Narod drevne Kine je nekoliko hiljada godina prije nove ere izumio "šuaiđijao" - kinesko borenje, s kojim zahvaljujući Kungfu Wushu klubu "Lotos" i majstoru Draganu Đumiću imamo priliku da se upoznamo u Banjaluci.
Riječ je ne samo o vrsti borilačke vještine ili sportu, već o specifičnoj filozofiji i načinu života koji se po Đumićevim tvrdnjama, tek odnedavno proširio na ostatak svijeta jer su ga Kinezi "ljubomorno" čuvali samo za sebe.
Ako se iz antičke Grčke razvila filozofija i kasnije cjelokupan zapadni sistem vrijednosti, onda su se iz kineskog borenja, koje obuhvate sve moguće aspekte borbi, rodile sve borilačke vještine, od boksa, preko karatea, aikida...
A zahvaljujući Lotosu, u godinama pred nama će banjalučki klub pod supervizijom Evropske šuaiđijao federacije postati njen punopravni član, što je na seminaru ovog vikenda u Banjaluci obećao prvi čovjek ove federacije, Italijan Antonio Langijano.
"Ovo je moj prvi dolazak u Bosnu i Hercegovinu da podučavam ovu drevnu borilačku vještinu. Dragan me je gledao na jednom internacionalnom turniru, gdje je učestvovalo 20 zemalja. Italija je na tom turnira osvojila prvo mjesto ispred SAD i Kine. Uspostavili smo kontakt i dogovorili moj dolazak ovdje u Banjaluku", počeo je priču italijanski majstor.
Omalenog izgleda, čak i s pomalo pivskim stomakom, na prvi pogled više je odavao utisak nekog penzionisanog fudbalera, a ne majstora borilačkih vještina, ali su njegovi sofistirani pokreti i udarci na sparing partnerima podsjetili sve prisutne da "ne sude knjigu po koricama".
S obzirom da su Italijani ipak više "ludi" za fudbalom, ali i ostalim kolektivnim sportovima, zanimalo nas je odakle mu se uopšte javila želja da se okrene istočnjačkim filozofijama i borilačkim vještinama.
"Sve zavisi od indivualne strasti i karaktera. Ja sam odabrao ovu borilačku vještinu jer je najstarija. Imao sam priliku da putujem u Kinu i shvatio sam da je šuaiđijao u srcu svakog Kineza. Ta njihova kultura me je oduševila. Primio sam se posla i postao pionir ove vještine u Italiji i već 35 godina sam aktivni učesnik. Neću prestati dokle god budem imao snage", rekao je Langijano, inače predsjednik Evropske šuaiđijao federacije i najbolji majstor stila "manding".
U razgovor se potom ubacio i Dragan Đumić, trener Lotosa, koji je pokušao podrobnije da objasni sve aspekte drevne vještine kako se ne bismo "izgubili u prevodu"...
"Ovu federaciju zvanično priznaje vlada Kine, Langijano je tamo učio i vezan je za Kinu u institucijama iza kojih stoji kineska vlada. Šuaiđijao je mnogo stariji od svih borilačkih sportova, riječ je o jednom principu - borenje je najprije naučeno kao goloruko, a onda su vremenom uvedeni i borilački rekviziti".
Prema njegovim riječima, šuaiđijao je i vrsta istočnjačke filozofije, koja je po pravilu "uvijek bila samo na strani dobra".
"Majstori ove vještine su tokom istorije bili zasebni subjekti i nije ih bilo moguće angažavati kao svojevrsne plaćenike ukoliko kod njih nije postojala volja i želja da se bore za nekog. Takvi majstori bili su 'institucija u instituciji' uz ogromno poštovanje kineske države.
Šuaiđijao je poprilično zatvoren, ljubomorno je čuvan u Kini iako postoji već hiljadama godina. Nama je srećom pružena šansa da nađemo konekciju preko Italije".
"Kinesko borenje je sveobuhvatno borenje, koji uključuje svaki aspekt borbe. Sve razlike mogu da se vezuju jedino za stil. To je njegovo bogatstvo, ali i njegova složenost jer zahtijeva od svakog ko želi da ga nauči posvećenost gotovo cijelog života", rekao je Đumić i naveo primjer kako bismo kao laici razumjeli.
"Aspekt udaranja je boks, aspekt bacanja je džudo, aspekt poluge - aikido, ali sve stopljeno u jedno je kinesko borenje. Iz njega je proistekla svaka druga borilačka vještina. Čak i neki Japanci s kojima sam kontaktario su se složili sa tom konstatacijom. Kad Kineze pitate o borenju, Kinezi kažu to je naše. Čak i bukvalan prevod to označava - kineska vještina iako se ne definiše kao borilačka jer se to podrazumijevalo", dodao je trener banjalučkog kluba uz opasku da Kinezi uopšte nemaju potreba da dokazuju da je borenje njihovo jer vjeruju da istinu nije potrebno dokazivati.
O italijanskom majstoru koji je bio gost u gradu na Vrbasu Đumić je govorio u hvalospjevima.
"U smislu kvaliteta stila, njegove politike odnosa prema Šuaiđijao, on je neko ko živi gotovo cijeli život na ovakav način i materijalne koristi mu nisu od primarne važnosti. Apolutni je lider u političkom i tehničkom smislu u federaciji i čovjek sa jakim vezama u Kini"