova. Nije ni prvi slučaj deložacije porodica poginulih boraca, ali je prepun strašnih materijalnih dokaza o malverzacijama", rekla je Karlica Srni.
Ona je naglasila da ova organizacija nikome ne spori pravo na imovinu, ali ne želi ni da se njenim članovima spori to isto pravo, pogotovo u slučaju kakav je ovaj gdje navodni podnosilac navodnog zahtjeva za povrat stana ne zna ni sprat ni broj ulaza u kojem se stan nalazi.
"Zato mislim da su ovdje i sudovi zakazali", rekla je Karlica.
Prema njenim riječima, prošle godine je ova organizacija postigla dogovor sa ministarstvima rada i boračko-invalidske zaštite i izbjeglica i raseljenih lica Republike Srpske da se adekvatno obešteti porodica Gončin.
"Od tog obećanja do sada nema ništa, a vrijeme je da ova porodica počne sa mirom spavati i da se ne misli da li će im, kada i ko zakucati na vrata", poručila je Karlica.
Draženko Gončin, sin poginulog borca, rekao je da je ovoj porodici stan dodijelila prijedorska firma "Bosnamontaža" kao najugroženijoj porodici svojih bivših radnika nakon što joj je taj stan vraćen u posjed, budući da povrat u predviđenom roku nije zatražila porodica koja je do početka rata bila korisnik stanarskog prava, a koja se poslije iz NJemačke preselila u Ameriku.
"U julu 2002. godine od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske dobio sam potvrdu da za ovaj stan nije podnesen zahtjev za povrat imovine, a poslije se u sudskom procesu pojavila službena zabilješka iz aprila iste godine, dakle tri mjeseca ranije, da stan jeste potraživan i da je potraživan u roku. Čak je isti službenik potpisao oba dokumenta", navodi Gončin.
Prema njegovim riječima, indikativno je da se ista službena zabilješka pojavila za još tri jednako atraktivna stana u istom naselju i da u sva četiri slučaja bivše korisnike stanarskog prava zastupa isti advokat.
"Mi smo taj stan otkupili 2004. godine i uknjižili kao svoje vlasništvo, ali nakon toga kreću razne malverzacije s ciljem dovođenja suda u zabludu. Osnovni sud u Prijedoru donosi presudu u našu korist, ali u tužbi druge strane protiv Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Srpske, resorno ministarstvo gubi spor i mojoj porodici nalaže deložaciju", kaže Gončin.
On u decembru 2013. godine ulazi u postupak vanrednog pravnog lijeka o kojem odluku očekuje ovog mjeseca.
"Mi tražimo preispitivanje odluke Okružnog suda u Banjaluci kojom je koverat nepoznatog sadržaja, pošiljaoca iz Sanskog Mosta, prihvaćen kao validan zahtjev za povrat stana. Od žene koja je poslala navodni zahtjev, pisan ćirilicom, traženo je da isto ponovi, ali ona to nije učinila. Druga strana pravda to govoreći da je ostarila i da zato ne zna ponoviti", kaže Gončin.
Drugostepeni sud zatražio je i poništenje ugovora o otkupu stana, ali Gončin i dalje ima rješenje o vlasništvu jedan kroz jedan iz decembra prošle godine. On traži od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica da obešteti ili njegovu porodicu za stan i za 12 godina sudskih troškova ili bivše vlasnike stanaraskog prava.
"Mi smo dvostruke žrtve rata. Otac je poginuo kao pripadnik Vojske Republike Srpske, a majka je Hrvatica i samo ona i mi znamo kroz kakve je torture prolazila zbog svoje nacionalnosti", dodao je Gončin.
U stanu na Pećanima živi žena poginulog borca sa tri sina, snahom i troje unučadi. Četvrti sin je na privremenom radu u Sloveniji. U vrijeme pogibije Đurađa Gončina najstariji sin je imao deset, a najmlađi tri godine.
"Ovo nije prvi slučaj da se za nepotraživani stan naknadno pojavi dopisana dokumentacija izvan svih rokova. Nije ni prvi slučaj deložacije porodica poginulih boraca, ali je prepun strašnih materijalnih dokaza o malverzacijama", rekla je Karlica Srni.
Ona je naglasila da ova organizacija nikome ne spori pravo na imovinu, ali ne želi ni da se njenim članovima spori to isto pravo, pogotovo u slučaju kakav je ovaj gdje navodni podnosilac navodnog zahtjeva za povrat stana ne zna ni sprat ni broj ulaza u kojem se stan nalazi.
"Zato mislim da su ovdje i sudovi zakazali", rekla je Karlica.
Prema njenim riječima, prošle godine je ova organizacija postigla dogovor sa ministarstvima rada i boračko-invalidske zaštite i izbjeglica i raseljenih lica Republike Srpske da se adekvatno obešteti porodica Gončin.
"Od tog obećanja do sada nema ništa, a vrijeme je da ova porodica počne sa mirom spavati i da se ne misli da li će im, kada i ko zakucati na vrata", poručila je Karlica.
Draženko Gončin, sin poginulog borca, rekao je da je ovoj porodici stan dodijelila prijedorska firma "Bosnamontaža" kao najugroženijoj porodici svojih bivših radnika nakon što joj je taj stan vraćen u posjed, budući da povrat u predviđenom roku nije zatražila porodica koja je do početka rata bila korisnik stanarskog prava, a koja se poslije iz NJemačke preselila u Ameriku.
"U julu 2002. godine od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske dobio sam potvrdu da za ovaj stan nije podnesen zahtjev za povrat imovine, a poslije se u sudskom procesu pojavila službena zabilješka iz aprila iste godine, dakle tri mjeseca ranije, da stan jeste potraživan i da je potraživan u roku. Čak je isti službenik potpisao oba dokumenta", navodi Gončin.
Prema njegovim riječima, indikativno je da se ista službena zabilješka pojavila za još tri jednako atraktivna stana u istom naselju i da u sva četiri slučaja bivše korisnike stanarskog prava zastupa isti advokat.
"Mi smo taj stan otkupili 2004. godine i uknjižili kao svoje vlasništvo, ali nakon toga kreću razne malverzacije s ciljem dovođenja suda u zabludu. Osnovni sud u Prijedoru donosi presudu u našu korist, ali u tužbi druge strane protiv Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Srpske, resorno ministarstvo gubi spor i mojoj porodici nalaže deložaciju", kaže Gončin.
On u decembru 2013. godine ulazi u postupak vanrednog pravnog lijeka o kojem odluku očekuje ovog mjeseca.
"Mi tražimo preispitivanje odluke Okružnog suda u Banjaluci kojom je koverat nepoznatog sadržaja, pošiljaoca iz Sanskog Mosta, prihvaćen kao validan zahtjev za povrat stana. Od žene koja je poslala navodni zahtjev, pisan ćirilicom, traženo je da isto ponovi, ali ona to nije učinila. Druga strana pravda to govoreći da je ostarila i da zato ne zna ponoviti", kaže Gončin.
Drugostepeni sud zatražio je i poništenje ugovora o otkupu stana, ali Gončin i dalje ima rješenje o vlasništvu jedan kroz jedan iz decembra prošle godine. On traži od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica da obešteti ili njegovu porodicu za stan i za 12 godina sudskih troškova ili bivše vlasnike stanaraskog prava.
"Mi smo dvostruke žrtve rata. Otac je poginuo kao pripadnik Vojske Republike Srpske, a majka je Hrvatica i samo ona i mi znamo kroz kakve je torture prolazila zbog svoje nacionalnosti", dodao je Gončin.
U stanu na Pećanima živi žena poginulog borca sa tri sina, snahom i troje unučadi. Četvrti sin je na privremenom radu u Sloveniji. U vrijeme pogibije Đurađa Gončina najstariji sin je imao deset, a najmlađi tri godine.