Cvijanović: Nećemo ugroziti radnike

Cvijanovićeva je rekla da je zakon o radu, odnosno normiranje radnog zakonodavstva, bio u svim verzijama Reformske agende za BiH, pa i u jedanaestoj koja je usvojena kao konačna.

"Nije ništa neuobičajeno da slušamo političke partije koje su opozicija u Republici Srpskoj, a vlast na nivou BiH, da imaju jedno mišljenje o poslu koji treba da urade u Sarajevu, a onda se vrate u Banjaluku pa ga promijene. Da se pitao Savjet ministara u kome su upravo te partije i koje sada osporavaju zakon o radu, onda bi bila usvojena prva verzija koja je bila prilično rigorozna u odnosu na jedanaestu", rekla je Cvijanovićeva za Radio–televiziju Republike Srpske.

Ona je podsjetila da je u prvoj verziji Reformske agende bilo riječi ne samo o zakonu o radu, već i o obavezi privatizacije "Elektroprivrede", što su srpske partije, koje čine vlast na nivou BiH, prihvatile, ali se upornošću Vlade Republike Srpske u dugotrajnim višemjesečnim pregovorima došlo do verzije koja je prihvatljiva za Republiku Srpsku.

"Priča kako je to sve jedna velika misterija i kako se odjednom pojavio zakon o radu je naprosto velika laž. Ne samo da je u tekstu postojao kao jedna od stvari koje će se uraditi u okviru Reformske agende, nego se zakon o radu već pet godina pojavljuje u Ekonomskoj politici koju redovno usvaja Narodna skupština na kraju godine", rekla je Cvijanovićeva.

Prema njenim riječima, Vlada je u proteklih pet godina pokušavala da bude pouzdan most saradnje između socijalnih partnera koji su "zaratili" o ovoj temi.

"Između poslodavaca i sindikata je postojala velika `vatra` i veliko nerazumijevanje, a mi smo kao Vlada nastojali da budemo razumni i da sve dovedemo za sto da bismo uradili analizu i rekli šta treba da se mijenja u Zakonu o radu, kako bismo dobili moderno zakonodavstvo koje će odgovoriti izazovima modernog vremena u kojem funkcioniše naša, ali i sve druge privrede u Evropi", poručila je Cvijanovićeva.

Cvijanovićeva je izrazila žaljenje što Vlada nije imala sindikat kao partnera jer, prema njenom mišljenju, ova organizacija na taj način propušta dobru priliku da kaže svoje stavove o svakom pojedinačnom pitanju u okviru zakona o radu.

"Ovdje imamo situaciju koja je puna nerazumijevanja i u kojoj imate stav sindikata koji kaže da uopšte neće da raspakuje Zakon o radu, poslodavaca koji idu u neku drugu krajnost, a mi kao Vlada nastojimo da se ponašamo odgovorno, razumjevši potrebu da se inovira radno zakonodavstvo.

Naravno, niko nije toliko neodgovoran i nesvjestan stvari da bi uopšte uputio u proceduru bilo kakav zakon koji bi trebalo da optereti radnike ili da bude na njihovu štetu. Vlada to ne radi niti će raditi", poručila je premijer Srpske.

Ona je razgovore između predstavnika političkih partija i Saveza sindikata o Reformskoj agendi ocijenila kao normalne i vrlo opravdane, ali je izrazila nadu da su predstavnici SDS-a i PDP-a uspjeli objasniti "zašto im se Reformska agenda sviđa kada za nju glasaju iz ministarskih fotelja u Sarajevu, a ne kada je iz opozicionih klupa čitaju u Banjaluci".

"To je jedan veliki apsurd i demagogija koju su prosipali u svojim izjavama nakon sastanaka sa sindikatom, ali problem naših ministara iz Republike Srpske u Sarajevu je što oni ili ne čitaju materijale već ih samo izglasavaju ili ne razumiju šta su tamo pročitali. Dakle, tamo je u prvoj verziji pisalo i zakon o radu i privatizacija `Elektroprivrede`. Mi smo uspjeli doći do verzije koja nije previše rogobatna i koja je poprilično uopštena, do te mjere da sam ja vidjela da ćemo je moći usvojiti", rekla je Cvijanovićeva.

Govoreći o Reformskoj agendi za BiH i uticaju političke krize u Federaciji BiH na nju, Cvijanovićeva je rekla da ta kriza može otežati provođenje agende u tom entitetu.

"Sigurno je da će kriza uticati, jer smo se mi kao dva premijera dogovorili da izgradimo akcioni plan provođenja svih obaveza iz agende. Ma kako sada djelovalo da su oni u prednosti u odnosu na nas, jer su usvojili Zakon o radu, to u stvari ništa ne znači", rekla je Cvijanovićeva.

Ona je izrazila žaljenje što se, kako je rekla, Reformska agenda svela samo na priču o donošenju zakona o radu, iako je to veoma važna tema.

"Tamo ima i drugih važnih tema, kako restrukturisati `Željeznice` da bi iz jednog problematičnog sistema i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj dobili jedno uspješno preduzeće, ali mi se time ne bavimo. Druga važna tema je kako suzbijati sivu ekonomiju, kako utjerati dodatnu disciplinu u sistem, a time se niko ne bavi. Čitav niz drugih tema koje su jako dobro pozicionirane u agendi prosto ne privlače pažnju", upozorila je Cvijanovićeva.

Ona je rekla da Federacija ima problem nestabilne političke većine u parlamentu, ali da je Republika Srpska nezavisno od toga šta se dešava u drugom entitetu prilično odmakla u ispunjavanju obaveza čiji je dolazak predvidjela.

"Te obaveze neće doći zato što je neko od stranaca rekao da to treba da se uradi, već zato što smo svjesni da reforme podrazumijevaju upravo te korake koje smo naveli", rekla je predsjednik Vlade Srpske.

Ona je podsjetila da je izrada agende bila suočena sa brojnim apsurdima.

"Onog dana kada smo usvojili agendu, objavili smo taj dokument na portalu Vlade, a onda sam gledala priloge u pojedinim medijima kako je to velika misterija i kako niko ne zna šta tamo piše, ali se niko od novinara nije sjetio da na portalu Vlade to pročita. Onda je rečeno kako je to nametnula međunarodna zajednica", rekla je Cvijanovićeva.

Ona je potvrdila da je prva verzija Reformske agende bila nametnuta, ali da ona i jedanaesta nisu ni blizu identične.

"Onda se pričalo kako je tek Reformskom agendom inaugurisan zakon o radu kao obaveza, što nije tačno. Mnogo toga je ovdje isfabrikovano kao priče koje zaista ne stoje. Ona je vrlo jasna i koncizna, ali istovremeno i uopštena. Ima nekoliko stvari za koje smo vrlo svjesni u kojem pravcu treba ići. Zakon o radu - ne na štetu radnika, ali zakon o radu koji će izdržati test ovog vremena, ovih potreba i otvarati mogućnost za dodatno zapošljavanje svakako jeste opredjeljenje Vlade", rekla je Cvijanovićeva.

Ona je izrazila nadu da će se, ipak, doći u situaciju da se može partnerski pregovarati o ovom zakonu da bi se u parlament uputio tekst zakona koji neće narušiti radnička prava, ali koji će uvesti više reda u sistem.