Američki filmski kritičari za novo ostvarenje Semjuela Bejera kažu da je "strašnije nego ikada prIJe".
Kada je producentska kuća "Platinum Dunes" na čelu sa Majklom Bejom, Endruom Formom i Bredom Fulerom počinjala sa radom, "desio" joj se "Teksaški masakr motornom testerom". Iako su svi mislili da će film biti "apsolutna propast", "masakr" se dobro pokazao...kao i rimejk remek-dela Vesa Krejvena "Strava u Ulici brestova".
Prva stvar koju morate znati o rimejku iz 1984. godine, pišu američki filmski kritičari, jeste da je nastavak filma o ubici pedofilu koji ulazi u snove, rimejk vredan poštovanja.
Džeki Erl Hejli je vredan naslednik "originalnog Fredija" Roberta Englunda, a sam Fredi Kruger u novom filmu nije strašan već "zastrašujuće poremećen".
Film prikazuje Krugera pre nego što su ga roditelji zlostavljane predškolske dece naučili pameti sa zapaljenom bocom gasa. Nekada blagi, prikriveni pedofil nakon eksplozije u kojoj je izgoreo, postaje monstrum.
Bejer se potrudio da dočara svet snova tako što je "savijao sliku" kada je to bilo neophodno, a lik Fredija Krugera je razvio do najsitnijih detalja - kada Fredi udiše i izdiše jasno se vidi parče izgorelog obraza kako "treperi".
Zajednički komentar većine kritičara je "scary as hell". Ipak, ima i onih koji misle drugačije.
(MONDO)