Knjiga Stvorenja mracnog sata pisac Djordje Maksimovic iz Banjaluke MONDO intervju

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Kultura

"Stvorenja mračnog sata", na banjalučki način

Autori mondo.ba Bojan Jakovljević
Autori mondo.ba Bojan Jakovljević

Mladi banjalučki pisac Đorđe Maksimović za MONDO priča o svom prvencu, knjizi sa 24 kratke priče, koje u sjajnoj cjelini kombinuju slovensku mitologiju, sa hororom i krimi-trilerom.

Izvor: MONDO/Bojan Jakovljević

Đorđe Maksimović, mladi banjalučki pisac rođen 1993. godine, inače po struci diplomirani pravnik, početkom avgusta dočekao je da njegova prva knjiga ugleda svjetlost dana.

Riječ je o svojevrsnoj zbirci priča pod nazivom "Stvorenja mračnog sata", u kojima Maksimović kombinujući elemente slovenske mitologije, horora, krimića i trilera, ispreda priče smještene u gradu na Vrbasu.

U želji da saznamo više o samom autoru, ali i njegovom prvencu, vodeći ugodan razgovor saznali smo brojne pojedinosti koje su prethodile stvaranju ove zbirke priča, koje su nastale u periodu od 2014. do 2019. godine, ukupno njih 24.

"Već kao klinac od pet-šest godina počeo sam da pišem, naravno to je bilo onako dječje, da bi ozbiljnije krenuo u srednjoj školi. Tada sam pisao za Gameplay, o kompjuterskim igrama. Pisao sam za još neke portale koji su se bavili računarima, zatim za ExYu fitness, za koje sam prevodio, a nakon toga za Justiciju na Pravnom fakultetu", kaže Maksimović na početku razgovora.

Uslijedio je period u kojem će se formirati kao pisac, iako je sve krenulo sasvim slučajno.

"Kada je jedan moj kolega napisao kratku priču od tri strane i donio je meni da pročitam, te iznesem svoje mišljenje o njoj, pitao sam ga da i ja napišem nešto kratko, nakon čega sam napisao još 17 strana. Tako da sam sasvim slučajno počeo da pišem prozu, nastavio sam, i uglavnom sam pisao krimiće. Onda sam krenuo sa hororom, te istraživanjem slovenske mitologije. Shvatio sam da je to svijet gdje bi se horor mogao odlično uklopiti, da tu nisu samo Stiven King i američki horori, nego da i mi imamo svoj univerzum, u koje bismo mogli smjestiti svoje stvari. Počeo sam da koristim slovensku mitologiju kao vid autentičnog mjesta za priče. Krimiće sam radio najviše, s obzirom da je potrebno mnogo vremena da se istražuje, kako bi se napisale takve priče. Upravo zato većina mojih priča odvija se u Banjaluci, likovi koriste prava imena i zanimanja, sve je autentično. Bolje poznajem Banjaluku nego neke druge gradove i htio sam da lokalna publika dođe na svoje, jer mislim da je to ono što najviše privlači ljude. Npr. pisci koje ja čitam, smještaju svoje priče u gradove odakle su, Donazo Karizi u Rim, Majkl Koneli u Los Anđeles, pa što ne bih i ja svoje smjestio u Banjaluku?", zapitao se Maksimović.

Koji pisci su najviše uticali na tvoj rad?

"Naravno, tu je prvenstveno tvorac žanra Edgar Alan Po. Od domaćih pisaca, tu je Dejan Ognjanović, kojeg lično poznajem i upravo njegova ideja sa mitologijom i srpskim folklorom mi se svidjela i uticala je da se odlučim da pišem horor sa tom tematikom. Tu je već pomenuti Karizi, kojeg čitam godinama, Koneli, Harlan Koben, Stiven King, Dejan Stojiljković, pa čak i Aleksandar Dima. Iako nije pisao krimi priče, sve su to bile uzbudljive avanture, koje čitaoca vuku da okrene sljedeću stranu."

KINEZI I ENGLESKI JEZIK

Osim rada u sudu, Maksimović uporedo radi još jedan posao, veoma interesantan i za naše podneblje neuobičajen. "Već nekoliko godina, Kinezima predajem engleski jezik preko interneta. U pitanju je fleksibilan posao, gdje sam biraš radno vrijeme i može se uklopiti sa obavezama u sudu."

Maksimović trenutno odrađuje pripravnički staž u banjalučkom Osnovnom sudu. Rad u ovoj ustanovi dobro mu je došao kako bi dodatno obogatio svoje priče, te učinio ih preciznijim.

"Praksa u sudu pomogla mi je kod pisanja, da određene termine koristim pravilnije, vidim kako se odvijaju neke radnje i kako bih mogao biti precizan u izražavanju. Naravno da nikad nisam koristio stvarne slučajeve, jer ne bih volio da nekog dovedem u neugodnu situaciju kada bi se prepoznao u mojim djelima. Ni ja ne bih volio da mene neko koristi kao inspiraciju", kaže naš sagovornik.

Stvorenja mračnog stana, Đorđe Maksimović Izvor: MONDO/Bojan Jakovljević

"Stvorenje mračnog sata", naslov ove zbirke priča, sam po sebi djeluje zanimljivo i privlačno.

"Svi me pitaju za naziv knjige. U mitologiji postoje mnoga stvorenja koja nisu ljudi, niti su ljudskog oblika. Takođe u tom miljeu koji se pominje u krimi-pričama radi se uslovno rečeno o stvorenjima, ljudima koji imaju amoralne karakteristike i stvari koje ne volimo da pripisujemo sebi, običnim ljudima. Generalizujemo ih nazivajući ih stvorenjima, kriminalcima, onim drugima. Uglavnom su to mračne ideje, mistične priče, nešto opskurno, krivično sankcionisano i mračno samo po sebi. Osim toga, pošto radim dva posla, uglavnom pišem noću i to mi je djelovalo kao nešto dobro za naslov knjige. Vjerujem da sam pogodio s njim, jer prvo što me ljudi pitaju je upravo to: 'Zašto Stvorenje mračnog sata'", priča Maksimović.

Slovenska mitologija nepresušan je izvor takvih tema.

U posljednjih nekoliko godina domaći pisci poput Dejana Ognjanovića, Dejana Stojiljković, Nenada Gajića, Miloša Petkovića, Aleksandra Tešića i još jednog Banjalučanina, Ninoslava Mitrovića (sa kojim smo takođe nedavno razgovarali), objavili su veliki broj izdanja sa sličnom tematikom.

Stvorenja mračnog sata Izvor: Promo/ASoglas d.o.o. Zvornik

Zašto baš horor i strašne priče? Šta je to zbog čega ljudi žude za temama koje ih plaše i na određeni način donose nemir?

"Svi mi odrasli smo na nekim mitovima, dok neke od njih i ne prepoznajemo kao mitove, s obzirom da su prerasli u društvenu kulturu i dio civilizacije. Jednostavno, ne vidimo da su zasnovani na mitu, volimo priče zbog toga. Kod horora, mislim da nam fali nešto mistično, nešto što nas odvaja od realnosti, nadrealno, jer čovjek ima potrebu da se veže za mit, nešto što je drugačije i nije ovozemaljsko. Kada spojimo nešto poput horor ili mitoloških stvorenja, sa dozom uzbuđenja, dolazimo do toga što voli posebna grupa ljudi, kojima na određeni način fali adrenalin ili uzbuđenje, ili im ne fali, nego jednostavno traže nešto više nego prosječni ljudi, te ih sve to na određeni način ispunjava."

Ističe da je veoma zadovoljan reakcijama onih koji su čitali knjigu.

"Reakcije su, za sada, zaista odlične. Stalno me zapitkuju o knjizi i moram reći da je tiraž skoro rasprodat. Nadao sam se da će se knjiga dobro prodavati. Naravno da svi idu sa tom idejom, jer svi pišu da bi bili čitani. Ipak, teško je još uvijek dati konačan sud, jer knjiga je izašla prije 20 dana, ali za sada mogu biti prezadovljan."

Planovi za naredni period?

SAVJET ZA BUDUĆE PISCE

"Vjerujem da se većina ljudi boji kritike, ali to je nešto na šta vi ne možete uticati. Jednostavno, to morate prihvatiti. I sam sam doživio mnogo negativnih kritika, to boli naravno, jer normalno je da se nekome nešto ne svidi, ako ništa, onda zbog same tematike. Rješenje je u pisanju, čitanju i popravljanju, slušanju dijaloga... Sam Stiven King rekao je da dobar roman nije napisan, nego uređen", kaže Maksimović.

"Prije svega moram se opredijeliti šta je to što želim da pišem, da li je to mitološki horor ili krimi-triler. Vjerujem da ću se opredijeliti za ovo drugo, jer to je ono što mi je bliže i više mi leži. Horor je više za neke druge ljude, a ja ga volim pisati zbog slovenske mitologije. Planirao sam u doglednom periodu objaviti zbirku dužih priča, po 50-60 strana, koje bi bile smještene u Banjaluku, sa likovima iz našeg grada, priče isprepletene u jednoj knjizi, a ko zna, možda kasnije kada steknem iskustva, objavim i neki roman. Ne kažem da ljudi sa manje iskustva ne mogu napisati roman, ali lično smatram da još nisam spreman za nešto takvo", objektivan je Maksimović.

Uopšte o knjizi i pisanoj riječi danas, kaže:

"Drago mi je da sve više ljudi danas čita. Javljaju mi se nepoznati ljudi, raspituju se. Činjenica je da se danas čitaju knjige nekih ljudi koji su popularni iz pogrešnih razloga. Nisam kritičar, ali ko zna, možda će i ovo što ja radim nekome izgledati kao šund. Ali, ljudi žele tabloide i takve stvari i po meni je to, s jedne strane, i pozitivna stvar. To je način da analiziramo ljudsku psihu i vidimo šta je to što zanima ljude. Ti motivi kasnije se mogu iskoristiti kao referenca za dalje pisanje. Kvalitetan rad, makar i kod malog broja ljudi, prepozna se vremenom i to ostaje iza čovjeka. Na našim prostorima, ko god kreće u književnost, svjestan je da se neće obogatiti. Bitnije je da se piše za svoju dušu", zaključio je prijatan razgovor mladi banjalučki pisac.

Pratite mondo.ba i na Facebooku, Twitteru i Instagramu!

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Dnevni horoskop

loader