"Ocjena predsjednika Haškog tribunala Teodora Merona da je u Srebrenici bio cilj da se uništi jedan narod je tačna, ali nepotpuna, jer nije naveo da se radilo o srpskom narodu"
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz ovog mjesta Mladen Grujičić ističe da je jasno da su sudije Haškog tribunala, čitajući optužbe, mogle zaključiti da se radilo o etničkom čišćenju i kontinuiranom uništavanju srpskog naroda u Srebrenici i oko nje u toku posljednjeg rata.
Grujičić je naveo primjere koji potvrđuju tačnost Meronove ocjene. "Od tridesetak srpskih civila koji su na početku rata ostali u Srebrenici kao lojalni građani tadašnjoj muslimanskoj vlasti, preživjela je samo senilna partizanka Đuka Mićić. Svi ostali su zlostavljani, mučeni, ubijeni i još se vode kao nestali, jer se kriju podaci gdje su pokopani", kaže Grujičić.
On ističe da su pri povlačenju iz Srebrenice pripadnici muslimanskih formacija na kućnom pragu zaklali staricu Ivanku Mirković da ne bi svjedočila o mučenjima i ubijanjima Srba, zato što je mogla vidjeti i čuti njihove jauke i krike jer je živjela blizu policijske stanice i zatvora gdje su privođeni, zlostavljani i ubijani srpski zarobljenici.
"Osim etničkog čišćenja Srba u urbanom dijelu Srebrenice, muslimanske formacije su, upadajući u srpska sela, na razne načine ubijale i palile sve što je srpsko želeći da unište sve tragove srpskog postojanja na ovim prostorima", naglašava Grujičić.
Prema njegovim riječima, postoje podaci koji pokazuju da su od oko 2.000 Srba, koje su na razne načine ubile muslimanske jedinice pod komandom udružene zločinačke grupe predvođene Naserom Orićem u i oko Srebrenice, oko polovine bili civili.
Grujičić navodi za su u Gnioni, Gostilju, Čumavićima, Osretku, Viogoru i još nekim zaseocima na početku rata Orić i njegovi potčinjeni zarobili svo srpsko stanovništvo koje su zatekli u selima i zatvorili ih u pilićarnik u Potočarima gdje su ih mučili i zlostavljali.
U toj grupi zarobljenih svi su bili civili.
Civili nisu pošteđeni ubistava ni prilikom upada muslimanskih jednica u srpska sela Karno, Crni Vrh, Ratkoviće, Brežane, Krnjiće, Magašiće, Zagone, Zalazje, Sase, Podravanje, Fakoviće, Bjelovac, Ježesticu, Kravicu, Ćosiće, Kušiće i Skelane, u kojima je ubijeno nekoliko stotina srpskih civila, većinom staraca i žena, a ubijeno je i logore zatvarano i nekoliko desetina srpske djece.
"Ubistva srpskih civila u prvoj godini rata bila su skoro svakodnevna na ovom području i o tome postoje dokazi sa imenima ubijenih, datumima, mjestima i načinima pogubljenja", napominje Grujičić.
On ističe da muslimanski civili u Srebrenici i okolini nisu stradali izuzev u eventualnoj razmjeni artiljerijske vatre, što pokazuje da Srbi i srpska vojska nisu imali namjeru da unište muslimanski narod koji je tada promijenio ime i nazvao se Bošnjacima.
