MONDO intervju: Buika

Nema onoga što, muzički i emotivno, ona ne može da iznese, bila to rumba, džez, flamenko, pa i haus muzika. Čak je mjesecima nastupala kao "zvanična" imitatorka Tine Tarner u Las Vegasu. Ima 40 godina, i već godinama nosi titulu muzičke "kraljice", kakva se dodjeljuje pjevačicama nakon više decenija karijere.

Buika je počela da pjeva kao jedino dijete afričkog porijekla u romskom kraju Palma de Majorke. Ističe sa ponosom svoje porijeklo i nomadski životni stil, koji joj je omogućio da upozna razne kulture i ljude i unese ih u svoje djelo.

Često govoriš o tome kako, kao dijete imigranata, nisi imala utisak da jedno mjesto možeš nazvati domom u djetinjstvu. Postoji li takvo mjesto sada?

"Čvrsto se vodim svojim osjećanjima, iskreno postupam onako kako ona nalažu i ne bojim se da ih iskažem. Iskreno, kada god da sam na bini, gdje god na Zemlji, kod kuće sam. Nema veze koja je država u pitanju, ili koji grad, čim stignem u prostor u kojem ću nastupati imam taj osjećaj dolaska kući", kaže Buika za MONDO:

Koje je tvoje omiljeno mjesto na planeti?

"Bina je moj dom, moj jedini dom. Ali, moram da kažem da volim mjesta na kojima imam divne i bliske prijatelje, kao što su Istanbul i Madrid".



Da li misliš da toliko putovanja obogaćuje čovjeka kao osobu? Kada vidiš i iskusiš toliko različitih stvari, da li si bogatiji od nekoga ko, recimo, odrasta ili živi cijeli život u samo jednom gradu?

"Različita mjesta znače različite ljude, i njihove jedinstvene priče. Volim da upoznajem što više ljudi, i volim da čujem njihove priče, naročito ljubavne. Mi smo svi, nekako, isti, ali opet imamo posebne, drugačije priče, a putovanje pomaže da se što više njih čuje i sazna".



Koje su razlike između života u Americi i Evropi? Postoje li neke primjetne dobre, ili loše strane?

"Moram da priznam da život u Americi donosi određen osjećaj slobode, čak i kada samo hodate po ulici. Ipak, osjećam se najslobodnije na bini, tako da ne mogu da istaknem Ameriku kao slobodnije mjesto. Najprijatnije mi je u sobi, samoj sa sobom, dok pišem pjesme ili priče".

Posljednji album "En mi piel" izašao je prije dvije godine, spremaš li nešto novo?

"Imam gomilu iznenađenja za vas na novom albumu. Predstaviću veoma energične pjesme, koje pokreću na ples, a ja volim 'gruv' i brzinu strasti. Već smo snimili nekoliko veoma moćnih, strastvenih pjesama".

Sarađivala si sa Neli Furtado, španskim haus DJ-evima i gomilom ljudi iz različitih žanrova. Ima li sada nekih zanimljivih gostiju ili zajedničkih projekata?

"Možda, mada to uvijek zavisi od menadžmenta. Na meni je da napišem pjesmu i izrazim svoja osjećanja, a onda ponekad dobijem poziv od menadžera koji mi kaže da taj i taj hoće da sarađujemo na toj pjesmi. Možda bude takvih iznenađenja i ovoga puta".

Prije par godina, otpjevala si dvije pjesme za film Pedra Almodovara "Koža u kojoj živim". Kakva je bila saradnja sa njim? Imaš li omiljeni Almodovarov film?

"On je izuzetno hrabar režiser, tako da ne mogu da izdvojim samo jedno ostvarenje. On se usudio da izazove špansko društvo, ali i da izazove ljude da iskažu najtananije emocije. Bila sam presrećna zbog šanse da sarađujemo, osjećala sam se zaista blagosloveno".

Pišeš poeziju, muziku, snimaš filmove… Koji je tvoj omiljeni vid umjetničke ekspresije, postoji li uopšte način da umjetnik odabere samo jedan?

"Potičem iz Afrike, i moj narod pjeva kako bi pomogao svojoj duši. Moj omiljeni vid izražavanja tako je pjevanje zaista lijepe pjesme na bini. Tada mogu da iskažem svoja osjećanja, ali i da vidim osjećanja publike u njihovim očima, i to je zaista poseban trenutak".

Imaš li omiljeni tekst pjesme?

"Mislim da nisam još uvijek snimila svoju omiljenu pjesmu. Jednog dana hoću. Do tada, uživam u pjesmama Čavele Vargas i njenim tekstovima, jer jednostavno odišu hrabrošću. Njene pjesme daju mi snagu da budem sama", rekla je Buika.

Konča Buika nastupiće 16. marta u Centru "Sava", u okviru 14. Guitar art festivala. Nastup će biti posvećen flamenko muzici i gitari, ali publika će imati priliku da uživa i u njenim specifičnim soul i džez numerama u pratnji gitara i perkusija.

(MONDO: Bojana Zimonjić Jelisavac)