Najradikalnija odluka donesena zbog njega: Danas jedva preživljava, bilo je dana kad nije imao šta da jede!

Žan-Mark Bosman neko je ko je promijenio svijet fudbala.

Sjajni fudbaleri, neki od njih možda i najbolji u istoriji ovog sporta, ali niko nije promijenio ovu igru kao čovjek čije ime velika većina ne zna.

Žan-Mark je ime čovjeka kojem bi svi fudbaleri morali da kažu "hvala".

Bosmanovo pravilo

"Bosmanovo pravilo" je 1995. godine promijenilo sve. Evropski sud je te godine donio odluku C-415/93 koja je govorila o slobodnom kretanju radne snage i imala je dubok učinak na transfere fudbalera unutar Evropske unije.

Odluka je zabranila ograničenja za strane igrače, za državljane drugih država iz EU unutar nacionalnih liga, i omogućila igračima da pređu u drugi klub unutar EU na kraju ugovora bez plaćanja naknade za transfer.

O čemu se tačno radi?

Žan-Mark Bosman je bio fudbaler Standarda iz Liježa čiji je ugovor istekao 1990. godine. Želio je po isteku ugovora da promijeni klub i da pređe u francuski klub Denkerk. No, prema tadašnjim pravilima, igrač nije bio slobodan da ode, iako mu je ugovor istekao, ako klub koji ga želi ne isplati odštetu. Cifra koju je Standard tražio bila je ogromna i Francuzi su odustali, a matični klub se osvetio buntovniku Bosmanu smanjivši mu platu za čak 75 posto.

Bosman je ostao u svojevrsnom raskoraku i pravdu je potražio na Evropskom sudu pravde, gdje je tužio Belgijski fudbalski savez, Standard i UEFA-u.

"Kad danas govorite ljudima o starom poretku, o ondašnjim pravilima koja su vladala u fudbalu, oni vam ne vjeruju. No, u to vrijeme igrači su pripadali klubu. Njima su trgovali poput stoke. Duboko u sebi znao sam da to nije u redu. Iako nisam znao mnogo o pravu EU, znao sam da je to u suprotnosti s osnovnim evropskim, ali i ljudskim pravima. Odlučio sam da odem na sud jer nisam imao izbor. Da to nisam napravio, karijera bi mi bila gotova. Mislio sam da će postupak trajati nekoliko nedjelja, na kraju je sve trajalo punih pet godina", pričao je Bosman.

Izvor: Alexandros Michailidis / AFP / Profimedia

Sudski proces trajao 5 godina

Proces je trajao punih pet godina, a u međuvremenu mu se srušila karijera i život mu se okrenuo naopako. Belgijski savez ga je suspendovao jer je odbio da produži ugovor sa Standardom, a iz straha od osvete fudbalskih moćnika, jer se usudio da promijeni tadašnji fudbalski poredak, svi ostali profesionalni klubovi su ga se klonili. Niko nije želio da bude ni blizu njega. Preko noći je postao odbačen i izolovan kao da je gubav.

Bosman je pobijedio na sudu, a presuda koju je 15. decembra 1995. donio Evropski sud pravde u Luksemburgu bila je cunami koji je pomeo sva dotadašnja pravila u svijetu fudbala. Presuda je dala slobodne ruke igračima da po isteku ugovora pređu iz jednog u drugi klub bez odštete, a ukinuta su i sva ograničenja broja stranih državljana u klubovima unutar Evropske unije.

Dotad su klubovi mogli u prvih 11 da imaju maksimalno trojicu stranih igrača, u nekim ligama samo dvojicu, a od tog 15. decembra 1995. fudbal je počeo da se igra po nekim sasvim drugim pravilima. Tada još toga nismo bili svjesni, no bila je to najradikalnija odluka u istoriji fudbala.

"Stigao sam do vrha planine i sada sam veoma umoran", ostaće upamćene njegove riječi poslije presude suda.

Najradikalnija odluka u istoriji fudbala

Pojednostavljeno, sad fudbaleri mogu da rade klubovima sve ono što su klubovi mogli da rade njima pre 1995 - da ih ucjenjuju. Mogu da prijete da će napustiti klub kao slobodni igrači kad im istekne ugovor ako im se ne poveća plata ili poboljša ugovor. Ukidanje pravila o tri stranca i pravo da igrač može slobodno da ode po isteku ugovora doveli su do toga da je broj transfera danas u odnosu na vrijeme prije Bosmana višestruko veći, kao što je i znatno porasla sveukupna vrijednost transfera, kao logična posljedica tajkunizacije fudbala i milijardi od TV prava.

Danas su fudbaleri, barem oni vrhunski, bogataši, a ništa od toga ne bi bilo moguće da nije bilo jednog Belgijanca koji je prije 35 godina samo želio po isteku ugovora da zamijeni prvoligaški belgijski klub s francuskom drugoligašem.

Socijalni slučaj

I dok je fudbalerima doneo bogatstvo, sam je postao socijalni slučaj.

Odštetu od nešto više od pola miliona evra je jako brzo spiskao i ostao je bez ičega. Brak mu se raspao, vratio se kod roditelja i dvije godine je živio kod njih u garaži. Trenirao je i nadao se da će se vratiti fudbalu, ali to se nikad nije dogodilo. Jednostavno, niko ga nije želio. UEFA i FIFA su morale da se pokore zakonu Suda u Luksemburgu, no to ne znači da su prešle preko toga šta je napravio Bosman.

Imao je samo 31 godinu i bio je na dnu. Izolovan, stigmatizovan i uništen u svakom pogledu, ogrezao je u alkohol i depresiju, što je za posljedicu imalo i čak tešku optužbu za porodično nasilje. Bio je osuđen na godinu dana zatvora (kazna je kasnije pretvorena u društveno-korisni rad) jer je fizički napao ćerku tadašnje partnerke koja je odbila da mu natoči još jednu čašu.

Čovjek koji je za moderni fudbal napravio najviše danas je nezaposlen i živi od socijalne pomoći.