Klubovi u BiH svakog ljeta, ali i zime, dovode nove igrače, ali nisu to uvijek pojačanja. Donosimo vam mali podsjetnik na one koji nisu uspjeli u dresu Fudbalskog kluba Sarajevo.
Članovi Premijer lige BIH su trenutno na zimskoj pauzi koju će sigurno pokušati da iskoriste kako bi pojačali svoje ekipe pred nastavak takmičenja, tako da ćemo vjerovatno gledati još jedan zanimljiv prelazni rok tokom kojeg će mnogi napustiti, a drugi popuniti njihova mjesta u bh. klubovima.
Izuzetak neće biti ni Fudbalski klub Sarajevo i očekuje se da se bordo ekipa osvježi kako bi popravile utisak iz prvog dijela sezone i ostvarila klupske ciljeve.
Već dugo se priča o odlasku najboljeg igrača Georgija Gulijašvilija, koji je od svog dolaska na Koševo pokazao kvalitet i privukao pažnju velikih klubova. Otići će, međutim, i neki koji nisu opravdali očekivanja uprkos najavama da će biti velika pojačanja kada su stizali na Koševo.
Jedan od onih za koje mediji tvrde da je na izlaznim vratima je bugarski štoper Martin Paskalev. Prošlog ljeta Paskalev je stigao kao zamjena za prodanog Nidala Čelika, a da se puno očekivalo od njega pokazuje i podatak da je potpisao ugovor na tri godine. Bugarin, međutim, nije uspio da se nametne i za cijelu polusezonu odigrao je svega šest utakmica, od čega četiri u prvenstvu, te po jednu u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu i Kupu BIH.
Paskalev, čija vrijednost je u međuvremenu pala sa 600.000 evra na 300.000 evra, tek je jedan u nizu onih koji su u posljednjih desetak godina stizali kao velike zvijezde, a onda se "ugasili" na Koševu.
Navijači Sarajeva vjerovatno još pamte sezonu 2015/2016 tokom koje je klub sa Koševa predstavio nekoliko stranaca koji su trebali da budu velika pojačanja.
Prije tačno deset godina tokom zimskog prelaznog roka u Sarajevo je stigao Brazilac Emerson Reis Luiz, ofanzivni vezista koji je sezonu ranije osvojio prvenstvo Mijanmara sa ekipom Janpong junajted. Izgleda je to bila dovoljna preporuka ljudima na Koševu, koji su ga te zime koristili i u svojoj promotivnoj kampanji "Bordo priča se nastavlja“.
"Ako budemo naporno radili i igrali sa mnogo želje, vjerujem da mogu ponoviti ono što sam uradio u posljednjoj ekipi u kojoj sam igrao, ali i da naš klub može ostvariti rezultate koji se očekuju. Želim pomoći svojim saigračima u tome i vjerujem da će FK Sarajevo imati uspješne rezultate u proljetnom dijelu sezone", poručio je nakon dolaska u Sarajevo Emerson koji je stigao u paketu sa napadačem Cezarom Augustom Hermenegildom.
Ovaj tandem iz Mijanmara nije se snašao na Koševu, Emerson je odigrao svega 11 utakmica i već narednog ljeta napustio klub.
Još veće razočaranje bio je Cezar, napadač koji je prije dolaska u Sarajevo tri godine za redom sa 20, 26, te 28 postignutih golova bio najbolji strijelac prvenstva Mijanmara. U dresu bordo tima nije postigao niti jedan na svega četiri odigrane utakmice, pa se zajedno sa Emersonom vratio u Japong junajted i šampionat Mijanmara, koji je očigledno bio maksimalni domet brazilskog dvojca.
Ništa više se Sarajevo nije usrećilo ni 2022. godine sa Rašidom Abubakarom, fudbalerom za kojeg se tvrdilo da je "pomno skautirani veznjak iz Gane". Igrač koji je stigao iz Akra Lajons u avgustu 2022. potpisao je dvogodišnji ugovor, ali je već u februaru 2023. napustio Koševo sa svega pet nastupa za bordo tim.
Ipak, možda i najveći promašaj Sarajeva u posljednjoj deceniji je fudbaler iz Venecuele Adalberto Penjaranda, koji je u julu 2023. prestavljen na Koševu, uz česte tvrdnje medija da je to najzvučnije pojačanje bordo tima u novijoj istoriji.
Bio je to prvi igrač koji je stigao u BIH sa iskustvom iz tri „Lige petice“, a njegov CV u kojem su, između ostalih, bili Udineze, Votford, Malaga, Las Palmas i Boavista trebao je da garantuje da će se navijači Sarajeva radovati.
Umjesto sjaja, vidjeli smo loše partije, probleme sa disciplinom, a jedan gol i dvije asistencije na 20 utakmica za godinu dana nisu bili ni minimum onoga što se očekivalo i obećavalo. Da stvar bude gora Penjaranda je imao ugovor do ljeta 2026. godine, ali su na Koševu uspjeli da ga prvo pozajme u kolumbijski Atletiko Bukaramangu, a onda prošlog ljeta i da raskinu ugovor, pa se on na kraju skrasio u Deportivo Tahiri, takođe u Kolumbiji.
U rubrici „promašaji“ je i Harmoni Ikande, nigerijski zadnji vezni koji je ponikao u Milanu, ali nikada nije zaigrao za prvi tim slavnog italijanskog kluba. Igrao je za klubove u Italiji, Španiji, Mađarskoj, Ukrajini, Kipru, Izraelu, Saudijskoj Arabiji, Omanu i rodnoj Nigeriji, a imao je i epizodu u Sarajevu koja je trajala od jula 2015. do februara 2016. godine. Za to vrijeme odigrao je sedam mečeva, a onda nastavio svoju „nomadsku karijeru“ u Izraelu.
Makedonac Marjan Altiparmakovski u Sarajevo je stigao početkom 2018. Iz litvanske Suduve i prema riječima tadašnjeg trenera Husrefa Musemića trebao biti alternativa Mersudinu Ahmetoviću u napadu i dodatno rješenje u ofanzivi pošto je pokrivao i pozicije krilnog napadača. Dobio je priliku svega dva puta, odnosno 22 minute protiv tuzlanske Slobode i 12 protiv Zrinjskog.
Nije Sarajevo znalo da promaši samo sa strancima, bilo je i domaćih igrača koji svojim igrama, ponekad i spletom okolnosti nisu bili uspješni na Koševu.
Pomenućemo samo neke od njih, poput Jasmina Mešanovića, koji je u februaru 2021 stigao iz Maribora, uz velika očekivanja navijača, da bi u 16 utakmica zabio tri gola i napustio klub već sljedećeg ljeta.
„Bomba na Koševu“ bio je samo jedan od naslova u bh. medijima, kada je Marin Aničić u julu 222. stigao na Koševo, nakon osam godina igranja u inostranstvu. Trebao je da bude veliko pojačanje u odbrani, ali ga je teška povreda omela u tome i spriječila da odigra više od 26 utakmica. Bile su to posljednje u njegovoj bogatoj karijeri pošto je samo par mjeseci nakon odlaska iz Sarajeva, u novembru 2024. „okačio kopačke o klin“.
Među domaćim igračima od kojih se mnogo očekivalo bio je i Haris Duljević, nekadašnji standardni reprezentativac BiH. U martu 2024. vratio se u klub iz kojeg je sedam godina ranije otišao u Dinamo Drezden i trebalo je da to bude sjajna priča.
"Njegov povratak označava uzbudljivo novo poglavlje za nas i spremni smo za nove izazove. Vjerujemo u njegove sposobnosti i sigurni smo da će dati značajan doprinos uspjehu našeg tima”, govorio je tadašnji sportski direktor, Senijad Ibričić, ali je realnost bila daleko od očekivanja.
Za razliku od prvog mandata kada je bio jedan od glavnih igrača tima s Koševa, ovoga puta Duljević je samo tri puta ušao s klupe, sakupivši ukupno 65 minuta na terenu i nakon isteka ugovora napustio klub.
Na kraju, pomenućemo još Avdiju Vršajevića, bivšeg reprezentativca koji je u svojoj karijeri nosio dres oba sarajevska rivala. Činjenica da je ponikao na Grbavici nije bila pretjerano otežavajući faktor kada je skoro dvije decenije kasnije stigao na Koševo.
"Avdija Vršajević već se priključio treninzima našeg tima i uspješno je registrovan u Nogometnom savezu Bosne i Hercegovine što znači da je stekao pravo nastupa u Premijer ligi. Navijači reprezentacije Bosne i Hercegovine pamte pogodak koji je Vršajević postigao na Svjetskom prvenstvu u pobjedi protiv Irana rezultatom 3-1. Ukupno je u nacionalnom dresu odigrao 17 utakmica i postigao 2 gola. Avdiji želimo mnogo sreće i uspjeha u dresu FK Sarajevo!“, stajalo je tada u objavi kluba, a nikome izgleda nije smetalo ni to što se ističe detalj sa Mundijala odigranog devet godina ranije.
Zaigrao je Vršajević odmah i bio starter na tri utakmice, prije nego što se povrijedio, da bi nakon kraće pauze i oporavka preselio na klupu upisavši još samo dva nastupa za Sarajevo.
Dolazak Penjarande ipak je imao jednu pozitivnu stvar, povukao je i dolazak Kevina Viverosa. Iako je Kolumbijac odigrao samo devet minuta za Sarajevo u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu protiv Torpeda a zatim bukvalno nestao ispostavilo se da je bio pravi pogodak kluba sa Koševa. Naime, Sarajevo ga je prodalo Atletiko Nacionalu za 1,4 miliona dolara, te dogovorilo 25 od narednog transfera, pa je nakon novog transfera u Atletiko Paranaense dobilo još nešto više od million dolara.
Dobar posao Sarajeva bilo je i dovođenje Mamadua Džate, tadanšnjeg mladog reprezentativca Gambije. U klub je stigao u ljeto 2024. godine bez obeštećenja, a nakon 14 mjeseci prodan je Al Džaziri iz UAE za 1,8 miliona evra. Leon Benko nije Sarajevu donio novac, otišao je nakon raskida ugovora, ali je bio pun pogodak za bordo ekipu. Sa Sarajevom je osvojio Premijer ligu BIH, postigao je 29 golova na 49 utakmica, dva puta bio je proglašavan za najboljeg igrača bh. prvenstva, a navijači su mu dodijelili nagradu “Ismir Pintol” za najborbenijeg igrača tokom sezone.
Sutra i prekosutra pročitajte na MONDU koji su najveći transfer promašaji Borca i Željezničara u posljednjoj deceniji.