Sreća je da poraz Partizana na Kipru još uvijek nije katastrofa, ali tim Ilije Stolice će morati da riješava brojne probleme koji su "ogoljeni" protiv AEK-a iz Larnake kako taj poraz ne bi u nju prerastao. A vremena za to je jako malo.
Bura u Partizanu digla se usred jula poslije samo šake utakmica u domaćem prvenstvu. Tek jedna pobjeda u četiri meča doveli su do pominjanja smene trenera, odlaska sportskog direktora i ogromnog bodovnog zaostatka za Crvenom zvezdom.
Ali ni izlazak na evropsku scenu nije Partizanu doneo vidan boljitak. Tim Ilije Stolice je još daleko i od pravih rezultata i od prave igre, pristigla pojačanja još ne pokazuju da to jesu, a trener vapi za novim imenima u igračkom kadru. Sreća je da poraz Partizana od AEK-a na Kipru ima dvije strane medalje - ovo još uvijek nije katastrofa, ali nema ni naznaka da će ona lako biti izbjegnuta pobjedom u Beogradu od dva gola razlike.
Partizan je u Larnaki izgubio 2:1 od tima koji prethodnih godina nije igrao u UEFA takmičenjima, i to nakon preokreta. Rani gol Kvinsija Meniga ispostavio se za lažni nagovještaj da bi crno-bijeli na Kipru mogli da prekinu seriju loših rezultata.
I mada je Stolicina ekipa odigrala dobrih prvih pola sata, preostalih 60 ogolilo je more problema koje će trener crno-bijelih morati da "isuši" za šest dana.
PARTIZAN JOŠ DALEKO OD ZAHTJEVA STOLICE
Poraz u Larnaki bio je "mikrokosmos" Partizana koji smo gledali u Superligi. Počelo je jako dobro, baš kao sezona u Ivanjici, ali kako je vrijeme odmicalo, tako je postajalo sve očiglednije da previše stvari ne funkcioniše kako treba.
Ovaj Partizan je i dalje daleko od onoga što Stolica traži. Tačno je da je iz Humske ljetos otišlo 14 igrača, a stiglo samo šest. Kao što je tačno i da Stolici treba vremena da napravi radikalni zaokret u sistemu igre, u zahtjevima da se dominira u posjedu lopte od golmana do napadača.
Ali pitanje je koliko ovaj tim to može da izvede, posebno u ovako ranoj fazi sezone. Na Kipru se vidjelo da su stvari dobro funkcionisale samo u prvih 30 minuta. A to nije dovoljno na ovom nivou. Nijedan od četvorice defanzivaca nije dovoljno smiren s loptom u nogama da tako hrabro započinje napade.
Nebrojeno puta su i Filipović i Urošević na bekovskim pozicijama daleko izbijali loptu čim bi se našli pod pritiskom, ovaj prvi je par puta olako gubio na opasnim pozicijama, a ni Vujačić i Saničanin nisu ulivali povjerenje ni u ostalim segmentima igre. Jedino je Ljubomir Fejsa pokazivao kvalitete igrača koji može da tako "drži konce" u posjedu Partizana, ali je i njegova uloga slabila kako je vrijeme prolazilo.
Možda je trebalo da se Stolica ovog ljeta više okrene pragmatičnim rješenjima, dok ne prođe ključni dio sezone. Možda se onda ne bi događali jeftino primljeni golovi poslije očajno postavljenih defanzivnih prekida.
NOVAJLIJE SE JOŠ NISU POKAZALE
Pomenuo je Stolica poslije meča da je u njegovom timu bilo mnogo promjena u igračkom kadru, ali igrači pristigli u ljetnjem prelaznom roku ne pokazuju da su pojačanja. Bar za sada.
To se prije svih odnosi na Patrika Andradea. Za njega, čini se, ne važi ona da se po jutru dan poznaje. Jer momak sa Zelenortskih Ostrva je možda sjajno počeo pripreme u Sloveniji, ali njegove partije od početka sezone daleko su od onoga čemu su se u Humskoj nadali.
Andrade je ponovo lutao i češće trčao kao "muva bez glave" nego sa konkretnim smislom. U više navrata je kasnio i bio daleko od mjesta dešavanja, a sigurnost u njegovoj pas igri je miljama daleko od onoga što bi bilo zadovoljavajuće za Stolicin sistem.
Ni Aleksandar Filipović nije idealno počeo u Partizanu - mučio se onomad u Nišu protiv Radničkog kad je izbjegao crveni karton, a i sad je zbog povrede morao da menja planove Stolice. U napadu nije doprinosio, a kod prvog primljenog gola ga je nadskočio Nenad Tomović, asistent za izjednačujući pogodak.
Fuseni Dijabate je tek stigao i ovo mu je bio tek drugi start u crno-bijelom dresu. Kao i ostatak napadačke linije, djelovao je živahno u prvih 20 i kusur minuta, ali je poslije bio neprimetan. Pred njim tek predstoji vrijeme da pokaže hoće li biti pojačanje, ali to je ona stara boljka ljetnjih kvalifikacija - Partizanu je potrebno da sva pojačanja odmah "kliknu".
POJAČANJA POTREBNA SVUDA
"Vjerujem da ovi momci imaju kvalitet. Potrebno je da dovedemo još nekoliko pojačanja, prije svega da imamo kvalitetne opcije i zamjene na svakoj poziciji", bile su riječi Stolice poslije poraza na Kipru. Možda će neko to protumačiti kao alibi, ali ove riječi mu se ne mogu osporiti.
Partizanu su pojačanja nasušna potreba - i to u svakoj liniji. Odbrana je opet pokazala svoje limite, a diskutabilno je da li bi novajlije Sveta Marković ili Zlatan Šehović išta u tome promijenili. Na sredini terena zjapi "rupa" nastala odlascima Šćekića, Jojića, Jevtovića i Zdjelara, a u ofanzivnoj liniji posebno "bode oči" koliko Partizan nema kvaliteta među rezervnim igračima.
I dok je Zvezda veče prije protiv Pjunika pri ubjedljivoj prednosti mogla da uvede prvog strijelca Superlige Milana Pavkova i talentovanog Stefana Mitrovića za kojeg se čitava Kanada "otima", Partizan je rješenja tražio preko Aleksandra Lutovca i Nikole Terzića.
Možda Partizan u ovom trenutku ne može da ima klupu kao "vječiti" rival, ali ko želi u Ligu Evrope, mora da ima dubok igrački kadar. A crno-bijelima je on vidno "tanji" nego prošle sezone.