Ovo je priča o „malom“ Veležu koji je iznjedrio igrače poput Dragana Okuke i Predraga Pažina, koji su se za MONDO prisjetili fudbalskih početaka...
Fudbalski klub Velež iz Nevesinja osnovan je 1932. godine i u nešto više od osam decenija postojanja najuspješniji period u klupskoj istoriji ostvario je između 1955. do 1957. godine.
Nevesinjski klub je prvo ubjedljivo bio najbolji u Mostarskoj podsaveznoj ligi, da bi nakon kvalifikacija ušao u A grupu Druge zonske lige što je tada bio drugi rang takmičenja u bivšoj Jugoslaviji.
U konkurenciji Borca, Željezničara, Slobode, Jedinstva i drugih klubova iz Bosne i Hercegovine, zauzeo je peto mjesto što je najbolji plasman Veleža u istoriji.
U tom zlatnom periodu nevesinjski fudbaleri su na domaćem terenu bili nepobjedivi pune tri godine.
Daleko su dogurali i u Kupu Maršala Tita u kojem su poraženi od imenjaka iz Mostara, iako su "rođene" nadigrali u Nevesinju.
A danas, klub se ove sezone takmičio u Regionalnoj ligi - grupa "Jug", koja je uključujući i Velež, brojala samo tri kluba!?
Međutim, Nevesinjci, tradicionalno slobodarskog duha, ne mogu i neće da dozvole da klub od 83 godine bude ugašen, pa su počeli da rade za njegov preporod s ciljem da se što prije vrate najprije u Prvu ligu Republike Srpske, a onda ako uslovi budu povoljni, napadnu i plasman u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
To je u razgovoru za MONDO naglasio član Upravnog odbora Veleža Žarko Laketa, koji je dugogodišnji fudbalski radnik iz Hercegovine.
Nekadašnji je fudbaler nevesinjske ekipe, a aktuelni predsjednik Anti-korupcionog tima Fudbalskog saveza RS i član Komisije za bezbjednost Fudbalskog saveza BiH.
Dakle, čovjek sa ozbiljnim fudbalskim pedigreom, ali i snagom da uz pomoć drugih Nevesinjaca poput aktuelnog prvog čovjeka kluba Momčila Šiljegovića, započne obnovu malog Veleža.
"Najprije smo formirali novi stručni štab na čelu sa nekadašnjim igračem Veleža, ali i klubova na Kipru i Španiji, Jovom Mišeljićem koji je poznato fudbalsko ime u bivšoj Jugoslaviji. Druga stvar, renovirali smo klupske prostorije, proširili kapacitet škole fudbala, pa sada nema bojazni da će naša djeca da skrenu stranputicom", rekao je Laketa.
Prema njegovim riječima, u skorije vrijeme će biti postavljeni i novi prioriteti Veleža.
"Da napravimo novi pomoćni teren i da renoviramo tribine za koje su već obezbijeđena finansijska sredstva. Trenutno je već urađena i postavljena nova trava na terenu stadiona, koju je završila jedna firma iz Paraćina. Nju su nam preporučile kolege iz mostarskog Zrinjskog, jer su radile travu i na stadionu 'Pod Bijelim brijegom'".
Popravljanje infrastrukture u Veležu, uključujući i pravljenje novih svlačionica, osim ulaganja u hercegovačku mladost, ima za cilj i da se podigne "sportski" segment kluba.
"Već sljedeće sezone plan je da uđemo u Drugu ligu 'Istok' RS, a malo dugoročnije, za četiri godine da postanemo prvoligaši RS. A onda, zašto da ne, ukoliko budemo stekli sve uslove, zaigramo i u Premijer ligi BiH".
I u ovom trenutku, Velež raspolaže talentovanim igračkim kadrom, a Laketa je posebno ponosan na činjenicu da ogroman broj dječaka trenira u njihovoj školi.
"Naše najveće bogatstvo je kad vidite djecu da treniraju i uz sportski razvoj su na dobrom putu da postanu zdravi i čestiti ljudi bez obzira da li će uspjeti da ostvare neke zapaženije fudbalske karijere. Naš prvi tim čine mladići od 17, 18 godina i jedan od ciljeva struke da od njih stvore igrače za prvoligaški ili premijerligaški nivo. Ako je u našem klubu mnogo ranije ponikao jedan Dragan Okuka ili Predrag Pažin, onda je moguće to da napravimo i sada. Talenata ima, ali im moramo omogućiti da se razviju".
Obzirom na ime kluba, nametnulo se pitanje i "velikog" Veleža iz Mostara, koji se ove sezone nalazi u teškoj situaciji u Premijer ligi BiH.
"Mi sa 'rođenima' imamo dobru saradnju, igrali smo i nekoliko utakmica u mlađim kategorijama, ali i sa Zrinjskim i drugim klubovima iz Hercegovine", zaključio je član uprave Nevesinjaca, inače i načelnik Centra javne bezbjednosti u tom hercegovačkom gradu.
Jedan od najpoznatijih fudbalera "malog" Veleža u njegovoj istoriji je Predrag Pažin, nekadašnji fudbaler Partizana, koji je prihvatio državljanstvo Bugarske i bio član nacionalnog tima te zemlje.
Rado se za naš portal prisjetio svojih nevesinjskih početaka, koji su mu bili podloga za lijepu fudbalsku karijeru...
"Naravno da mi je Velež pomogao u karijeri jer ima dugogodišnju tradiciju u fudbalu BiH. Sigurno je i da je klubu mjesto u višem rangu takmičenja. Svakako ću učiniti sve da pomognem mom klubu da se preporodi i da se vrati tamo gdje mu je i mjesto, a što se tiče eventualne funkcije u Veležu, u ovom trenutku, moji planovi su vezani za trenersku karijeru u Bugarskoj i drugim zemljama", rekao je nekadašnji defanzivac crno-bijelih.
Pažin je dodao da je njegov san u dječačkim godinama bio da zaigra u prvom timu nevesinjskog kluba.
"To je bio san svakog dječaka iz Nevesinja, jedva smo čekali da idemo na trening...Sjećam se čak i mog prvog treninga u septembru 1979. godine, na starom igralištu, trener mi je bio Mirko Avram. Debitantsku utakmicu za prvi tim Veleža odigrao sam u avrgustu 1988. godine. Imao sam 15 godina i pet mjeseci, ne sjećam se protiv koga smo igrali. Taj osjećaj da igram za prvi tim bio je nevjerovatan! A priliku mi je dao trener Brano Ivković - Nana".
Jedna od Pažinovih najdražih utakmica u cjelokupnoj karijeri je bila u dresu ekipe iz Nevesinja.
"Jedne utakmice se sjećam, postigao sam prvi gol za Velež u Nevesinju protiv Iskre iz Stoca. Pobijedili smo 3:1, a gol sam dao poslije kornera na oduševljenje gledalaca. Bilo ih je najmanje hiljadu".
Malo je Pažin razočaran zbog "nekad i sad" klubova iz Republike Srpske jer "polako nestaju ili tavore u nižim rangovima takmičenja" iako su osvajali titule u BiH, poput trebinjskog Leotara ili Modriče.
"Najveći problem fudbala u Srpskoj i BiH je finansijske prirode, jer to je mnogo važno za razvoj fudbalske igre. Bez stabilnog finansiranja nema ni kvalitetnog fudbala", zaključio je Pažin.
Već pomenuti Dragan Okuka je takođe ponikao u nevesinjskom klubu iz kojeg ga je u igračkoj karijeri put najprije odveo do mostarskog Veleža, Leotara iz Trebinja, Erebra i Motale u Švedskoj.
Ipak, mnogo ozbiljniju karijeru napravio je kao trener vodeći između ostalih šampionski tim Obilića, podgoričku Budućnost, Vojvodinu, mladu selekciju Srbije i Crne Gore, Legiju, Vislu, kiparsku Omoniju, Lokomotivu iz Sofije, grčku Kavalu i kineske klubove Džijangsu i Čangčun.
Ali, glas mu od uzbuđenja zadrhti kad se sjeti svog Veleža.
"Uvijek kad se vratim u Hercegovinu obiđem svoj matični Velež i presrećan sam kad vidim da još postoji i još se neki novi klinci igraju loptom u mom klubu. Istina, takmiče se u najnižem rangu u Republici Srpskoj, ali koliko sam upoznat, novi ljudi su se aktivnije uključili u preporod nevesinjskog kluba. Što se mene tiče, ja sam uvijek voljan pomoći Veležu koliko budem mogao da se vrati u neke normalne okvire koje i zaslužuje", rekao je Okuka za naš portal i dodao da je najbitnije da našu djecu odvojimo od ulice.
"U mom djetinjstvu jedina igračka bila je lopta, ne prava fudbalska, već 'krpenjača' i potpuno je prirodno da sam počeo da treniram. Brzo su me treneri Veleža prepoznali kao talentovanog i sa nekih 15, 16 godina sam zaigrao za prvi tim u tadašnjoj 'herecegovačkoj zoni' koja je bila veliki rang takmičenja. U to doba nije bilo ni svlačionica, pravih kopački ili dobrih lopti, ali se tog perioda uvijek sjećam samo po dobrom. Valjda je i to prirodno jer sam već zašao u neke zrelije godine. Najpozitivnije emocije me vežu za moj Velež", podvukao je proslavljeni srpski stručnjak.
A mi najiskrenije želimo Veležu da ostvari svoje namjere u stvaranju novih velikih fudbalera i trenera koji će slavom ovjekovječiti Nevesinje i cijelu Hercegovinu i da će se rezultatski vratiti najmanje u Prvu ligu RS.