U fudbalu je samo jedna stvar sigurna. Menadžer Votforda će dobiti otkaz.
I to je tako bez obzira na njegov renome ili na postignute rezultate. Bar otkako je 2012. godine klub kupio italijanski milioner Đampaolo Poco.
On je do skora u vlasništvu imao tri kluba – Udineze, Granadu i Votford, ali je Granadu prodao kineskim investitorima za veliki novac. Njegovo bogatstvo se procjenjuje na oko 400 miliona dolara, a poslije prodaje porodične firme kompaniji “Boš” bavi se samo fudbalom.
Novca ima, ali ono čega nema kod Poca je strpljenje. Čim je stigao u Votford otpustio je Šona Dajša da bi doveo svog sunarodnika i legendu Čelsija Đanfranka Zolu na mjesto trenera. Osam godina kasnije, Barnli mu je zahvalan na tome.
Harizmatični Englez je potpuno preoblikovao Barnli i napravio stabilnog premijerligaša od njih, a Zolina trenerska karijera nije pokazala da je on ozbiljan stručnjak. Potrajao je godinu i po dana, a onda je u klub stigao Đuzepe Sanino, koji se zadržao jedva šest mjeseci.
To djeluje kao čitava jvečnost u odnosu na četiri utakmice Oskara Garsije i dvije Bilija Mekinlija na čelu kluba. Onda je Poco napravio jedan od rijetkih mudrih poteza i zaposlio Slavišu Jokanovića. On je tim koji je prošle sezone završio na sredini tabele dogurao do 89 bodova, drugog mjesta i plasmana u Premijer ligu. Uspio je to sa timom u kome su standardni bili igrači poput Danijela Tezera, Gabrijela Angele, Almena Abdija ili Đanija Munarija.
Neko drugi bi bio zahvalan i shvatio bi ko stoji iza uspjeha. Ali ne i bahati Poco koji Jokanoviću nije dao šansu da vodi tim u Premijer ligi. Sančez Flores je uspio da tim ostavi u najvišem rangu, ali je mnogo uloženo u ekipu. Došao je čak 21 novi igrač i to je bio potpuno drugačiji tim.
Poslije jedne sezone Španac je otpušten, stigao je iskuni Valter Macari sa kojim je tim jedva opstao poslije šest uzastopnih poraza u finišu takmičenja. Marko Silva se potom zadržao pola godine, a Španac Havi Garsija je stigao i napravio odličnu hemiju u ekipi. Stiglo se i do finala FA kupa 2019. godine, ali čim su došli porazi stigao je i otkaz.
Probano je opet sa Sančez-Floresom, pa je otpušten, Hejden Malins je preuzeo ekipu na dva meča, a onda je stigao Najdžel Pirson da ih spasi i ostavi u ligi.
Na dvije utakmice do kraja eje otpušten, iako je imao šansu da opstane. Na posljednje dvije utakmice su poraženi, a Pocovoj odluci najviše ima da zahvali Aston Vila. Tim je opstao u ligi i sada izgleda sjajno, a uz sve to Džek Griliš je ostao u timu.
Sada je na red za otkaz stigao Vladimir Ivić. Iako je nedavno proglašen za menadžera mjeseca u Čempionšipu, Pocu to nije bilo dovoljno. U novembru Ivić je imao tri pobjede i dva remija, a sa dosta upitnim sastavom je stigao do petog mejsta u Čempionšipu, na četri boda od drugog mjesta koje direktno vodi u Premijer ligu.
Ali, zamjerala mu se “dosadna” igra, što bi možda i moglo da se uzme u obzir da je bilo nekakvih ulaganja u tim. Ovako, došli su samo igrači iz “bratskog” Udinezea, na pozajmicu je stigao veteran Marej i mladi Garner iz Mančester junajteda i tim je bio prilično nekonkuretan, bar za uslove Premijer lige. U Čempionšipu se moglo računati na visok plasman, ali nikako na sigurnu promociju. Ivić je iz ove ekipe izvlačio maksimum, što će se vjerovatno i vidjeti, čim dođe još neki Pocov pik.
Na kraju, ne treba brinuti za Ivića. Kao i Jokanović, dokazao je da zna posao. A neko drugi će to znati da cijeni.
(MONDO)