Muzičar Nemanja Kojić u intervjuu za MONDO otkriva zašto je najljepše živjeti u Beogradu i kako će zvučati novi album Eyesburna.
Nemanja Kojić (36) već je skoro dvije decenije na muzičkoj sceni, najprije kao član bendova Sunshine, Dead Ideas, Del Arno Bend, zatim kao osnivač i frontmen kultnog hardcore-reggae benda Eyesburn, koji se prošle godine u maju, ponovo okupio na radost fanova, nakon četiri godine pauze. Sa Kojotom, talentovanim multiinstrumentalistom, pjevačem, ponosnim veganom i rastafarijancem, pričali smo o svemu i svačemu u podrumu Studentskog kulturnog centra, prije probe Eyesburna.
Kakva je sada energija sada u bendu, pošto je prošlo više od godinu dana od ponovnog okupljanja?
"Prvi koncert koji smo svirali je bilo finale Jelen top 10 i po meni to je bio jedan od najboljih koncerata ikada koji smo svirali. Trenutak je bilo veličanstven, obojen nekim starim i novim emocijama. Sama činjenica da niko ne kasni na probe, dovoljno govori. Rekao bih da osjećamo istu enegriju kao kad smo snimali 'Full control'", kaže Kojot za MONDO.
Imate novog bubnjara u bendu. Koliko je to uticalo na zvuk Eyesburna?
"Alek je otišao iz benda, a došao je Dejan Nikolić. Zvuk benda se malo promijenio, jer je Dejan donio nešto novo. Obojica bubnjara su jake individue i to se osjeća".
Šta se dogodilo sa starim bubnjarem, Alekom? Javnost je burno odreagovala kada je objavljeno da svira na novom albumu Lepe Brene. Kakav je tvoj stav po tom pitanju da underground muzičari počnu da sviraju narodnjake?
"Oko Alekovog odlaska iz benda se digla velika buka i mediji su to napumpali. Glupo je što se ta žuta štampa poigrala sa prijateljstvom od 25 godina. Mi smo u super odnosima i želimo jedno drugom sve najbolje. A što se narodnjaka tiče, mislim da je stvar ličnog izbora. Meni nije OK to da neko krene da svira za njih. Imao sam i ja izlete u komercijalne muzičke vode, ali ja to ne naplaćujem. Neko može, neko ne može. Aleku želim sve najbolje u životu. Njegovi izbori su samo njegovi i ja to poštujem".
Kad izlazi novi album i šta ćete raditi preko ljeta?
"Do sada smo svirali samo na festivalima, izbacili smo tri pjesme, koje su u stvari najava za album koji bi trebalo da izađe u oktobru ili novembru. Sviraćemo tokom ljeta na festivalima po Srbiji. Imam velika očekivanja, ali neću ništa obećavati da se ne izjalove planovi. Nekako osjećam da će nam ovo biti najbolji album do sada".
Imate li uskoro neke svirke po Srbiji, gdje možemo da vas čujemo uživo?
"Sviraćemo na EXIT-u, posljednjeg dana poslije 'Gansa'. Mi ćemo zatvoriti festival, jer ćemo biti posljednji live bend koji nastupa. Takođe, imaćemo svirku 15. septembra u Beogradu na Warrior festivalu na Kalemegdanu. Do kraja ljeta bukirani smo skoro za sve festive na kojima sviraju domaći bendovi, a kada izađe album krenućemo da pravimo solo koncerte po klubovima".
Šta slušaš ovih dana? Ima li neki novi bend ili album koji ti je "zapao" za uvo, ili neki klasik koji bi nam preporučio?
"Slabo slušam novu muziku, prezauzet sam onim što sam radim. Omiljeni reggae klasik snimljen 1977. godine sviraju Misty in Roots, koji su čak svirali na EXIT-u, 2003. godine".
Kako idu solo projekti i s kim sarađuješ?
"Za pet godina pauze sam bio veoma aktivan u tom samostalnom radu. Sklopio sam mnogo kontakata na evropskoj muzičkoj sceni. Bio sam oko godinu dana u Londonu i sarađivao sam sa producentima sa Jamajke. Objavio sam svojih pet izdanja na vinilima. Uživo nisam toliko aktivan kao solo izvođač, ali imam gomilu studijskih projekata, što započetih, što završenih. Trenutno sarađujem sa Feliksom iz Pakisatana, koji kao producent stvara pod imenom DakKaravan. Pripremam album na vinilu, 12 inča i ne znam koliko grama J".
Često putuješ, da li postoji neki grad u kome bi mogao da živiš?
"Iako sam u posljednje vrijeme imao sreće da mnogo putujem, ne mislim da bih mogao da živim u drugom gradu, osim Beograda. Možda to zvuči otrcano, ali najljepše je ovdje. Bio sam u Meksiku, Južnoj Africi, Etiopiji, svuda po Evropi i nigdje se ne osjećam kao ovdje".
Vidjeli smo te na Belgrade calling festivalu, čiji ti se nastup dopao? Da li postoji neki izvođač kojeg bi volio da čuješ na sljedećem izdanju festivala?
"Slušao sam Public Enemy i Faith No More i oduševio se energijom koju su prenijeli na publiku. Njih nije nerviralo ni to što je toplo, ni činjenica da se pojavilo malo ljudi na koncertu, ni loše ozvučenje. Mislim da je izbor bendova bio super, ali da je karta ipak bila preskupa. Čak sam i ja ušao na foru, kao neko dijete. Bilo bi super da dovedu neki reggae bend".
Aktivan si na društvenim mrežama, šta misliš o njima?
"Društvene mreže su nužno zlo, jer oduzimaju mnogo vremena. Svaka informacija može da te dotakne, i koliko dobrih stvari možeš da završiš preko mreža, toliko te i ozrači neka loša energija. Na primjer, trenutno imam problem sa Facebookom, jer je neko napravio lažni profil sa mojim imenom, i uredno ga koristi. Namjeravam da provjerim šta zakon kaže po pitanju takve krađe identiteta, jer ja preko 'fejsa' ugovaram i svirke, pa ne bih volio da se nešto iskomplikuje. Koristim priliku da kažem da to nije nikakva drama, ali želim da to prestane, a ukoliko ne prestane, vidjeću da li policija ili nadležni organi mogu nešto da preduzmu".
Šta je po tebi rastafarijanstvo?
"Ne mogu da kažem da sam pripadnik tog pokreta i religije, ali kao kultura, oblikovala me je kao ličnost. Rastafarijanstvo je moja velika inspiracija za ovo čime se bavim. Rasta je nekad bio čovjek prirode, koji se hranio biljkama, nije cirkao niti pušio. Čitao je Bibliju, hodao putem Svetog pisma i vjerovao da je Hajle Selasija reinkarnacija Isusa Hrista. Međutim, nije to više onaj reggae iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Pojavom dancehall muzike, sve se to promijenilo, pa čak počelo i da se zloupotrebljava. Danas ljudi imaju drugačiju predstavu o životu i drugačije navike".
Poznato je da si već godinama vegan, koliko je teško održavati takav način ishrane u Srbiji, i da li je skupo hraniti se tako?
"Nije samo po sebi toliko teško, ali je teže ako ne kuvaš za sebe. Ako zavisiš od brze hrane ili restorana, onda je teško. Srpska posna kuhinja je veoma bogata, i to bi trebalo koristiti. Na svakoj pijaci postoje i radnje zdrave hrane, koje nisu skupe i snabdjevene su svim i svačim što se može iskoristiti kada pravite vegansku klopu. Kod nas ni genetska modifikacija hrane nije toliko razvijena, koliko u Evropi, pa do nas još uvijek stiže kvalitetna hrana".
Preporuči nam neuk vegansku klopu, daj nam neki recept?
"Uzmite paradajz, krastavce i pečurke, napravite dresing od senfa, soka od dva limuna, posolite i pobiberite. Izmiješao sam to, i sve pojeo. Ako hoćete da kuvate, uzmite vok ili tiganj i zagrijte biljni margarin, bolji je od ulja. Kada se to fino istopi, dodajte isjeckan luk, tofu sir sa mirođijom, i lijepo ispržite. Preko toga stavite povrće po želji, kikiriki, soja sos, suvo grožđe, i začinite ljutim karijem, pošto slatko i ljuto super idu zajedno".
(MONDO)