Tužnu životnu priča ima Roberto Bađo, svojevremeno najbolji fubaler na planeti i zvijezda koju su obožavali na svim krajevima svijeta.
Legendarni italijanski fudbaler Roberto Bađo (59) već godinama je daleko od fudbala, jer je svojevremeno "umro na nogama" zbog promašenog penala i to nakon što je bilo pitanje da li će uopšte moći da nastavi karijeru. Kultni lik italijanskog fudbala od prije tridesetak godina svojevremeno je poželio da ga majka ubije jer nije mogao da trpi bolove nakon operacije.
Veliki intervju za "Korijere delo Sera" posebno je fokusiran na dio o teškoj povredi zbog koje je sebi poželio smrt. Sa samo 18 godina doživio je tako tešku povredu da je morao u Francusku na operaciju nakon koje je imao 220 šavova. Zapravo - tada je počela njegova borba za normalan život, a ne samo za veliku karijeru.
"To su tragovi koje su ostavile brojne povrede. Obilježile su mi karijeru. Prvi put kad sam povrijedio koljeno bio sam klinac, a hirurgija nije bila na današnjem nivou. Zato sam morao da odem u Francusku da se operišem. Uklonili smu tkivo iz mišića kako bi mogli da mi rekonstruišu ukršteni ligament. Noga mi je bila otvorena. Sjećam se putovanja od 12 sati. Vladala je totalna tišina, bio sam prestravljen od toga da možda više nikad neću moći da igram fudbal", ispričao je legendarni Roberto Bađo.
Nekoliko godina pre nego što će osvojiti Zlatnu loptu i postati zaštitno lice Serije A - koja je tada važila za najjaču na svetu - Roberto Bađo je zamolio majku da ga ubije. Nije više mogao da trpi bolove, nije mogao da trenira, da trči, da igra fudbal onako kako je želeo... I bilo ga je sramota zbog toga.
"Kad sam se probudio iz anestezije, vrisnuo sam od bola. Nisam mogao da uzimam 'pejnkilere', bio sam alergičan. Toliko sam bio u bolovima da sam rekao majci 'Ako me voliš, ubij me!' Nisam mogao više da trčim i treniram kao prije. Mjesecima nisam podizao platu od Fiorentine. Bilo me je sramota, nisam mogao da prihvatim da zarađujem a ne radim ništa. Zato sam čekove stavio u fioku. Sjetio sam se oca, njegovog lica i glasa kad je rekao da nezarađeni novac donosi lošu sreću. Za mene je rad uvijek bio povezan sa dostojanstvom, čak i kad sam bio povrijeđen, a to nije bila moja krivica, osjećao sam teret", prisjeća se nekadašnji fudbaler.
Ni sam Roberto Bađo ne bi mogao da objasni koliko je truda nakon takve povrede uloženo u oporavak i pripremu, u povratak na teren i u put do svjetske slave. Ništa mu nije bilo poklonjeno - nakon teške povrede morao je sam da se izbori za poštovanje koje mu često nisu ukazivali ni u završnoj fazi karijere.
"Majci sam rekao da me ubije, ako me voli": Bio je najveća zvijezda na svijetu, fudbal mu uništio život
Kako je povreda promijenila život Roberta Bađa?
Uspio je Roberto Bađo da se oporavi od te prve, izuzetno teške povrede, ali njegova koljena više nikada nisu bila ista. Zbog toga mu je Đovani Trapatoni veoma hladno rekao "Plašim se da ćeš se povrijediti" kada se Roberto ponadao da će za njega biti mjesta na spisku za Mundijal 2002. godine, nakon što je na klupskom nivou živio svoju drugu mladost.
Sa nacionalnim timom nije otputovao na Svjetsko prvenstvo, pa mu se i želja za fudbalom postepeno gasila. Tih godina ulagao je nadljudske napore kako bi uopšte izašao na teren, jer su bolovi sa kojima se suočavao bili nezamislivi. Oni ga prate i nakon karijere, pa Roberto Bađo već godinama ne pomišlja na šutiranje lopte.
"Jedna stvar koja me stvarno boli je kad ga vidim uništenog u 57. godini. Nije igrao fudbal od kada je otišao u penziju. Čak i kada se igra sa nama u dvorištu odustane poslije drugog driblinga, ima jake bolove i boji se da se opet ne povrijedi. Ne znam šta bih dala da ga vidim na terenu još 90 minuta. Nedostaje mi to uzbuđenje kad ga vidim na terenu, trči, dribla, onda uspori i gol! To veselje, vrištali smo kao ludi", ispričala je Robertova ćerka Valentina u jednom intervjuu.
Nekada najbolji fudbaler svijeta - dobitnik Zlatne lopte iz 1993. godine - živi na selu, vozi automobil star 40 godina, a fudbal je na njemu ostavio dubok trag. Odlučio je da se udalji od fudbala i da živi u miru, a nedavno je napravio profil koji je na društvenim mrežama privukao ogromnu pažnju. Davno prije toga je promijenio vjeru kako bi pronašao duhovni mir.
"Počeo sam da praktikujem budizam u teškom trenutku. Bio sam mlad, imao sam 18 godina i doživio sam tešku povredu koljena. Bio sam očajan. Budizam mi je dao snagu da se izborim i da ne odustanem", pričao je Bađo koji je rekao da je za njega budizam "put samorazvoja" i da ništa nema bez truda.
Kakvu je karijeru imao Roberto Bađo?
Veliki majstor fudbala tokom profesionalne karijere igrao je za Vičencu, Fiorentinu, Juventus, Milan, Bolonju, Inter i Brešu, a za reprezentaciju Italije nastupio je 56 puta. Bio je jedan od najboljih evropskih fudbalera svoje generacije, a njegov stil igre tjerao je navijače da se ponovo zaljube u fudbal.
Sa reprezentacijom Italije Roberto Bađo je osvojio drugo mjesto na Mundijalu 1994. godine i treće mjesto na Mundijalu 1990. godine, a cijeli svijet pamti njegov promašeni penal na Svjetskom prvenstvu u SAD kada je "umro na nogama", kako sam kaže. Kao fudbaler Juventusa osvojio je Seriju A, Kup Italije i Kup UEFA, a kao igrač Milana stigao je do šampionske titule. Osvojio je Zlatnu loptu 1993. godine i bio drugi u izboru naredne godine.