Slučaj Envera Zornića samo je jedan u nizu onih koji su osuđeni na papiru, ali koji nisu odležali kaznu zahvaljujući tadašnjem predsjedniku Predsjedništva tzv. Republike BiH Aliji Izetbegoviću.
Nema sarajevskog naselja u kojem nije postojao logor za Srbe u kojem neko od Srba nije ubijen ili nije bio žrtva ratnog zločina, ali mnogi počinioci do danas nisu odgovarali ili su osuđeni na minimalne kazne i pomilovani, navodi inspektor MUP-a Republike Srpske za ratne zločine Simo Tuševljak.
Tuševljak ističe da se zna da je u Sarajevu postojalo ukupno 126 logora u koje su Srbi zatvarani, prebijani, mučeni, žene silovane.
"Niko za to nije robijao, a ako je neko i osuđen, te kazne su bile minimalne i za njih su pomilovani", kaže Tuševljak za "Glas Srpske".
On navodi da cjelokupnu kaznu nije odslužio ni Enver Zornić, koji je zbog presude za ubistvo srpskih i hrvatskih civila u Sarajevu krajem prošle sedmice pod pritiskom javnosti smijenjen sa funkcije direktora "Toplana Sarajevo", niti bilo ko drugi.
Tuševljak naglašava da se za to potrudio Alija Izetbegović i tadašnje Predsjedništvo BiH, koje je 1995. pomilovalo sve koje je tokom rata osudio Vojni sud, i to za krivično djelo ubistva, iako je i tada bilo jasno da postoje svi elementi krivičnog djela ratnog zločina.
Prema njegovim riječima, te presude im kasnije nisu bile smetanja pri obavljanju bilo kojih funkcija.
"Pravda nije do kraja zadovoljena i tamo gdje je postojao pritisak javnosti ili gdje je ubijen neki Hrvat, kao što je u Zornićevom slučaju ubistvo funkcionera HDZ-a BiH Josipa Gogale koji je 1992. bio direktor Republičke uprave prihoda i muž penzionisanog sudije Vrhovnog suda FBiH Zorice Gogale", navodi Tuševljak.
''Ako je zločinac, biće smijenjen''
On objašnjava da je i prema tadašnjem zakonodavstvu osuđenik morao da odsluži dvije trećine kazne da bi mogao biti pomilovan i ukazuje da je ako je osuđen na deset godina i dva mjeseca u avgustu 1993. sasvim jasno da do 1995. nije mogao odležati dvije trećine.
"Sve to govori da se i tada radilo o političkoj odluci i da su, u stvari, nagrađeni oni koji su činili ratne zločine nad Srbima u Sarajevu", ističe Tuševljak.
On navodi da su svi iz "Zornićeve grupe" koji su pritvoreni 1993. godine u "Viktor Bubanj" smještani u ćelije sa Srbima.
"Tada je nastao pravi pakao za Srbe koji su se nalazili u logoru, jer su ih pritvorenici non-stop tukli i maltretirali. Prema izjavama tadašnjih logoraša, u tom periodu im je bilo teže nego ikada", navodi Tuševljak.
Enver Zornić je u avgustu 1993. godine, kao prvooptuženi, osuđen na deset godina i dva mjeseca zbog ubistava srpskih i hrvatskih civila u Hrasnu.
Drugooptuženi Izet Tinjak osuđen je na 15 godina robije, Amir Husić na 12 godina.
Mirsad Ašani je, kao i Zornić, dobio deset godina i dva mjeseca, Enver DŽanko pet godina i osam mjeseci, dok su DŽemal Hrustanović i Ismet Tinjak osuđeni na po tri mjeseca zatvora.
Prema presudi, ubili su, a potom spalili u napuštenoj kući u Varaždinskoj ulici u Sarajevu Jovana Popovića, Josipa Gogalu, Jagodu Janković, Sretena Ninkovića i Dobrilu Vuletić.