Žene sve češće zadržavaju djevojačko prezime nakon udaje, a u mnogim zemljama zakonom je zabranjeno uzimanje mužljevljevog prezimena.
U BiH su dozvoljene sve kombinacije prezimena kod sklapanja braka. Tako mlada može uzeti prezime muža, ostaviti svoje, ili svom dodati muževljevo prezime. Isto pravilo važi i za mladoženju. Ali pravila su drugačija od zemlje do zemlje. Negdje zakoni štite djevojačko prezime.
U kanadskom Kvebeku žene od 1981. moraju da zadrže djevojačko prezime.
Od 1983. godine u Grčkoj važi zakon koji od žena zahtjeva da zadrže prezime. Taj zakon donesen je tokom velikih feminističkih demonstracija.
U Francuskoj tradicija zadržavanja prezimena traje još od 1789. godine.
Te godine donesen je zakon koji Francuzima zabranjuje korištenje bilo kojeg drugog prezimena osim onog koje im je pripalo rođenjem.
Žene u Francuskoj ne mogu da legalno zamjene djevojačko prezime nakon udaje, ali oba supružnika smiju, uz svoje prezime, da dodaju i prezime svog partnera.
Slična situacija jeste i u Italiji od 1975. godine.
U Belgiji je zakon vrlo strog i prezime se nikada ne smije mijenjati, dok je u Holandiji ženama dopušteno da uzmu prezime muža, ali samo u određenim situacijama.
U Koreji i Maleziji ne postoji zakon koji zabranjuje uzimanje prezimena, ali se u tim zemljama zadržavanje svog prezimena smatra tradicijom.
S druge strane, u Japanu je promjena prezimena obavezna. Od parova se zahtjeva promjena nakon što stupe u brak, pa čak 96 posto Japanki uzima prezime muža, dok zanemarljiv procenat muškaraca uzima ženino prezime.
I u SAD sve više žena zadržava prezime. Tako danas 30 odsto Amerikanki zadržava svoje prezime - pokazuju ankete.