Petnaestogodišnji Đorđe Petrović i njegova ljubav prema fudbalu jači od bolesti.
Dok mnogi u Evropi prate posljednje sate zimskog prelaznog roka i gdje će karijere nastaviti poznati svjetski fudbaleri, hiljade dječaka vrijedno trenira maštajući o tome da se i oni jednog dana nađu na "fudbalskoj pijaci".
Za to će im trebati mnogo truda, rada, pa i pomalo sreće, ali oni najhrabriji pokušaće da se izbore sa svim tim i dokažu da na ovim prostorima itekako ima talenata.
Jedan od takvih dječaka je i petnaestogodišnji Đorđe Petrović koji tek počinje svoju fudbalsku karijeru, ali je već pokazao odlučnost da uspije.
Njegovo ime našlo se među deset odabranih stipendista fudbalske akademije "Savo Milošević" što je bilo veliko priznanje za njegove igre, posebno poslije teškog perioda koji je prošao.
Đorđe je svoj fudbalski put počeo u prnjavorskom Ljubiću, gdje je kao dječak došao da trenira iz Gornjih Vijačana. Tamo je proveo tri godine, nakon čega su njegov talent, fudbalsko znanje i vještine mnogima zapale za oko, da bi potom uslijedila saradnja sa trenerom i zastupnikom Banetom Kukoljom, koji ga je gledao na nekoliko turnira.
Poslije nekoliko mjeseci treninga, uslijedio je korak dalje i bilo je jasno da je riječ o još jednom biseru sa ovih prostora. Đorđe je dobio poziv novosadske Vojvodine, prvo da dođe na probu u jesen 2013, da bi u ljeto 2014. godine stigao i poziv za prelazak u Vojvodinu.
On je, kao još jedan igrač trenera Kukolja, Srđan Babić, svoj razvojni put trebalo da nastavi među crveno-bijelima, međutim, umjesto odlaska u Novi Sad uslijedio je šok.
"Desetak dana pred dogovoreni odlazak u Vojvodinu, tokom ljekarskih pregleda, otkriven mi je karcinom poprečno-prugastih mišića. Sve mi se srušilo. A slijedilo je šest mjeseci liječenja", priča Đorđe.
Teška bolest ipak ga nije pokolebala. Poslije operacije i oporavka Đorđe se vratio onome što najviše voli – fudbalu.
"Ono što te ne ubije ojača te. Bolest mi je na kraju bila dodatni motiv da radim još više. U tim trenucima čitao sam i o poznatim fudbalerima koji su prebrodili ovo isto, baš nekako u to vrijeme i Gutijerez iz Njukasla se borio sa bolešću", ističe Đorđe.
Čim je dobio zeleno svjetlo, krenuo je da trenira, a u početku to je bio individualan rad sa Kukoljom.
"Za njega je to bila psihološka borba, ali je Đole pokazao svoj karakter i svo vrijeme je vjerovao da će se vratiti na teren", kaže njegov trener i zastupnik Bane Kukolj.
Đorđe ne samo da se vratio fudbalu, već je ovaj talentovani veznjak ponovo privukao pažnju fudbalskih radnika i prošlog ljeta pozvan je u pionirsku reprezentaciju RS da igra na turniru "Duško Ožegović" u Banjaluci. Povjerenje selektora Denisa Maleševića opravdao je dobrim igrama, a potom i odlučujućim pogotkom u penal seriji za pobjedu nad ekipom Slovacko Hradište u meču za treće mjesto.
Samo šest mjeseci po povratku na teren izborio se i za stipendiju u fudbalskoj akademiji "Savo Milošević" i od tada vrijedno trenira i usavršava se u Bijeljini.
Iako je tek mlađi kadet, Đorđe igra za juniorsku ekipu Zvijezde 09, prvoligaša RS, a dosad je odigrao sve utakmice za svoju ekipu i bio jedan od najboljih igrača.
"Imam odlične uslove u akademiji Savo Milošević, odlično radimo i veoma sam zadovoljan. Upoznao sam i Savu koji dolazi na akademiju, daje nam savjete, on je vrlo interesantna osoba", kaže Đorđe.
Na pitanje kakvu bi karijeru želio, Đole zna odgovor, ali je svjestan i da će morati da uloži mnogo truda i da uspjeh neće doći preko noći.
"Najviše volim englesku Premijer ligu, moj san je da jednog dana zaigram tamo. Volim taj fudbal, a sviđa mi se način na koji igra Stiven Džerard, iako nekog posebnog idola nemam. Naravno htio bih da moja karijera ide nekim normalnim tokom, kao što je to sa našim Srđanom Babićem, koji je odavdje otišao u Vojvodinu, a potom u inostranstvo", kaže Đorđe.
Nadamo se da će Đorđe ostvariti svoje planove i da će ga u karijeri pratiti sportska sreća jer to zaslužuje!