Koncert ovog belgijskog benda se ne propušta, posebno ako je posljednji u Beogradu.
Iako je pljusak prijetio da potopi Beograd pred sam početak koncerta, odvažila sam se da ipak odem...kao i mnogi uostalom, ispostaviće se kasnije.
Neposredno prije nego što sam izašla iz taksija, telefon mi je ispao u slivnik i tako sam bila uskraćena da odslušam koncert u društvu svojih prijateljica...i sad moram da priznam, možda je baš zbog toga sve bilo i zanimljivije.
Koncert je kasnio je nekih pola sata (čini mi se vječnih, jer nisam provjeravala mejl), ali sam shvatila da ne propuštam mnogo, jer se oko mene toliko toga dešavalo.
Primjetila sam da su u publici većinom bile djevojke. U grupicama, sa po čašom bijelog vina u ruci, počele su da mrdaju kukovima kad se na sceni začuo kontrabas.
Kada je na scenu izašla pjevačica Deni Klajn, svi su podigli telefone u vis, umjesto upaljača, a ona je svojim glasom omađijala salu i odvela nas u neke osamdeste i devedeste godine.
Kada je završila prvu pjesmu obratila se publici.
"Dobro veče Srbijo! Prošlo je neko vrijeme kako se nismo vidjeli, ali i dalje lijepo izgledate. Promijenile su se neke zgrade u vašem gradu, neko drveće... ali vi ste ostali isti, i to je dobro", pozdravila je Deni publiku u Areni.
Kako je zapjevala pjesmu "Jonny", sve "karte bile bačene na sto". Ekipa sa tribina je riješila da zakloni pogled onima koji su riješili da presjede koncert, a u parteru su mnogu plesali...I nisu stali do samo kraja.
Ono što su svi primjetili je to da nam nisu "pucale" bubne opne, odnosno da muzika nije bila preglasna. Neki bi rekli, ozvučenje je bilo loše. Ali uz onu atmosferu, ništa glasnije ne bi "leglo".
Scena krajnje "siromašna" scenografijom, predstavila je ono što i treba u ovom slučaju. Glas i samo glas.
S obzirom da Dani ima šezdeset godina, niko od nje nije očekivao da skače po sceni, pjeva ležeći...
Bila je možda tiha, ali svojim glasom moćna toliko da bi ga prepoznali u milion drugih.
Kada je predstavila Marijanu Veloso, lijepu djevojku sa gitarom u crvenoj haljini, niko nije očekivao da će ona s Klajnovom otpjevati nekoliko pesama. Marijana je pravo otkriće!
Sjedile su i pjevale zajedno "Don't Cry For Louie" i "Just A Friend Of Mine".
Onda je Dani pozvala publiku da otpjeva "Puerto Rico" zajedno s njom, i primjetila sam da oko mene niko nije "miran", svu su barem cupkali.
Iako je koncert imao "taj neki sporiji" tempo, onog trenutka kada se sa bine začulo "Đelem, đelem", cijela Arena je bila na nogama.
Onako, u "sevdaju", svi smo se njihali...
A onda je bend nestao sa scene zajedno sa pjevačicom. Skandiranjem i već tradicionalnim udaranjem u sjedišta publika je zvala na bis.
Naravno, Dani je na sceni bila nakon nekoliko minuta pjevajući "Still A Man".
"Pa tihi ste mi nešto! Ne sjećam se da ste bili takvi, možda je zbog godina? Da li ste za pjevanje, igranje i vikanje?", rekla je Dani, prije nego što je zapjevala "Nah Neh Nah".
Svjetla su se ugasila i svima je bilo jasno da je to "to", da je kraj.
U svakom slučaju, možda je ovo pri put da sam na ovakav način uživala u koncertu. Niko nije htio da idemo do šanka, da mu "čuvam stražu " ispred wc-a...Onako, bilo je sve kako treba.
(Tijana Dušej/MONDO, foto: Tanjug)