Marčelo: "Pegla" priča o našoj ostrašćenosti

Marko Šelić Marčelo (30) u decembru će proslaviti deseti rođendan albuma "De facto", koji ga je sa demo scene plasirao u vrh domaćeg hiphopa. Za tih deset godina, Marčelo je nastavio neumorno da radi, a publici se uspješno predstavio i kao pisac nekoliko romana.

Uoči jubileja, Marčelo je dva puta postao glavna tema u medijima. Najprije zbog video bloga – vloga, u kojem je opisao incident na Sajmu knjiga, a zatim zbog pejsme "Pegla" koja u manje od tri minuta daje potresno objašnjenje kako u mladim generacijama nasilje rađa nasilje.

Na ideju da cijelu stvar na Sajmu snimi došao je "kao i svako drugi ko ima mobilni telefon pri ruci".

"Nije to, dakle, ideja, nego refleks. Došao sam kao autor na Sajam, zatekao sam se tu i ovjekovečio ono što se dogodilo. Moj štand nalazio se između ta dva. Trenutak predstavlja eskalaciju incidenta koji se 'kuvao' danima, takve situacije ne nastaju odjednom... Još prije toga odlučio sam da radim video blogove, jer sam malo 'internetofobičan', ne volim da budem na društvenim mrežama, ali valjda postoji nešto što nije ni furiozno tvitovanje na svaka dva minuta, ni potpuni bojkot.", kaže Marčelo.

Na Facebooku nema privatni profil, ali ima zvaničnu stranu, na kojoj šeruje klipove i najave nastupa, i smatra da je video blogom kao načinom za obraćanje fanovima i javnosti pronašao "zlatnu sredinu".

"Nisam planirao da u prvoj video-kolumni budem, zapravo, reporter, ali tako se zalomilo, i mislim da treba da bude viđeno, jer je tako nešto apsolutno nedopustivo na mjestu koje je hram kulture. Ne držim nikome stranu u sukobu, premda smatram da prvi jesu bili kulturniji i prijatnijih svih osam dana Sajma.

Ako pričamo o tome da li podržavam da neko nekoga gađa flašom, naravno da ne. Da sam bio tu kada se dogodilo, snimio bih i to. Nisam izbacio iz klipa trenutak kada gospodin to tvrdi – baš zato da se čuje i njegova strana. No, koliko sam čuo, ta je flaša bila u obliku male plastične čaše za kafu, prazne. Ali kakve veze ima: onomad, u slučaju Velje Ilića, snimatelj nije išao do toaleta i na snimku se jasno vidi da je gospodin udaren sprijeda, pa on svejedno tvrdi da je udaren mučki i kukavički s leđa. U svakom slučaju, ništa od toga nije smjelo da se desi, poenta vloga nije u tome ko je u pravu, već u tome da se to tu ne radi i tačka. Postoji razlog zašto se knjige promovišu tako kako se promovišu, a ne kao krava na stočnoj ili paradajz na zelenoj pijaci."

Mora ti se odati počast za više nego pristojnu reakciju na čovjeka koji je najprije ometao cijeli Sajam, a kasnije ti i prišao uz psovke i "pribijanje".

"Nadam se je tako", skroman je Marčelo, "jer ni sam tog dana nisam bio baš pri živcima."
"Čuo sam da se negdje na Internetu povela polemika o tome da li mogu da me tuže zbog snimka!

Naravno, neko je odmah 'pejstovao' član Zakona u kojem se navodi da je legalno snimiti događaj na javnom mjestu. Ja nisam pravnik, već filolog, ali mogu da ponudim laičko objašnjenje, vrlo jednostavno – ako si htio da te što više ljudi vidi dok radiš to što radiš, a očigledno jesi, zašto je odjednom problem što te je sad vidjelo više od 100.000 ljudi za nekoliko dana?"

" Vidjećemo kako će biti sljedeće godine na Sajmu, pošto organizatori obezbjeđuju struju svakom štandu koji za to doplati, i onda ne kontrolišu šta se sa tom strujom radi. Uzmeš mikrofon, uključiš ga i bez ikakve najave kreneš da čitaš svoje stihove u nedogled, iako je očigledno da to ne privlači potencijalne čitaoce".

"Neko to shvata kao prkos neshvaćenih pjesnika, a ja prije kao 'sindrom lošeg demo benda'. Kada izađe na binu, u javnost, toliko je opčinjen činjenicom da je tu da uopšte ne primjećuje nereakciju publike, uopšte ga to ne interesuje. Kao da si tu zbog sebe, da bi bio na bini, a ne zbog publike. Neko će reći – pa, ljudi i stvaraju zbog sebe. Da, ali OBJAVLJUJU zbog publike. Javni nastup je trenutak kad se obraćaš ljudima, kada stvaralački komuniciraš sa svijetom oko sebe. Ako taj svijet ne reaguje na tvoj pokušaj, mijenjaj svoj smisao za pokušaj komunikacije sa svijetom."

"U blogu možda zvučim na momente sarkastično, ljutito, ali moje glavno osjećanje je – žalost. Žao mi je što se tako nešto dešava."

Pjesma "Pegla" izazvala je burne i brojne reakcije, jer se bavi nažalost veoma prisutnom pojavom – ispoljavanjem nasilja, makar ono nemalo nikakvu poentu.

"Pratio sam komentare prva dva dana – uvijek smatram da se u tom periodu svi argumenti za i protiv ispucaju, nakon toga je mahom samo 'žvakanje' već rečenog – i činjenica da se ljudi pogrešno 'navuku' dosta dobro ilustruje problem. Ovo je pjesma o ubistvu, ne o porodičnim vrijednostima, gej vrijednostima, bilo čemu drugom.Mora se posmatrati kroz tu prizmu. Čitao sam komentare u stilu – ja nisam kao

Pegla, ali će mi sutra biti problem djetetu da objasnim zašto se dva muškarca drže za ruke. Zato sam pjesmu pažljivo pisao, da bih vidio koliko će se ljudi zalijepiti za nešto što u njoj zapravo nije rečeno. Na to se onda lijepe i u stvarnosti".

Marčelove pjesme posvećene su pojedinačnim sudbinama, ali često u tumačenjima dolazi do generalizacije, što je slučaj i sa "Peglom".

"To je kao kada Maja Miloš izbaci 'Klip', i odjednom frka – pa nisu svi klinci takvi. Pa, ko kaže da jesu, pobogu?! To je kao kada bi sad nekog profesora hemije duboko vrijeđala serija 'Breaking bad', jer, zamislite, ne kuvaju svi profesori kristal met."

I Darko, to jest Pegla, jeste osoba, ne stereotip ili prikaz čitave generacije.

"Pjesma nije postavljena kao da je taj dečko naprosto agresivni kreten, već sam ga namjerno obojio dušom i dao jedno od mogućih objašnjenja zašto on postaje takav. Psiholozi bi nam bolje objasnili smjenjivanje uloga žrtve i nasilnika, ali lično najviše vjerujem u taj scenario. Pegla nije na tapetu da bi bio tek tako osuđen od strane autora ili slušalaca , on je prvo i prije svega osoba, i to tragična, daleko više zbunjena nego zla. Što ne znači da je nevin."

Marčelo podvlači da jednu stvar u pjesmi nije rekao, a za nju se svi lijepe.

"Za bezimenu žrtvu, koja plaća glavom, pjesma čak ne kaže ni da jeste gej."
Znamo samo da je pjegav, i da ima parka jaknu...

"Tako je, znamo samo to. Naravno, cijela stvar nema smisla sve i da jeste gej, ali ovdje čak nemamo ni taj podatak. E to je problem, u toj slijepoj ostrašćenosti, gdje frustrirani misle da neko nasumično odabran treba da plati za sve loše što se njima desilo u životu. Svi smo frustrirani, tu smo gdje jesmo, ali hajde da ne biramo nasilje kao rješenje."

Pjesma će biti na novom albumu, ali je pisana za potrebe predstave "Klasni neprijatelj" Najdžela Vilijamsa, u izvođenju Pozorišta "Dadov". Planiraš li spot za "Peglu"?

"Pričali smo o tome, jer su klinci zaista sjajno odigrali te uloge. Preporučio bih 'Klasnog neprijatelja' svakome, iz te sam sale izašao vrlo uznemiren. Tekst je star decenijama, ali bez mnogo modernizacije funkcioniše i kao prikaz današnjeg društva".

Koncert povodom decenije albuma "De facto" Marčelo će održati 7. decembra u bioskopskoj sali Doma omladine.

"Trudićemo se da svaka pjesma sa tog albuma bude dodirnuta, uparena cik-cak taktikom sa nekom od stvari sa drugih albuma, ali tako da joj to tematski paše. Biće i gostiju, a naši saborci i pobratimi iz benda Iskaz promovisaće svoje nove stvari. I sam spremam novi album, pa ćete čuti i nešto odatle... napravićemo, dakle, skladnu cjelinu i nećemo se štedjeti - dva i po sata šoua u čast albuma temeljca."

"Napet šou", album koji Marčelo izdaje poslije najduže diskografske pauze od četiri godine, pojaviće se sljedećeg proljeća.

"Ne umijem da odgovorim šta da očekujete, jer ljudi najčešće očekuju ono što se njima očekuje", nasmijao se Marčelo.

"Ekipa i ja trudimo se da napravimo nešto novo i dobro, nakupili smo dosta kreativne energije i ona će se osjetiti. Čak ne bih smio ni da tvrdim da su pjesme o ovome ili onome, jer će ih svako shvatiti na svoj način, uprkos činjenici da u svakoj vjerovatno ima više direktnosti nego metaforičnosti."

Drugi dio zapaženog romana "Malterego" kasni u odnosu na prvobitnu procjenu, ali će izaći sljedeće godine i zvaće se "Intronaut".

" Nije mi padalo na pamet da plasiram poluproizvod samo da bih ispunio neki vremenski rok – koji mi nije ni zadat, nego sam ga sam zadao. Jednostavno, roman nije gotov. 'Intronaut' je astronaut koji ide ka unutra, ponire u sebe i istražuje, i ne odnosi se samo na glavnog junaka Lea već i na cijeli svijet, društvo i kolektiv u tom romanu, a koji jeste ogledalo našeg svijeta."

Pored "Malterega", Marčelo, rediteljka Sanja Beštić i pisac David Albahari pripremaju zajedničku knjigu.

"Počelo je kao igra –napišem nešto i pošaljem tebi, a onda ti odvedeš priču u nekom svom smijeru i pošalješ trećem. Nema dogovora unaprijed, u tome je zabava. Do određene tačke, naravno. Sad kad smo dovoljno odmakli, imamo kreativne sastanke i planiranje. Za mene, to je sjajna literarna avantura i draga saradnja, jer se zasniva na prijateljstvu i stvaralačkom uvažavanju."

"To su, zapravo, jedini uslovi u kojima mogu da radim. Ne umijem, ni za sve dukate svijeta, da radim nešto što neću, sa ljudima sa kojima neću."

Kada se pominju novac i odnosi koji se možda ne zasnivaju na navedenim vrijednostima, nekako se samo nameće pitanje rijalitija, u koje poznati ulaze i rade sve i svašta za honorar.

"Nimalo, ama baš ni malo ne podržavam 'rijalitije'. Mene su zvali u Velikog Brata i ne sjećam se šta još, u Farmu nisu. Ljudi ne shvataju da se 10.000 evra samo troši duže nego sto evra, da se tamo ne dobijaju sume koje rješavaju neko veliko životno pitanje. Mada, da se razumijemo, ne bih ušao tamo ni da mi rješavaju", kaže Marčelo.

Osvrni se na deset godina za sobom, da li si mislio da ćeš biti poznat muzičar i pisac?

"Ma kakvi, ni u snu! Znam da zvuči kao kliše, ali naravno da nisam: jedno su sanjarenja, a drugo realna očekivanja. Radiš sa maksimalnom posvećenošću i nadaš se da će ljudi to osjetiti. Taj recept sam primjenjivao tada, primjenjujem ga i danas. Ono što si uradio juče nema veze sa današnjim danom. Pisanje je takvo da te uvijek čeka prazan papir ili ekran kompjutera. Njega ne zanima šta si mogao juče, on stoji prazan i ruga ti se bjelinom", završava Marčelo.

(MONDO, Foto: YouTube)