Zašto vam poslije mjesec dana zdrave ishrane farmerke i dalje ne pristaju, dok Francuskinje jedu puter, sir i peciva i ostaju vitke? One znaju nešto što drugi ne znaju, vrijeme je da iskoristite njihovu tajnu.
Francuskinje su poput sjajnog filtera u svijetu žena: vitke, elegantne i, očigledno, imune na višak kilograma. Dok se cijeli svijet bori sa gojaznošću i stresnom ishranom, prosječna Žoržet ili Fransoaz šetaju Parizom u uskim farmerkama i sa bagetom ispod miške. I to uprkos činjenici što njihova ishrana ne izgleda kao meni blogera o zdravom načinu života. Hrskavi kroasan za doručak, bogata supa od luka za ručak, govedinu burginjon za večeru - a sve bez trunke kajanja i s čašom vina u ruci.
Pa koja je njihova tajna? Ne radi se o tome šta vam je na tanjiru, već kako i kada to jedete.
U Francuskoj, jedenje nije samo ubacivanje kalorija u tijelo, već prava umjetnost. Tamo niko ne zgrabi užinu usput niti proguta pljeskavicu u tri zalogaja. U hrani se uživa, zadovoljstvo se izvlači i od nje se pravi ritual. Djeca se tome uče odmalena, pa je poseban odnos prema hrani bukvalno u DNK Francuskinja. Vrijeme je da naučimo nekoliko lekcija od ovih majstora gastronomskog užitka!
Obroci po rasporedu
Francuzi, pa i Francuskinje, uvijek doručkuju, ručaju i večeraju u određeno vrijeme. U Francuskoj je obrok ritual, a ne slučajni susret sa frižiderom.
Za Francuskinju je zgrabiti užinu u hodu kao da je u novembru izašla iz kuće bez šala - tj. nemoguće. One jedu tri puta dnevno, uživajući u svakom zalogaju. Ali onda ne kradu čokoladu iz ormarića u 23 sata.
Dugotrajna glad je loša, one ne dozvoljavaju da im stomak pati. A kada se nađu s prijateljicama u kafiću, popiju šoljicu kafe ako nisu gladne.
Hrana im je zadovoljstvo
Kod nas su ljudi navikli da jedu na brzinu, ne osjete ukuse, samo napune stomak. A svaka Francuskinja bi bila užasnuta ovakvim pristupom ishrani. U Francuskoj, jelo nije samo način da se utaži glad, već gotovo sveti ritual.
Francuskinje ne jedu – one flertuju s hranom. Ne gutaju već guštaju, ne jedu da se zasite već uživaju.
A kroasan? Lagano hrskanje, sloj po sloj koji se topi u ustima. Čokolada? Kockicu polako tope na jeziku, osjećajući svaku notu ukusa.
Kod njih nema mjesta za automatsko jelo.
Francuska kuhinja je simfonija ukusa. Hrskavi kroasan sa mirisom putera. Govedina pečena u vinu, nježna kao obećanje. Pikantna supa od luka sa zlatnom korom od sira. Vino koje kao da je upilo južno sunce. Francuskinje uživaju - i ostaju vitke.
Kao što je nutricionistkinja Džejn Klark primijetila za Daily Mail o navikama u ishrani u Francuskoj: "Čak i ako je čokolada, jedite je sa zadovoljstvom. Ne gutajte štanglu cijelu, jedite komad po komad i pijte vodu poslije svakog zalogaja da biste ponovo osjetili ukus."
Inače, Francuskinje piju mnogo vode, što je dobro za organizam. Nema gaziranih pića ni sokova.
Umjerenost bez patnje: kako jesti deserte bez debljanja
Svi znamo koliko stroge dijete mogu biti štetne po vaše zdravlje kada morate da se odreknete duge liste svojih omiljenih jela. Ovakav pristup izigrava okrutnu šalu onima koji mršave: prije ili kasnije, žvakanje krastavaca i listova zelene salate dovešće do gađenja i sloma, a onda će početi da jedu delikatese neselektivno. Rezultat je još veća težina.
- Francuskinje se ne ograničavaju u onome što jedu. One će pojesti desert, ali to će biti jedan elegantni ekler, a ne šest parčadi torte dok gledaju TV seriju. Ona znaju: glavni neprijatelj vitkosti nije kolač, već nekontrolisano jedenje kolača u stresnim situacijama.
- Ono što je važnije je količina. Francuskinje se pridržavaju zlatnog pravila: jedu sve, ali samo pomalo. Bolje je da se počastite jednim slatkišem ili eklerom nego da se mučite dugo i onda, poslije sloma, prekorite sebi nedostatak volje. Odricanje od omiljene hrane je značajan psihološki stres koji može dovesti do zdravstvenih problema prije gojaznosti.
- Francuskinja će uzeti minijaturnu tortu, osjetiti sve njene ukuse, popiti gutljaj kafe... i biće srećna. I nije bitan samo ukus, već i kontrola.
- Da bi ovim izbjegla gojenje, Francuskinja će jednostavno preraspodijeliti kalorije. Na primjer, nakon što je za ručak pojela tortu za desert, smanjiće dio priloga za večeru ili ga potpuno eliminisati.
- Inače, u Francuskoj više vole priloge od povrća, a ne pire krompir i tjestenine.
- Još jedan francuski kulinarski trik su male porcije. Tipično francusko jelo je meso ili riba, samo jedna ili dvije kašike čorbe od povrća, a ne pun tanjir prženog krompira s mesom.
Kvalitet proizvoda
U Francuskoj je brza hrana rasprostranjena, ali nije tražena. Francuskinje ne vole konzerviranu hranu, majonez, čips, flaširane sosove i drugu nezdravu hranu. Ljudi kupuju hranu po principu: "daj da kupim nešto skuplje, a jedem manje, nego mnogo i jeftino“. Francuskinja bi radije pojela riblji file nego sendvič s kobasicom, ili parče tamne čokolade nego komad torte sa bogatom kremom.
Važna komponenta ishrane je svježa biljna hrana. Francuska je jedan od regiona gdje se mediteranska ishrana, najzdravija ishrana za ljude, razvijala tokom vijekova. Ta ishrana obezbjeđuje snažno srce i dugovječnost, a zasnovana je na ribi, morskim plodovima, povrću, voću i žitaricama.
Kretanje kao stil života: Teretana? Ne, hvala!
Znojenje u teretani nije za Francuskinje. Radije bi prošetale pored rijeke, vozile bicikl ili išli u kupovinu tako da će njihova fitnes narukvica pomisliti da je to maraton. Francuskinje nisu velike ljubiteljke napumpavanja mišića ili iscrpljivanja u teretani. Spremnije su da hodaju i bicikliraju, idu na planinarenje i skijanje.
Francuskinjama je kretanje prirodno, dio života, a ne kazna zato što su pojele kroasan.
(MONDO/Sensa)