Popularni pjevač je krajem prošle godine izdao album "Vatra i barut", a za jesen najavljuje veliki koncert u Beogradu.
Zdravko Čolić, jedna od najvećih muzičkih zvijezda ovih prostora, krajem 2013. godine objavio je novi, četrnaesti po redu studijski album. Nakon četiri godine pauze, novi album je oduševio brojnu Zdravkovu publiku, stečenu tokom četiri decenije duge karijere. Od dvanaest novih pjesama nekoliko su već postale hitovi, a popularni Čola ističe da se album "Vatra i barut" od prethodnih razlikuje po muzičkoj raznovrsti u kojoj svako može pronaći pesmu koja odgovara baš njegovom temperamentu.
Iako je već na samom početku karijere stekao status legende, koja je već četrdeset godina pod budnim okom javnosti, Zdravko ne krije da je vaspitanje koje je ponio iz roditeljske kuće učinilo da i pored tako velike popularnosti ostane običan čovjek.
U prvom radijskom intervjuu po izlasku albuma "Vatra i barut", Zdravko Čolić za beogradski radio Naxi otkriva kako publika doživljava njegove nove pjesme, koliko vremena treba da prođe do sljedećeg velikog koncerta, kao i kakvu bi knjigu jednog dana volio da pokloni publici.
Novi album nosi zanimljiv naziv "Vatra i barut". Za koje pjesme sa novog albuma ste sigurni da će kod publike izazvati onaj efekat koji donosi spoj vatre i baruta - eksploziju?
"Kada pravite muziku nikada ne možete sa sigurnošću da procijenite koje pjesme će publika voljeti. Rijetko je da sam imao albume kao što je ovaj, koji donosi toliko različitih kompozicija i gdje je svako pronašao neku pjesmu za sebe. Ne mogu da se sjetim da je tako bilo tako čak i u osamdesetima. Evo, nedavno nam se javila i jedna doktorka iz Niša koja sluša pjesmu "Samo pričaj", drugima se pak dopada pjesma "Slavljenička", dok ja recimo volim "Esmu" i "Sarajevo".
Pjesma "Vatra i barut" je takođe veoma zanimljiva. Posebnu notu dala joj je saradnja sa Vlatkom Stefanovskim, koji je svojom gitarom pjesmi dao lični pečat. Vlatko svira i u baladi "Zar se nismo shvatili" i donosi nam latino ritam, koji mene podsjeća na Santanu. Dakle, radi se o ozbiljnoj mješavini dobre muzike. Htjeli smo čak i da pjesma "Šok, šok", koja se veoma razlikuje od svega što sam radio, bude najavna pjesma. Album "Vatra i barut" je raznovrstan i po tome što su na njemu radila dva aranžera, a miks je urađen u Londonu, čime je nastavljena saradnja sa ljudima iz Engleske".
Koliko je vremena potrebno da pjesme dopru do publike i kada možemo očekivati Vaš koncert u Beogradu?
"Kad hoće da promovišu pjesme ljudi ne moraju da čekaju, već mogu da prave koncerte odmah po izlasku albuma. Meni je žao da radim tako nešto jer mi je bitno da sačekam barem pet, šest mjeseci da pjesme sazru, pa da zatim mogu da ih izvodim na koncertu. Atmosfera na koncertu mnogo je ljepša kada pjevam pjesme koje ljudi znaju, nego da ih tada prvi put čuju. Ja definitivno nisam pobornik promotivnih koncerata vezanih za album. Prava mjera da pjesme zažive je šest mjeseci i makar četiri spota. Dakle, moj sljedeći koncert u Beogradu može se očekivati već na jesen".
Šta je uzrokovalo to da ste i pored toga što ste veoma rano stekli status legende po ponašanju ostali "običan" čovjek?
"Nema pravila, svako živi svoj život onako kako misli da bi trebalo. Ono što poneseš iz kuće, kao i društvo u kome si odrastao prate te cijelog života. Poštovanje starijih i patrijahalnost su osnove mog vaspitanja. Pošto je moj otac bio policajac naučen sam i da se vlast uvijek mora poštovati. Sastavni dio mene je i pristojnost negovana tokom odrastanja. Bitno je da uvijek slijediš svoje biće. U životu su najvažnije jednostavnost i skromnost, a bahatost i gordost su dvije stvari koje treba eliminisati. Istina je da suštinski čovjek ne može tako lako da opiše sebe. Jedna takva analiza bila bi moguća tek kada bi napisao knjigu, ali ovako je teško dati neki sud o sebi".
Da li biste ipak jednog dana napisali autobiografiju?
"Da sam vodio dnevnik možda bih i pristupio pisanju autobiografije, ali pošto nisam, ne znam koliko bi mi vremena bilo potrebno da se sjetim svega (smijeh). Naravno, sjetio bih se dosta toga, ali zastupam teoriju da bi mi bilo jako teško da javno iznosim ono što je moje biće i suština. Ipak, svakako bih volio da jednog dana napravim neku vrstu muzičke biografiju. To bi bila knjiga sa lijepim ilustracijama, u kojima bi bili opisana druženja i život koje prate moju profesionalnu stranu - koncerti, nastupi i susreti sa publikom".
Kakav bi morao da bude glavni glumac ukoliko bi neko jednog dana odlučio da napravi film o Vašem životu?
"Važno je da taj glumac bude dobar i talentovan, jer dobar glumac može sve. On može da uđe u bilo koju ulogu u domenu kojim se bavi. Ne bih o imenima da se neko slučajno ne naljuti (smijeh), ali svakako da kod nas ima veliki broj talentovanih glumaca".
Čini se da je nemoguće naljutiti se na Vas, jer svi Vas vole...
"Ne vjerujem baš u to. Ima raznih ljudi i različitih mišljenja. Na razne načine obožavatelji su pokušavali da stignu do vas i da dobiju autogram".
Koje situacije te vrste su Vam ostale u sjećanju?
"Pojedini susreti su bili veoma euforični. Na primjer, neko te dotakne i padne u nesvjest. Jednom smo Davorin Popović i ja bili u Prištini, kada je djevojčica prišla da me poljubi, a poslije je Davorin svima pričao da je ona nakon poljupca pala u nesvjest. Kada je davanje autograma u pitanju ja sam uvijek bio odgovorna osoba koja vodi računa o svojoj publici. Nekada su uzimali autograme, a danas svi žele da se slikaju. Tehnologija je napredovala i donekle nam olakšala stvari. Svakako je lakše slikati se, nego pisati autograme.
(MONDO, Foto: MONDO Sivački Goran)