Majkl Daglas u filmu o 12 banjalučkih beba?

U februaru naredne godine u Republici Srpskoj počinje snimanje filma "Težina srca" o tragičnoj smrti 12 banjalučkih beba 1992. godine.

Scenarista i reditelj filma pod radnim imenom "Tajna 12 beba", koji je u međuvremenu dobio ime "Težina srca", je pisac, scenarista, režiser i slikar iz Los Anđelesa Miodrag Džakula.

Džakula je na današnjoj konferenciji za novinare u Banjaluci rekao da su interes za učestvovanje u ovom filmskom projektu iskazale holivudske zvijezde Majkl Daglas i Goran Višnjić, kao i poznata španska glumica Pas Vega.

Film će u potpunosti biti na engleskom jeziku, a namijenjen američkom tržištu. Devedeset odsto filma biće snimljeno u Republici Srskoj, a ostatak u Kaliforniji.

Producenti filma iz RS su Borivoj Jevđenić i Žarko Milovanović, a film će biti snimljen u evropskoj koprodukciji, za šta je zadužen holivudski producent Rafael Primorac.

Kroz priču o stradanju 12 beba, koje su preminule u banjalučkoj bolnici 1992. zbog nedostatka kiseonika čije je dopremanje iz Beograda spriječio NATO, glavni likovi ovog filma trebalo bi da se suoče sa procesom praštanja kako bi njihove traume i rane zacijelile.

Film će se dijelom baviti i izvođenjem najveće vojne operacije Vojske RS nazvane "Koridor", koja je uslijedila poslije tragedije u KC "Banjaluka", kada su ponovo spojeni zapadni istočni dio RS i uspostavljena kopnena veza sa Srbijom.

U filmu tri glavna karaktera prolaze kroz proces suočavanja sa praštanjem. Prvi lik je žena psihijatar i ona ima problem sa ocem alkoholičarem, kojem treba da oprosti.

Drugi lik je ratni veteran koji je izgubio nogu u proboju koridora. On je tada pao u komu i dok je bio u tom stanju, 12 beba je umrlo. Kada se probudio iz kome, shvatio je šta se desilo. A, dok je bio u komi ukazao mu se zlatni anđeo koji mu je izmjerio srce i rekao mu da mora da oprosti. Taj anđeo mu je rekao da mora da zasadi 12 loza i napravi vino praštanja.

Treći karakter je Amerikanac, diplomata, koji je dio imperijalističke mašinerije, a on je taj koji je gurao priču da se Srbi izoluju, da pokleknu, da se sruše...

Prema Džakulinim riječima, film se bavi veoma delikatnom temom i sadrži suptilnu dramaturgiju na način da zaintrigira ljude koji ne znaju ništa o stradanju 12 beba u banjalučkom porodilištu kako bi sami tragali za istinom o tom događaju.

On je istakao neophodnost da se zapadnim zemljama ispriča jedna univerzalna priča o stradanju beba, zbog čega će film biti rađen na engleskom jeziku.

"Da bi se to napravilo na pozitivan način, bez toga da ikome išta kačimo na nos, vrlo je bitno je da se ispriča priča koja je univerzalna, nešto što može čitav svijet da pogleda.

Tražio sam dugo simboliku koju bi mogao da uklopim u koncept filma, i našao nešto iz 'Egipatske knjige mrtvih'. Tu postoji jedna scena gdje čovjek kad umre uđe u komoru u kojoj su egipatski bogovi. U toj komori postoji jedna vaga na koju se stavlja srce preminulog. Na jednoj strani vage je srce, a na drugoj pero.

Iz komore vode dva izlaza - jedan ide u nebo, a drugi ide natrag u reinkarnaciju. Ako je srce teže od pera, taj čovjek mora da se reinkarnira, ako je pero teže - taj čovjek može da ide u nebo.

I to je srž oprosta - jer bez oprosta nema budućnosti, bez oprosta nema novog života, a bez istine nema oprosta", kaže Džakula.

Miodrag Mio Džakula rođen je 1968. u Bihaću, a u SAD je otišao 1989. godine. Više od deset godina angažovan je u američkoj filmskoj industriji. Ima nekoliko uloga u holividskim ostvarenjima, ali je već neko vrijeme prestao sa glumačkim angažmanom i posvetio se pisanju scenarija, režiji, kao i slikarstvu.

Džakula, inače, vuče korijene iz naših krajeva - njegov pradjeda bio je vijećnik u Banjaluci.

(Siniša Stanić, MONDO)