Doručak za radnim stolom, šaka badema između sastanaka i nešto na brzinu iz prodavnice umjesto ručka. Sve više ljudi prilagođava ishranu svakodnevnici, ali ostaje pitanje: mogu li užine da obezbijede sve hranljive materije koje su našem organizmu potrebne?
Negde između jutarnje kafe i poslednjeg sastanka, ručak je nestao iz rasporeda. Nije ga zamijenio jedan veliki obrok, već niz manjih: jogurt, nekoliko krekera, voće, šaka orašastih plodova ili nešto slatko kada nam tokom popodneva padne energija. Dan se nastavlja, glad se privremeno smanjuje, ali granica između užine i obroka postaje sve nejasnija.
Ovakav način ishrane nije samo posljedica nedostatka vremena. On odražava promjene u svakodnevnim navikama, organizaciji rada i odnosu prema hrani. Američko ljekarsko udruženje (AMA) ukazuje da 56 odsto Amerikanaca redovno ili povremeno zamjenjuje tradicionalne obroke užinama. Činjenica je međutim, da se usljed savremenog načina života ovi obrasci mijenjaju i kod nas.
Ali da li je za zdravlje našeg organizma važnije da li hranu nazivamo doručkom, ručkom ili užinom, ili je presudnije ono što se nalazi na tanjiru?
Nije svaki zalogaj pravi obrok
Užina može da bude jednostavan način da zadovoljimo glad između obroka. Problem nastaje kada se čitava ishrana svede na niz nasumično odabranih zalogaja, bez dovoljno raznovrsnih i hranljivih namirnica.
Keks, čips ili slatkiš pružaju energiju u kratkom vremenskom intervalu, ali ne obezbjeđuju nužno proteine, vlakna, vitamine i minerale u količinama koje su nam potrebne. Ako takve namirnice često zamjenjuju raznovrsne obroke, događa se da jedemo dovoljno kalorija, a da pritom ne unosimo dovoljno određenih hranljivih materija.
Prema preporukama važno je da i male porcije hrane doprinose ukupnoj nutritivnoj vrijednosti dnevne ishrane.
Šta jedna užina treba da sadrži?
Kada užina postane zamjena za ručak, njena nutritivna vrijednost postaje još važnija. Kombinacija nekoliko različitih namirnica je mnogo bolji izbor od jednog proizvoda koji se jede usput.
Proteini, na primjer, učestvuju u izgradnji i održavanju mišića, dok vlakna doprinose normalnom radu sistema za varenje i mogu da pomognu u dužem osjećaju sitosti. Voće i povrće obezbjeđuju vitamine, minerale i druge korisne biljne materije, a orašasti plodovi i sjemenke izvor su nezasićenih masti.
Praktično, to može da bude običan jogurt sa voćem i orašastim plodovima, integralni sendvič sa jajetom ili humus uz povrće i komad hljeba. Takve kombinacije sadrže više različitih hranljivih materija nego što ih dobijamo iz slatkiša ili slanih grickalica.
Ipak, ne postoji jedna idealna užina za sve. Potrebe zavise od uzrasta, fizičke aktivnosti, zdravstvenog stanja i ukupne ishrane tokom dana.
Gubitak osjećaja za glad
Postoji još jedan problem sa jelom "u prolazu": ponekad više ne primećujemo koliko jedemo, niti obraćamo pažnju na to da li smo zaista gladni. Kada istovremeno odgovaramo na mejlove, gledamo u ekran i posežemo za hranom, gubi se svijest o količini koju smo pojeli. S druge strane, preskakanje obroka zbog posla dovodi do toga da jedemo brzo i biramo ono što nam je najdostupnije.
Zato stručnjaci naglašavaju značaj svjesnog izbora hrane. Planiranje užina unaprijed, priprema jednostavnih obroka i obraćanje pažnje na signale gladi i sitosti, čak i kada je raspored gust. To ne znači da svako mora da sjedi za stolom tri puta dnevno, niti da je svaka užina loša navika.
(EUpravo zato)