Masimo Savić je u razgovoru za MONDO otkrio zbog čega voli "naše ljude", zašto nikad ne bi kupio pjesmu, i za koga će navijati na Mundijalu u Južnoj Africi.
Rođeni Puližan na stalnoj zagrebačkoj adresi prošao je trnovit put u 27 godina muzičke karijere, koju su obilježili brojni usponi i padovi. Ipak, u poslednjih nekoliko godina, sređen privatni život i porodica, ali prvenstveno rad i maestralan vokal ponovo su ga vinuli u sam vrh muzičke scene regiona.
Albumi "Vještina 1 i 2" i "Sunce se ponovo rađa" donijeli su mu brojna priznanja uključujući i nekoliko "Porina", najznačajnije muzičke nagrade u Hrvatskoj.
MONDO je sa legendarnim frontmenom "Dorijan Greja" razgovarao o životu, uspjehu, našim ljudima, željama, Bijelom dugmetu, fudbalu... I to u "sitne sate" poslije odličnog koncerta u banjalučkom "Demofest klubu".
"Meni je svugdje dobro, gdje god da odem. Imam sjajno uštimovanu ekipu muzičara, koja će da odgovori najzahtjevnijoj publici. Bilo u Beogradu, Banjaluci, Sarajevu ili Ljubljani gdje sam poslije Majlsa Dejvisa jedini doživio 'standing ovation'", počeo je Masimo priču za MONDO.
Prema njegovim riječima, ključ uspjeha u bilo kom poslu je mukotrpan rad, pored talenta, koji se podrazumijeva.
"Danas na sceni ima mnogo izvođača, koje 'mrzi' da imaju probe. Teško je spojiti sedam, osam ljudi u tri popodne u Zagrebu zbog gužve, ali mi dosad nismo nijednu propustili".
"KAKO BI IZGLEDALO TO BREGA I JA"
Razlog za takvu revnosnost leži prvenstveno u poštovanju fanova.
"Treba biti pošten prema ljudima koji dođu na koncert i plate ulaznicu ili kupe originalan CD. Ja bih poljubio svakog u ruku, jer ne živimo u prebogatoj Engleskoj, gdje svaka kuća može da ima Rolls-Roysa. To mogu da zahvale pljačkanju svijeta puna tri vijeka, a kod nas, čovjek ne može časno ni da živi od svog rada, nego je osuđen na haos preživljavanja. I poslije svega toga, izdvoji pristojan novac da pogleda moj koncert. Kako da ne obožavam takve ljude"?
Masimo je jedan od rijetkih umjetnika koji je otvoreno progovorio o eksperimentisanju s narkoticama, ali uprkos svim teškoćama, na svijet i život gleda vrlo pozitivno.
"Prestao sam kroz život ići stihijski, da zaboravljam šta mi se juče dešavalo. Priznajem, živio sam tako, od danas do sutra, ali ima već dosta dugo vremena kako sve češće 'stajem na loptu' i kažem sebi 'Osvrni se. Pogledaj gdje živiš i uživaj u svakom sekundu života i ljepote koju on bez obzira na sve teškoće donosi".
"ŽIVOT JE PREDIVAN POKLON"
"Iskreno sumnjam da postoje 'rajske doline ili paklene vrućine', vjerujem da ćemo nestati u prašini poslije smrti... Zato treba da u svakom trenutku uživamo".
Poslije 16 albuma i zavidne karijere, priznao je da najviše žali što nije uspio da se dogovori sa Goranom Bregovićem i postane pjevač Bijelog dugmeta.
"Tada sam već imao vrlo brojne obaveze i karijeru koju nisam mogao tek-tako da ugasim. Trudio sam se da budem 'fer igrač', a tada sam sarađivao sa Zrinkom Tutićem, koji je veliki emotivac. Kad sam mu spomenuo da postoji opcija da pređem u 'Dugme', zarosilo mu se oko i odmah sam odustao. Ne mogu da povrijedim ljude, do kojih mi je stalo. Žal ostaje prvenstveno zbog misli - Kako bi izgledao taj album"?
"NIJE PJESMA KUPUS DA SE PRODAJE"
Poslije maštarija "štabibilokadbibilo", Masimo se vratio u realnost i pripremanje novog albuma.
"Imam fenomenalne pjesme za novi album, koje sam dobio samo zahvaljujući sreći. To su stvari poput 'Stranca u noći' ili 'Sjaja u tami... Pjesme dobijam od poznatih autora poput Arsena Dedića ili potpunih anonimusa. Skoro mi je dečko iz Đakova poklonio sjajnu pjesmu. Nikad je ne bih kupio, kao što to rade mnogi. Kaže čovjek - evo ti emotivan tekst za tri soma evra. Ma dajte ta stvar odmah ima lošu karmu. Meni je to prljavo, nije pjesma kupus da je kupiš na pijaci...".
Priznao je takođe da je veliki ljubitelj fudbala, zajedno sa suprugom. Jako žali što Hrvatske neće biti na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi, ali imaće za koga da navija.
"Prvenstveno za Sloveniju, jer sam duže živio tamo nego u Beogradu, ali držaću 'palčeve' i Srbima. Jedno je sigurno, Srbija će ostvariti bolji plasman od Slovenije, ali naše ekipe zavise od trenutka inspiracije. Ili igramo kao ludaci, ili 'popijemo' pet komada. Zato više volim da gledam Barselonu ili Mančester junajted jer igraju mnogo brže i pametnije".
(N.Šatara/MONDO, foto: DFK)