Posjetili smo kuću u Beču u kojoj je ubijen Matijas Šindelar, poznat i kao "fudbalski Mocart". Zamjerio se nacistima i Hitleru i nisu mu oprostili, iako je bio najbolji fudbaler kog je Austrija imala.
Na svakom koraku u Beču čeka vas najmanje jedna lekcija iz istorije. Od veličanstvenih baroknih palata preko gotičkih katedrala sve do zapanjujućih građevina secesije i modernih arhitektonskih remek-djela, Beč je ispunjen kulturnom raznolikošću kakva se rijetko gdje viđa. Između ostalog, šta reći za grad u kome su u jednom trenutku 1913. godine istovremeno živjeli Hitler, Tito, Frojd, Trocki i Staljin - ljudi koji će oblikovati sudbinu čitavog svijeta.
Ali, nije Beč bio samo mjesto velikih političkih previranja i ideoloških sukoba, bio je takođe i grad umjetnosti, kulture i sporta. Ovo posljednje možda najteže dolazi do izražaja uz toliko ličnosti i događaja koje su u važnijim oblastima mijenjale naš svijet, tako da se ni turistu ne osvrću previše da je u samom centru, u Aninoj ulici (Annagasse) kod broja tri, ubijen najveći austrijski fudbaler svih vremena.
Štaviše, tokom našeg boravka u Beču, uoči meča Austrije i Srbije, nemali broj ljudi - kako turista, tako i onih domaćih - gledao nas je u čudu zašto smo toliko zapanjeni pred ne naročito upadljivim vratima i mermernom pločom koja govori samo dio priče o Matijasu Šindelaru. Onom drugom Mocartu.
Ko je bio Matijas Šindelar?
Ako to sada niste čuli za njega, vrijeme je. Matijas Šindelar, odnosno Matej - kako bi ga zvali njegovi Česi, rodio se 1903. godine u u selu Kozlov (Češka), koje je bilo dio Austrougarske. Njegova porodica preselila se ubrzo u Beč, gdje je otac Jan radio kao kovač, a majka Marija Švengerova se kao domaćica brinula za kuću u desetom distriktu "Favoriten", u kome su mahom živjeli doseljenici iz Češke.
Baš na tim ulicama, Matijas je počeo da šutira loptu i vrlo brzo je shvatio da je bolji od vršnjaka.
Igrao je za bečku Hertu od 1918. do 1924. godine, ali paralelno sa tim morao je da preuzme posao svog oca. Nećkao se da li će uopšte više igrati fudbal jer tu i nije bilo mnogo novca, dok je njega i te kako mučilo koljeno, ali se odlučio za operaciju i kumovao je usponu fudbala u ovoj zemlji. Bio je dio generacije bečke Austrije kada je klub postao profesionalan 1924. i ostalo je istorija.
Šindelar je najbolji fudbaler u istoriji Austrije iz Beča za koju je do 1939. godine odigrao 703 zvanične utakmice i postigao je oko 600 golova. Kažu da je bio nevjerovatan dribler, hitar i tehnički perfektan, debelo iznad igrača iz svoje generacije, tako da ne čudi što bi čitav Beč dolazio da ga gleda.
Kako je Šindelar promijenio fudbal u Austriji?
Ne samo da je bio miljenik navijača bečke Austrije, nego ga je voljela i cijela nacija zbog onoga što je davao za državni tim. Odigrao je 43 utakmice za reprezentaciju i postigao je 26 golova, a bio je i pokretač i udarna snaga čuvenog "vundertima".
To je nadimak čuvene generacije fudbalske reprezentacije Austrije koja je tokom tridesetih godina prošlog vijeka igrala "fudbal budućnosti" kod trenera Huga Majzla. Osim već pomenutog junaka naše priče, Matijasa Šindelara, tu su bili i čuveni Jozef Bikan (jedan od najboljih strijelaca svih vremena), Anton Šal, Jozef Šmistik i drugi...
Pamtiće se njihov niz bez poraza od skoro dvije godine uoči Svetskog prvenstva 1934. godine na kome će im malo faliti da dođu do pehara. Između ostalog, na tom turniru igrali su, bar tako kažu istoričari, ubjedljivo najljepši fudbal, ali ih je Italija - kasniji šampion - pobijedila u polufinalu koristivši se tom prilikom "nedozvoljenim sredstvima". Primjera radi, igralo se u blatu "San Sira" što je onemogućilo Austrijance da igraju svoj fudbal, a jedini gol domaćina postignut je uz faul nad golmanom.
Kako se Šindelar zamjerio Hitleru?
Posljednji meč koji je Matijas Šindelar odigrao za Austriju otići će u istoriju. Bilo je to 3. aprila 1938. godine na "Prateru" (današnjem "Ernst Hapelu" koji smo takođe posjetili) kada je Austrija igrala protiv Njemačke. Nekoliko nedjelja ranije, nacistička Njemačka je aneksirala Austriju i to je značilo da Matijas Šindelar može da bira - ili će ubuduće igrati za "novu državu" na Svjetskom prvenstvu 1938. godine ili neće igrati uopšte, pošto njegove države više nema.
"Anschlussspiel", kako je prozvana ova utakmica, pamtiće se po tome što je Matijas Šindelar razbio okupatora. Postigao je gol i asistirao Karlu Sesti za pobjedu od 2:0, a potom je burno slavio pred nacističkim vođama koje mu to nisu zaboravile.
Kako je ubijen Matijas Šindelar?
Samo nekoliko mjeseci poslije ove utakmice, preciznije 23. januara 1939. godine, Matijas Šindelar i njegova djevojka Kamilia Kastanjola pronađeni su mrtvi u Aninoj ulici broj tri. "Papirni čovjek" ili "fudbalski Mocart" kako su ga zvali u Beču, preminuo je od posljedica trovanja ugljen-monoksidom. Tada je njegov prijatelj rekao da je stradao usljed nesrećnih okolnosti, pošto ga drugačije ne bi ni sahranili.
Najvjerovatnije je da tu ništa nije bilo slučajno i da su ga ipak ubili nacisti, pošto je Gestapo imao poduži dosije o njemu i prisluškivao ga je od trenutka kada je odbio da pogne glavu pred njima, pokazavši ne samo da se ne boji Hitlera i njegovog režima - nego i da je spreman da mu se suprotstavi po cijenu života.
Zašto se ne priča više o Šindelaru?
23.01.1939 r. - umiera w Wiedniu, razem ze swoją kochanką Żydówką Camillą Castagnoli Matěj Šindelář, znany bardziej znanym jako Matthias Sindelar.
— Historia Fotografią Pisana (@Jan34733995)January 23, 2025
Piłkarz.
Reprezentant Austrii.
Gwiazdor austriackiej piłki nożnej.
Przeciwnik Anschlussu.pic.twitter.com/fdatwHgZpY
"U ovoj kući, u noći 23. januara 1939. godine bečki kralj fudbala Matijas Šindelar, poznat po nadimku Papirni čovjek, umro je pod misterioznim okolnostima. Šindelar, koji je rođen 10. februara 1903. godine u Kozlovu (današnja Češka) bio je mnogo godina duša i srce Austrije iz Bečka i slavnog vundertima", stoji na ploči na kući u kojoj je - nećemo okolišati - fudbaler ubijen, a koju je podigao njegov klub 2008.
To je, nažalost, i jedini simbol u Aninoj ulici koji govori da je tu, nekada davno, živio najbolji austrijski fudbaler svih vremena, a koji je bio i više od toga. Iako je njegova uzana ulica neupadljiva dok danas oko nje "svijetle" butici i restorani, Šindelar je zbog svega što je uradio zaslužio da ipak bude simbol Beča. Manite se Zaher torte.
BONUS VIDEO:
(MONDO, Milutin Vujičić)